TOP-LISTA THINKERS50 IZ 2015.

Otkad je 60-ih godina prošlog stoljeća Business Week počeo upotrebljavati izraz guru u kontekstu biznisa, percepcija i značenje pojma znatno su se promijenili, premda ni danas nema jasnoga konsenzusa što je poslovni guru, tko zaslužuje tu titulu, pa ni je li riječ o komplimentu ili uvredi. S jedne strane, posljednjih nekoliko desetljeća uspostavljen je niz pokušaja ‘institucionalizacije’ koncepta poslovnoga gurua, primjerice putem dvogodišnje liste najuglednijih misilaca Thinkers50, koja je pokrenuta početkom stoljeća i figurira kao jedna od najmeritornijih, a, s druge strane, izraz se slijedom česte i nekritične uporabe izlazio i počeo uključivati vrlo diskutabilna imena. Posredstvom brzorastuće industrije samopomoći i coachinga u poslovnoj sferi izraz guru postao je etiketa koju se olako lijepljenje na svakoga tko se smatra pozvanim davati mišljenja o strategiji, konkurentnosti, menadžmentu, inovaciji, vodstvu i ostalim temama ključnima za upravljanje organizacijom, neovisno o stvarnim kvalifikacijama ili stvarnoj uporabnoj vrijednosti njezinih odnosno njegovih razmišljanja.

Službene metodologije odabira ili definicije nema, ali neka imena provlače se godinama kroz različite liste gurua i tako definitivno dobivaju na prepoznatljivosti i težini, a jedan od presudnih faktora su i konkretna postignuća, odnosno lista referencija koju ne može imati bilo tko. Prema tom kriteriju, Veliku petorku čine Frederick Winslow Taylor, Michael Porter, Alfred Sloan, Peter Drucker i Douglas McGregor, s tim da je, sasvim očito, riječ o listi imena koja obuhvaća i neke davno preminule teoretičare. Nešto širi zahvat uključivao bi Jamesa Marcha, Herberta Simona i Toma Petersa, premda ne treba isključiti ni doprinos japanskih gurua koji su unosili izravne promjene u poslovanje poput Akija Morite ili Kenichea Ohmae. Svi se oni, sasvim sigurno, mogu smatrati poslovnim guruiima. Kad bismo listu suzili na one koji danas vedre i oblače korporativnim nebom, Porter je letvica prema kojoj se cijeli koncept poslovnoga gurua mora ravnati. Tako je prema listi Thinkers50 iz 2015., koja će biti aktualna do početka sljedećeg mjeseca, najvažniji menadžmentski misilac Porter, odavno proslavljena figura u svijetu teorije menadžmenta, koji je u udžbenike ušao sa svojih Pet silnica (faktori koji utječu na konkurentnost kompanije). Profesor na Harvardu i prema nekim otac modernih poslovnih strategija, redovito je gost ugledne liste koji je tu nagradu već dobio 2007., a tijekom karijere savjetovao je desetke velikih kompanija i vlada. Pet silnica desetljećima vladaju poslovnim obrazovanjem, a noviji i razrađeniji koncepti poslovno-polaze upravo od njega.

Noviji izazivači koji su se u posljednje vrijeme snažno etablirali na menadžmentskom nebu ovdje su drugoplasirani Clayton Christensen, a posebice Adam Grant koji je nova velika zvijezda u svijetu poslovnog savjetovanja. Christensen je prije svega stručnjak na području inovacije i rasta, čije se ideje sve više koriste u raznim kompanijama. Što se liste tiče, Thinkers50 ga predstavlja kao čovjeka čija je prva knjiga ‘The Innovators Dilemma’ promijenila način na koji lideri pristupaju inovaciji, zbog čega je i bio na prvom mjestu 2011. i 2013. Ta je knjiga nagrađena Global Business Book Awardom 1997., a The Economist ju je proglasio jednim od šest najvažnijih poslovnih knjiga u povijesti. Možda je i najveća zvijezda, još ne toliko po konkretnim priznanjima koliko po popularnosti i prisutnosti u posljednjih nekoliko godina, Adam Grant. Riječ je o najmlađem stalnom profesoru u povijesti ugledne Wharton škole ekonomije na Sveučilištu Pennsylvania. Profesionalni madioničar, ronilac i doktor organizacijske psihologije iza sebe već ima nekoliko bestselera, među kojima i ‘Give and Take: A Revolutionary Approach to Success’. Poznat je po razmišljanjima koja često kontriraju uvriježenoj mudrosti, poput tvrdnje da biti prvi na nekom tržištu i nije najmudrija odluka koju možete donijeti jer prođete kroz muke osvajanja, a netko iza vas dođe i zavlada mnogo lakše (Apple na nizu tržišta).

Svakako valja spomenuti trećeplasirani dvojac s poznate poslovne škole INSEAD W. Chan Kima i Renée Mauborgne, autore famozne knjige ‘Blue Ocean Strategy’, koja je prodana u više od 3,5 milijuna primjeraka, a koji su 2011. osvojili prvo mjesto na toj listi. Strategija Plavog oceana trenutačno je jedna od najspominjanih koncepta, a odnosi se na izbjegavanje žestoke konkurencije stvaranjem vlastitih, potpuno novih tržišta s velikim potencijalom rasta. Jedan od primjera je Nintendo Wii, koji je srezo troškove i istovremeno inovacijom ponudio nešto sasvim novo što ga je diferenciralo od konkurencije, bežične kontrolere koji prate kretanje, čime je otvoren cijeli novi svijet mogućnosti (spajanje fitnessa i igre, razvijeno društveno igranje…). Ta konzola je inovacijom i pristupačnom cijenom našla potpuno novo i rastuće tržište, sastavljeno od onih koji se obično ne koriste konzolama, starijih ljudi i roditelja s malom djecom.

Još jedno prepoznatljivo ime je John P. Kotter, smješten na 37. mjesto, iako je vjerojatno poznatiji široj javnosti od mnogih bolje pozicioniranih imena. Guru-karijeru profesora na Harvardu i vlasnika bestslera obilježilo je osam koraka za uvođenje promjene, koje se smatra jednim od najboljih modela promjene. Kako tvrdi Kotter, lideri koji žele uvesti velike promjene moraju stvoriti dojam hitnosti promjene, formirati koaliciju vođa promjene u cijeloj organizaciji, stvoriti sveobuhvatnu viziju budućnosti koju ljudi mogu razumjeti, ugraditi svoju viziju u sve što rade, provjeriti koje su zapreke uvođenju i ukloniti ih, stvoriti kratkoročne ciljeve kako bi se okusilo pobjedu u početku, tražiti prilike za izgradnju brzih pobjeda i identificirati područja za poboljšanje te napraviti promjenu integralnim dijelom korporativne kulture.

Iako nije na aktualnoj listi, Tom Peters (24. na listi iz 2011.) svakako je među najpoznatijim poslovnim guruiima današnjice. Poslovni konzultant i teoretičar može se pohvaliti knjigom ‘In Search of Excellence’, izdanom 1982., koja ga je lansirala među poslovne menadžmentske stručnjake čije misli i savjete treba shvatiti ozbiljno. Knjiga je još jedno od najprodavanijih poslovnih štiva, prodana u više od tri milijuna primjeraka u prve četiri godine od izdavanja. Okosnicu čini osam tema bitnih za uspjeh promatranih korporacija, a riječ je o brzom odlučivanju, učenju od kljenata, poduzetničkom duhu koji vodi inovacijama, postizanju produktivnosti putem brige za zaposlenike, predanosti uprave stvaranju vrijednosti, ostajanju na tržištu koji razumijete, minimalnom broju ljudi u ‘centrali’ i autonomnosti aktivnosti ‘na bojišnici’ (u trgovini, primjerice). Problem je s listama najboljih i probranih uvijek nemogućnost zadovoljavanja svih ukusa i razmišljanja, što je i jedan od osnovnih razloga za njihovu raznovrsnost. Različite metodologije i naglasci proizvode vrlo raznoredne liste pobjednika, ali njihovom usporedbom može se nerijetko uočiti uzorak. Neka imena pojavljuju se na većini ili gotovo svim listama, a u ovom slučaju nema sumnje da je Michael Porter jedan od najjačih poslovnih gurui današnjice, neizbježan kada je riječ o promišljanju kompanija i savjetovanju menadžera. Odmah do njega je Christensen, koji možda nije toliko međunarodno prepoznatljiv, ali svakako je brend ondje gdje mu je najvažnije, u korporativnom i akademskome miljeu.

Adam Grant strelivito raste i trenutačno slovi za rock-zvijezdu menadžmentskoga konzaltinga čija se svaka knjiga i nastup upijaju, a kompanije bore za angažman. John P. Kotter i Tom Peters dva su imena iz kategorije veterana, ljudi koji su uvelike sudjelovali u stvaranju koncepta poslovnoga gurua i već imaju svoje mjesto u ‘dvorani slavnih’ te često subjektivne discipline.