Sinjska Ciglana zatražila je predstečajnu nagodbu, ali prije nego što je odluka o tome donesena, blokirana je i poslana u stečaj iako to nije bilo zakonito. Dok je trajala pravosudna trakavica, koncesiju na vađenje rudnog blaga dobio je i bez ikakvih teškoća uživa jedan od njezinih dioničara.
U dalmatinskome mjestašću postoji trgovačko društvo koje je njegov svojevrsni zaštitni znak, s nekoliko stotina zaposlenika i koncesijom na vađenje rudnog blaga. Riječ je o Sinju i njegovoj Ciglani. Kao i u mnogim drugim tvrtkama rat i poslijeratno razdoblje izazvali su Ciglani teškoće u poslovanju. Međutim, koncesija, zajamčeno tržište i nekretnine u vlasništvu bili su jamac nade da ozbiljnih problema ipak neće biti. Ali dogodili su se. Društvo je zatražilo otvaranje postupka predstečajne nagodbe, a upravna tijela (Fina u prvom stupnju pa Samostalni sektor za drugostupanjski postupak Ministarstva financija) to su odbila, nezakonito, kao što će se poslije pokazati. Premda je pokrenut postupak pred Upravnim sudom, dok se čekao pravorijek o predstečaju, otvoren je stečaj zbog blokirana računa, a ne bi mogao biti blokirani da je otvoren predstečajni postupak. Sporost pravosuđa bila je kriva za to što se u stečajnom postupku malo toga učinilo do trenutka u kojemu je Upravni sud 2016. presudio da nije bio uvjeta za odbijanje predstečajnog postupka. Međutim, upravo zbog otvorenog stečaja pravna osoba izgubila je koncesiju koju je, naravno, dobio netko drugi. Pritom nije čudno što se taj novi koncesionar itekako trudi da se stečaj ne obustavi i da se predstečaj nikad ne otvori.
U raspletanju svega toga žalbeno porezno tijelo u rujnu 2016. došljeno je (kako to zakoni nalažu) provelo presudu Upravnog suda poništivši prvostupanjsko rješenje o obustavi postupka predstečajne nagodbe i obvezavši prvostupanjsko tijelo da u nastavku postupi u skladu sa shvaćanjem Upravnog suda u presudi iz svibnja 2015. Izvršavajući taj obvezujući nalog, prvostupanjsko tijelo (Fina) u svibnju 2017. prihvatilo je otvaranje postupka predstečajne nagodbe, ali nakon uložene žalbe dogodio se obrat u drugostupanjskom tijelu (da, istom onom koje je u rujnu 2016. imalo drukčije stajalište, a u međuvremenu nije donesena nikakva obvezujuća presuda koja bi to tijelo ‘prijilila’ da ga promijeni) koje je poništilo rješenje iz prvog stupnja, doneseno upravo prema naputku toga žalbenog tijela, u skladu s presudom Upravnog suda. Naravno, sad slijedi nova tužba Upravnom sudu i očekivanje hoće li biti došljedan ili će kao i žalbeno tijelo promijeniti mišljenje. Nije problem u promjeni mišljenja, nego u tome što uopće nije jasan razlog te promjene. A za to vrijeme dužnik (iz stečaja ili predstečaja) propada, račun je blokirana, koncesija oduzeta, a na istom prostoru koncesiju bez ikakvih teškoća uživa jedan od žalitelja (istodobno dioničar tog dužnika), čiji postupci možda nisu moralni, ali interesno su i razumljivi i opravdani.
