Sedamdesetak kompanija piše nefinancijske izvještaje M

Europska unija donijela je gospodarstvu očitu korist, od otvaranja golemog tržišta do lakše i jednostavnije suradnje s konkurentnima i partnerima od kojih se može mnogo naučiti. Međutim, članstvo u novom klubu donijelo je i neke obveze koje se na prvi pogled mogu činiti suvišnim, ali zapravo mogu biti vrlo korisne i vlasnicima i potencijalnim ulagačima, a poslovnom subjektu olakšati funkcioniranje u zajednici. Jedna od tih novih obveza jest nefinancijsko izvještavanje, uvedeno početkom godine.

Financijski izvještaji velikih sustava nisu bili dovoljni dionicima za razumijevanje upravljanja i održivosti tih poduzeća. Upravo je zato donesena Europska direktiva o nefinancijskom izvještavanju jer je shvaćeno da bi se velike organizacije, posebno poduzeća, trebalo obvezati na to da sustavno izvještavaju o svojem utjecaju na gospodarstvo, društvo i okoliš. Pogrešno je nefinancijske izvještaje shvaćati kao obvezu i ‘dodatni posao’. Oni bi više trebali poslužiti kao programski dokumenti predanosti poduzeća održivom razvoju te pomoći prepoznati svoje dionike i uključiti ih u neki oblik dijaloga o budućnosti odnosa i održivosti poduzeća. Važno je objasniti kontekst poslovanja, održivu strategiju, korporativno upravljanje, ugradnju odgovornih procesa u poduzeću – rekla nam je Daria Mateljak, partnerica i direktorica za Hrvatsku u Grupi Hauska&partner.

Europska direktiva prenesena je u domaći zakonodavstvo lanjskim promjenama Zakona o računovodstvu. Nefinancijsko izvještavanje zakonski je uvedeno tek potraj prošle godine.

Prema aktualnim kriterijima, obveznice su nefinancijskog izvještavanja kompanije s prometom i prihodom u kategoriji velikih kompanija i više od petsto zapošlenih odnosno tvrtke iz sektora financija i osiguranja izlistane na burzi ili kompanije od javnog interesa prema legislativi zemlje članice Europske unije. U Hrvatskoj će 70-ak kompanija biti obvezno podnosit nefinancijske izvještaje. Mateljak je podsjetila na to…

Da je tome tako, svjedoči i to da svake godine stotinjak kompanija u Hrvatskoj dobrovoljno ispuni upitnik za Indeks društveno odgovornog poslovanja (DOP) kako bi se natjecale za nagradu. Primjera dobre prakse već ima: Ina je, primjerice, 2015. osvojila Green Frog Award, Deloitteovu nagradu za najbolji izvještaj o održivom razvoju; osim konkurenata i pobjednika Indeksa DOP-a sve više kompanija pokazuje brigu za održivo poslovanje. Tele 2 je u suradnji sa Zakladom ‘Reach for Change’ poduprlo inovativne socijalne poduzetnike dodijelivši im novac te osiguravši mentorstvo i razvojnu podršku. Po brizi za zaposlenike u društvu prepoznat je dm, a Ericsson Nikola Tesla poznat je kao predvodnik koji cijelovito primjenjuje načela društveno odgovornog poslovanja u svim segmentima.

Interes za nefinancijsko izvještavanje raste, a prvi izvještaji o održivosti nekih kompanija u Hrvatskoj sežu u daleke devedesete godine, a prema procjenama struke, dvadesetak kompanija u Hrvatskoj na neki način i prema nekim standardima sustavno izvještava već više od deset godina, a danas ih to čini više od trideset. Zanimljivo je da će nefinancijski izvještaji velikih kompanija morati uključivati i podatke o njihovim dobavljačima.

Kompanije su izravno odgovorne za utjecaj na okoliš i društvo i štetu koju prouzroče dobavljači koji za njih nabavljaju sirovine ili poluproizvode. U nedavnoj prošlosti bilo je mnogo primjera da su se velike korporacije dičile društvenom odgovornošću filantropskim aktivnostima dok su njihovi dobavljači kršili osnovna ljudska prava i nisu poštovali minimalne standarde u zaštiti okoliša. Nedavno je, primjerice, izbio skandal u Americi zbog uvjeta rada u dobavljačima koji proizvode robnu marku kćeri predsjednika SAD-a Ivanke Trump. Informacijama o lancu nabave pokušava se stati na kraj takvoj praksi – objasnila nam je ravnateljica Hrvatskoga poslovnog savjeta za održivi razvoj Mirjana Matešić.

Premda se može činiti da je riječ o obvezi koja zahtijeva golem rad i neće donijeti neposrednu korist kompanijama, to i nije baš tako. Veliki sustavi već sad prikupljaju mnogo podataka o svojem poslovanju i poslovanju svojih dobavljača, no strukturirano nefinancijsko izvještavanje može im pomoći da dobiju jasniju sliku o poduzeću, a onda i lakše odrede smjer svoga razvoja.

Za kompanije koje kotiraju na burzi samo je po sebi razumljivo da nefinancijski izvještaji daju dubinsku sliku ulagačima. Za sve druge pitanje je žele li biti prepoznati kao izvrsna poduzeća koja o svojem poslovanju transparentno komuniciraju sa svim dionicima ili ostati u skupini onih koji se oslanjaju isključivo na marketinške komunikacije. Nefinancijski izvještaji, ako se sastavljaju prema najboljim standardima, zaista daju dubinski uvid u kompaniju. I da, kreditori i ulagači traže ih i honorišu – naglasila je Daria Mateljak, dodavši da smanjenje negativnih utjecaja koje proistječe iz transparentnoga nefinancijskog izvještavanja ne donosi samo ugled nego i konkretnu ekonomsku korist.