Jasni su rezultati neoliberalnog modela od 1990.: Agrokor, transformacija jednog od najjačih industrijskih gospodarstava među ex socijalističkim ekonomijama u ‘zimmer frei’ ekonomiju, rasprodaja poduzeća i banaka, investiranje u građevine umjesto u opremu, devastacija ljudskoga kapitala egzodusom mladih stručnjaka, stope rasta koje osiguravaju da nam se dohodak po stanovniku udvostruči za 24 godine. Upravo tako, uza stope rasta BDP-a od tri posto na godinu dohodak po stanovniku u Hrvatskoj udvostručit će se za 24 godine. To je Hrvatska 2041. i sve to možemo zahvaliti hrvatskim neoliberalnim ekonomskim ‘magovima’ koji sve znaju o ekonomiji samo o onome najvažnijem njezinom dijelu – mehanizmu ekonomskog rasta – ne znaju ništa.
Kada je Tesla otkrio izmjeničnu struju, trebalo je 30 godina da se taj izum ugradi u proizvodne procese u tvornicama u SAD-u. Danas kada smo na pragu prelaska iz ekonomije zasnovane na fosilnim gorivima prema ekonomiji koja počiva na alternativnim izvorima energije naši su glavni izvori ekonomskog rasta broj turista, produljena sezona i bablje ljeto, potrošnja klima-uređaja te trgovina. S takvih pozicija hrvatsko gospodarstvo ulazi u ekonomsko doba koje će biti desetorostruko ekonomski teže i izazovnije nego je to bilo 1918-1936. Umjesto da se okrenemo proizvodnji i razvoju zasnovanom na inovacijama iz kuće Rimac, hladnoj fuziji, Infobipu i drugim znanim i neznanim junacima (poduzetnicima i radnicima) koji u uvjetima neoliberalne stihije 27 godina preživljavaju i bore se, mi u najizazovnije ekonomsko doba koje je pred nama ulazimo s ‘zimmer frei’ ekonomijom barem dotle dok netko ne smogne hrabrosti da napokon taj propali model razvoja pošalje u ropotarnicu ekonomskih pogrešaka, tamo gdje su ga i njegovi tvorci, Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond poslali.