Kako Hrvatska stoji s iskorištavanjem otpada kao sirovine?

Iako je sustav povratne naknade u Hrvatskoj sličan onima u europskim zemljama, analiza zagrebačkoga Fakulteta strojarstva i brodogradnje predlaže poboljšanja kako bi bio učinkovitiji i troškovno povoljniji.

U sustavu povratne naknade u Hrvatskoj se u prosjeku prikupi 89 posto otpadne ambalaže od pića, prema podacima od 2013. do 2016. To je znatno više nego što se prikupi drugim načinima prikupljanja otpadne ambalaže. Ipak, Hrvatska u Europskoj uniji iskazuje najmanje službene količine proizvedenog ambalažnog otpada, od oko 48,2 kilograma po stanovniku. Slično je s prijavljenim količinama ambalaže od pića u sustavu povratne naknade stavljenima na tržište pa, iako nema službenih podataka, smatra se da su stvarne količine mnogo veće. Pokazuje to analiza sustava gospodarenja ambalažnim otpadom putem povratne naknade u Hrvatskoj koju je izradio Fakultet strojarstva i brodogradnje (FSB) u Zagrebu, a predstavljena je na konferenciji ‘Depozitni sustav kao učinkovit alat za postizanje kružnog gospodarstva’ u organizaciji Green Business Norway i Veleposlanstva Kraljevine Norveške.

Hrvatska je među deset zemalja u Europi s uvedenim sustavom povratne naknade koji dokazano pridonosi zaštiti okoliša jer omogućava velik udio prikupljene, ali i oporabljenje otpadne ambalaže od pića, s malim udjelom nečistoća koje sadržava tako prikupljen ambalažni materijal. To je preduvjet za visokoučinkovito recikliranje u sustavu zatvorene petlje, odnosno kružnoga gospodarstva. Sustav povratne naknade stoga je primjer da Hrvatska može postati regionalni lider u učinkovitu upravljanju ambalažnim otpadom – istaknuo je na predstavljanju analize voditelj projekta prof. Daniel Schneider iz FSB-ova Zavoda za energetska postrojenja, energetiku i okoliš.

Iako je sustav depozita u Hrvatskoj sličan onima u drugim europskim zemljama koje su uspoređivane u studiji, analiza je pokazala mogućnosti za poboljšanja da bi bio učinkovitiji i troškovno povoljniji. Za to bi ponajprije trebalo registrirati svu jednokratnu ambalažu od pića. Zasad je oko trećine svih proizvoda – pića – koji mogu biti u depozitnom sustavu još nezabilježeno u registru Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost iako su rok i prijelazni period za prilagodbu već istekli. Također, u Hrvatskoj se samo oko tri posto ambalaže vraća u automatiziranim uređajima za prihvat s mogućnošću kompaktiranja, a ostali povrat obavlja se ručno.

To umanjuje učinkovitost, povećava rizik od višestrukog povrata iste ambalaže, povećava troškove cijelog sustava i slično. Nakon napravljenje SWOT analize u studiji, između ostalog, predlažu uvodenje domaćega barkoda radi sprečavanja predaje strane ambalaže u Hrvatskoj bez plaćanja svih naknada za gospodarenje ambalažnim otpadom ili različitu naknadu za domaće i internacionalne barkodove, javnu objavu ažuriranih podataka o registriranim proizvodima u Fondu radi veće transparentnosti i slično.

Da bi se omogućilo ostvarenje ciljeva u sektoru otpada, Hrvatskoj su na raspolaganju sredstva Europske unije iz Kohezijskog fonda od 475 milijuna eura. Jedna od uspješnih mjera kružnoga gospodarstva jest povratna naknada koju je Hrvatska uvela 2005., a zbog koje otpadne boce od pića danas ne nalazimo u miješanome komunalnom otpadu, a ni odbačene u okoliš – rekao je tijekom predstavljanja studije Mile Horvat, državni tajnik iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike. Pravila za provedbu kružnoga gospodarstva ozbiljan su izazov državama članicama Unije jer moraju prihvatiti mnoge promjene i usklađivati praksu s paketom o kružnom gospodarstvu EU. Osim povećanja stope prikupljanja i recikliranja otpada mjere potiču na poboljšanje proizvodnih procesa, bolji dizajn proizvoda radi lakšeg recikliranja, poticanje razvoja proizvoda koji su trajniji ili se lakše popravljaju te smanjenje proizvodnje otpada, naglasila je na konferenciji Clarissa Morawski, direktorica Re-loopa, platforme koja okuplja brojne europske stručnjake, tvrtke, nevladine organizacije za okoliš i državne radi potpore ideji kružne ekonomije, ujedno jednog od suorganizatora konferencije.

Gotovo sav komunalni otpad i dalje odlažemo, što je velik gubitak potencijalnih materijalnih resursa, među ostalim reciklabilnih materijala. A Hrvatska kao i druge europske zemlje mora dosegnuti ciljeve recikliranja komunalnog otpada od 50 posto do 2020. i 65 posto do 2030. godine.

U Hrvatskoj se oporabi, odnosno reciklira i kompostira, samo 18 posto komunalnog otpada, a europski je prosjek 46 posto, prema Eurostatovim posljednjim službenim podacima za 2015. To znači da gotovo sav komunalni otpad i dalje odlažemo, što je velik gubitak potencijalnih materijalnih resursa, među ostalim reciklabilnih materijala. Važno je reći da će Hrvatska kao i druge europske zemlje morati dosegnuti ciljeve recikliranja komunalnog otpada od 50 posto do 2020. i 65 posto do 2030.

Ambalažni otpad većinom je izrazito uporabljiv materijal, posebice ako se u proizvodnji ambalaža vodilo računa o naknadnoj mogućnosti oporabe. Zbog velikih količina i volumena koji zauzima u prostoru ambalaža od pića pospešen je problem u gospodarenju otpadom, osobito plastična otpadna ambalaža od pića. Primjerice, prema zadnjem izvješću Euromonitor Internationala, u svijetu se tijekom 2017. svake minute proda milijun plastičnih boca.

Hrvatski sustav depozita odlikuju relativno visoke stope povrata, odnosno prikupljanja otpadne ambalaže, no situacija nije tako sjajna bez obzira na stopu od 89 posto. Naime, taj broj uključuje samo ambalažu od pića koja je prijavljena Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, odnosno za koju su plaćene odgovarajuće naknade. Službeni podaci pokazuju da Hrvatska iskazuje najmanje količine proizvedenog ambalažnog otpada po stanovniku u Europskoj uniji. I u službenome ‘Planu gospodarenja otpadom’ navodi se da su stvarne količine ambalaže koje dolaze na tržište mnogo veće. Slično je s prijavljenim količinama ambalaže od pića u sustavu depozita stavljenima na tržište.

Riječ je o pojavi koju nazivamo ‘free riding’, odnosno problemu prihvata ambalaže za koju nije plaćen odgovarajući iznos nacionalnog depozita, dakle povratna naknada, ili administrativne naknade, tj. naknade za gospodarenje otpadom. Neke su zemlje, primjerice Danska i Njemačka, uvele sigurnosne oznake, markice, a druge su pribjegle diferencijaciji barkodova, pri čemu se za stavljanje ambalaže na tržište primjenjuju dvije vrste naknada za različite tipove barkodova, za domaći i strana tržišta. Sedam zemalja u Europi primjenjuje više iznose naknade za stavljanje ambalaže na tržište s međunarodnim, stranim barkodovima, a niže iznose za nacionalni, domaći barkod.

Velika je razlika u tome što se ambalaža u Hrvatskoj uglavnom vraća ručno. Procjenjuje se da je automatizirani prihvat oko tri posto, što uključuje samo uređaje s mogućnošću kompaktiranja. U ostalim je zemljama prihvat uglavnom automatiziran RVM-ovima i kreće se od 80 posto u Njemačkoj do 95 posto u Danskoj, Finskoj, Norveškoj i Švedskoj. Automatizirani prihvat ima niz prednosti, poput devalviranja ambalaže i elektronskog izvješćivanja. Primjerice, u Norveškoj se na 20 posto lokacija koje imaju automatizirani prihvat ambalaže prikupi 97 posto otpadne ambalaže.