L I K I D J E L O

Dok je najava povlačenja Bože Prke prošloga tjedna u poslovnom svijetu i medijima odjeknula kao grom iz vedra neba, imenovanje Dinka Lucića nakon niza godina u PBZ-u i Grupi Intesa Sanpaolo malo je koga iznenadilo.

Dok se Božo Prka nakon puna dva desetljeća na čelu Privredne banke Zagreb i formalno ne povuče iz upravljačke fotelje i ne prepusti je svom nasljedniku Dinku Luciću, taj će ambiciozni 46-godišnji menadžer poštovati proceduru i korporativnu hijerarhiju pa do službenog preuzimanja funkcije neće javno govoriti o planovima i smjeru u kojem namjerava voditi PBZ, kao ni davati izjave o sebi i svojoj motivaciji za dolazak na novu funkciju.

Dugogodišnji član Uprave PBZ-a službeno je još kandidat za predsjednika Uprave kojega je imenovao Nadzorni odbor i u tom će statusu biti sve do veljače, kad Prki istječe tekući trogodišnji mandat nakon kojega je najavio odslužak iz banke zbog osobnih razloga. Dok je najava povlačenja prošloga tjedna u poslovnom svijetu i medijima odjeknula kao grom iz vedra neba, imenovanje Dinka Lucića, koji je gotovo cijeli svoj radni vijek proveo na visokim funkcijama u bankarskom sektoru, od čega petnaest godina u PBZ-u, malo je koga iznenadilo.

Sudeći prema dosadašnjem karijernom putu i onome što se da iščitati iz rijetkih mu medijskih istupa u kojima je govorio o sebi, čini se da je Lucić sada logično prihvatio još jedan izazov u sustavu koji izvršno poznaje i u kojem je iznimno cijenjen. Kad je 2007. prekinuo karijeru u PBZ-u kako bi otišao u Bratislavu kao član Uprave slovačke VUB banke, članice talijanske bankarske grupacije Intesa Sanpaolo kojoj pripada i PBZ, Lucić je znao da to nije vrhunac njegove karijere. Mladi menadžer prihvatio je spremno posao u drugoj državi, rekao da će vikendima putovati kući te kako će na primjeru svoje supruge i dvojice sina, koji će naizmjenice boraviti u Bratislavi i Zagrebu pokazati da nijedna točka u današnjem globalnom selu nije nedostizna.

Član Uprave PBZ-a zadužen za poslovanje sa stanovništvom Lucić je postao 2009. nakon povratka iz Bratislave i na toj će funkciji ostati dok ne zamijeni Prku na čelnoj poziciji, a aktiviran je u sustavu PBZ-a i kao predsjednik nadzornih odbora PBZ Carda i PBZ Stambene štedionice.

Prije slovačke epizode u PBZ-u je paralelno bio izvršni direktor Ureda uprave za korporativne komunikacije i Sektora za upravljanje odnosom s klijentima i marketing, kao i na funkciji člana nadzornih odbora dviju spomenutih PBZ-ovih tvrtki kćeri.

Da u talijanskoj grupaciji itekako cijene zagrebačkog menadžera koji je angažmanima i u PBZ-u i u VUB-u ispunio očekivanja vlasnika, pokazalo se ponovno 2013. kad je Lucić imenovan u Nadzorni odbor Centra za konsolidaciju svih aktivnosti upravljanja imovinom Intese Sanpaolo u Srednjoj i Istočnoj Europi.

U PBZ je došao na samom kraju 1999. iz RBA-a, gdje je dvije godine gradio karijeru baveći se istraživanjem i razvojem, izgradnjom mreže poslovnica i osnivanjem RBA Stambene štedionice i Leasinga te tržišnom komunikacijom, a prve je poslovne korake u bankarskom svijetu napravio u nekadašnjoj Udruženoj banci Hrvatske.

Uz diplomu ekonomista financijskog smjera zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Lucić je završio niz specijaliziranih tečajeva i stekao certifikate na poslovnim školama od Londona i Stockholma do Michigana, gdje je završio program edukacije za menadžere. Trenutačno je na privatnome sveučilištu Libertas u Zagrebu na doktorskom studiju međunarodnih odnosa.

Prije nego što je ušao u bankarski svijet, kratko je radio kao urednik u izdavaštvu uređujući različite publikacije, od proze do stručne literature. Taj se financijski u ranoj mladosti i sâm okušao u pisanju beletristike te objavio čak četiri romana i dvije zbirke poezije, opus koji se i danas može proći u bolje opremljenim knjižnicama, ali i u internetskim oglasnicima za sitan novac. U romanima naslovljenima ‘Litica nevinih’, ‘Miris azura’, ‘Granice divljih kraljeva’ i ‘Nominativus’ ima ljubavnih i kriminalističkih zapleta kao i elemenata trilera i toka svijesti. Kao autor nije doživio velik uspjeh, no ‘Nominativus’ je zapao za oko književniku i književnom kritičaru Robertu Perišiću koji je te 1995. uz ostalo zapisao da će roman lijepo sjesti onima koji vole sladunjavi triler svjetskog dizajna i da mladi Dinko Lucić svojim drugim romanom potvrđuje vlastitu ambicijoznost.