Modern dokumentarna verzija Orwellove ‘Životinjske farme’ svjedoči o bivšem grčkom ministru financija o pregovorima s vjerovnicima, sjajno opisuje njegovu pronicljivost i naivnost te način funkcioniranja sustava iznutra. Priča je to o potonuću plemenite zamisli i prvotnog zanosa u kojoj se na kraju svinje usele u farmerovu kuću i postanu poput njega.
Vojica Iraca, Art i Conn, odlučila su jedan dan kupiti bačvu viskija i zaraditi prodajom tog obljužbenog alkohola na obližnjem sajmu, no u jednom trenutku Art izvadi novčić iz džepa i ponudi ga Connu u zamjenu za čašu viskija. S obzirom na to da su ionako namjeravali zaraditi prodajom viskija na čaše, Conn prihvati njegovu ponudu i da mu čašu viskija. Nakon nekog vremena Art izvadi iz džepa taj isti novčić i ponudi ga Connu u zamjenu za čašu viskija, što ovaj spremno prihvati. Nije teško pogoditi da bačva nikad nije stigla do sajma.
Ovaj vijekovito je najsljednji sažetak grčke drame u čijem je epicentru bio bivši grčki ministar financija Janis Varufakis u prvoj polovini 2015., nakon što je ljevičarska Syriza preuzela vlast. Iako velik dio svjetske javnosti načelno zna kako su tekli mučni i potpuno besplodni pregovori Grka s njihovim kreditorima iz Europske unije, Europske središnje banke i Međunarodnog monetarnog fonda o trećem paketu ‘pomoći’, nova Varufakisova knjiga neprocjenjiv je povijesni doprinos razumijevanju tragedije koja je označila kraj iluzije o europskom jedinstvu i solidarnosti. ‘Adults in the Room’ precizan je prikaz svih razgovora, pregovora i došaptavanja koja su se odigravala iza zatvorenih vrata i cjelokupnog konteksta u kojemu su se ti događaji odigravali. Knjiga je jednako tako opravdanje čovjeka preko čijih se leđa prelomio nepremostiv jaz između Grčke i njezinih vjerovnika koji tijekom višemjesečnih pregovora nisu štedjeli sredstva u obračunu s novom grčkom vladom i diskreditaciji Varufakisa kao ministra, ekonomista i osobe.
Varufakisovi memoari dvoslojno su djelo u kojemu je priča o pregovorima Grčke s moćnim međunarodnim institucijama, Njemačkom zapravo, samo površan, najmanje zanimljiv element. Premda gotovo pet stotina stranica obiluje zanimljivim razgovorima s kojima javnost obično ne bude upoznata, riječ je o kronologiji više-manje dobro poznatih događaja, uz niz potvrda stvari koje se i onda dalo naslutiti. No stvarna je vrijednost knjige u drugome, mnogo implicitnijem sloju koji pokazuje osobni brodolom autora. On to ni u jednom trenutku ne priznaje otvoreno, možda i zbog očito velikog ega, ali ‘Adults in the Room’ priča je o čovjeku koji istodobno može biti iznimno inteligentan i pronicljiv, ali i beskrajno naivan. On je kao autsajder (nije bio član Syrize i dugo je živio u inozemstvu) od početka znao da će biti gromobran za Europoljanima beskrajno antipatičnu vladu. Međutim, kolika će biti dubina izdaje iznutra, nije ni naslutio.
Lajtmotiv nije neuspjeh Grčke ili pak nevjerojatna glupost, licemjerje i cinizam pregovarača s druge strane, već rastakanje jednog zanosa i ideje iznutra, zbog čega ovu knjigu nije lako čitati. Na kraju, glave Varufakisu nisu došli sklizavi birokrati Eurogrupe, Njemačka ili mediji, već njegova vlada i prijatelji, koji su trebali biti jedini stvarni oslonac u gotovo nemogućoj misiji.
Premda bi se moglo očekivati knjigu prepunu gorčine i upiranja prstom u europski establišment koji je u nekoliko mjeseci napravio sve što je bilo u njegovoj moći da očuva svoj autoritet i uništiti kredibilnost radikalno lijeve vlade u Grčkoj, prije svega diskreditiranjem Varufakisa, knjiga zaključuje s iznenadujućim razumijevanjem prema njegovu najvećem neprijatelju, njemačkome ministru financija Wolfgangu Schäuble. Usprkos mjesecima okršaja s njim, što izravno, što neizravno preko njegovih europskih egzekutora, na kraju postaje jasno da je riječ o jednako tragičnoj figuri koja svu svoju očitu i jasnu moć nije uspjela pretočiti u ostvarenje osnovne zamisl. On je, naime, od početka želio Grčku izbaciti iz eurozone kako bi lakše disciplinirao ostale članice i tako spasio projekt eura, uvjeren da taj proces može kontrolirati i da čini dobru stvar za budućnost Europe, ali na kraju je izgubio.
U ključnom trenutku, baš kao i Varufakis, nije imao potporu svoje šefice, kancelarke Angele Merkel koja je čvrsto odlučila da će radije nastaviti farsu u kojoj se Grčkoj pozajmljuje novac da vrati novac nego prihvatiti na njezin riskantni izlazak iz eurozone i priznati da je otpočetka pogrešno vodila priču. Štoviše, bio je voljan ići toliko daleko da je grčkom kolegi na kraju te iscrpljujuće sage ponudio svu moguću pomoć Njemačke, uključujući izdašne iznose svježeg novca, samo da napusti euro. Privremeno, bio je uvjeren Schäuble, ali ni on ni Varufakis nisu za to dobili pristanak svojih nadređenih.
Da ni u jednom trenutku pregovora uopće nije bila riječ o ekonomiji, knjiga potvrđuje jednom zauvijek. Bilo je jedino važno dokazati da radikalna lijeva vlada ne može uspjeti i da je sav autoritet u rukama europske kreme koja ne tolerira neposlušnost, a na suverenost gleda kao na prezira vrijednu smetnju. ‘Onda mi se obratila s mirnom i nježnom iskrenošću: – Naravno da si u pravu, Janise. Ovi ciljevi na kojima oni inzistiraju ne mogu biti ostvareni. No moraš razumjeti da smo uložili previše u ovaj program. Ne možemo od njega odustati’, prenosi izjavu šefice MMF-a Christine Lagarde. Grčka je otpočetka bila ogledni primjer za sve ostale nestašne članice, a postojao je i problem tolike utopljenoj njemačkih i francuskih banaka u grčki dug.
