Krči se i drugi put medicinskog turizma

Ponuda zdravstveno-kozmetičkih usluga, prvi smjer zdravstvenog turizma, rapidno napreduje zahvaljujući privatnim ordinacijama. Drugi, mnogo profitabilniji smjer, utemeljen na specijalnim bolnicama, još je potpuno nerazvijen. Jedini način za transformaciju bolnica u konkurentne hotelsko-medicinske kapacitete jest privlačenje sredstava iz fondova Europske unije.

Zdravstveni turizam u Hrvatskoj razvija se na dva načina i u dva smjera. Prvi podrazumijeva zdravstveno-kozmetičke usluge u privatnim ordinacijama (korekcija vida, dentalna medicina, plastična kirurgija); taj segment već je otisao daleko i rapidno se razvija. Fotografije privatnih klinika hrvatskih liječnika u Zagrebu i na Jadranu mogu se lako usporediti s nekad popularnom serijom ‘Klinikom Schwarzwald’, a o takvim tretmanima i lokacijama na kojima bi se trebali liječiti Hrvati su potkraj 80-ih mogli samo sanjati. Sada su nam takve klinike i ordinacije u susjedstvu. Većina ih je koncentrirana na Kvarneru, u Istri i Zagrebu, prije svega zbog prometne dostupnosti.

Drugi, mnogo profitabilniji, ali u Hrvatskoj još potpuno nerazvijen segment medicinskog turizma jesu specijalne bolnice, koje bi trebale nudit mnogo skuplje, zahtjevno zahvate, kompletnu medicinsku uslugu kao što su operacije, transplantacije i slično. Takvu, profitabilniju vrstu medicinskog i liječenja u Europi je pravi hit, sve je traženija na tržištu Europske unije, a izvoz voćnih rakija, kao jednog od rijetkih domaćih proizvoda, pet je puta veći od uvoza i mjeri se u milijunima eura.

Koliko proizvođača rakije svoje destilate i macerate prodaje na crnom tržištu to ne zna nikto, ali se zna da je onih registriranih više od 40.000, najviše u Slavoniji i da im broj stalno raste. Broj registriranih proizvođača rapidno je krenuo rasti otkako je Hrvatska ušla u Europsku uniju i prihvatila nova pravila igre, koja kažu da nije dopušteno peći rakiju ako to ne prijaviš državi, pa se vjerojatno u strahu od inspekcija i kazni od tada registriralo čak 20.000 proizvođača, najviše onih koji rakiju proizvode za svoje potrebe u količinama do pedeset litara. Takvi su oslobođeni plaćanja trošarina, a svi ostali koji bi od rakije nešto i zaradili do početka ove godine stenjali su pod visokim nametima, da bi država odlučila čuti jadikovke malih proizvođača, u legislativu uvesti institut male destilerije i prepoloviti trošarine za one koji na godinu ne proizvode više od dvije i pol tisuće litara.

Rakiju, rekli smo, naš narod smatra lijekom za mnoge tegobe pa njome liječi zubobolju, grlobolju, bolove u želucu, menstrualne bolove, bolove u leđima, ukočen vrat, otekline, lošu cirkulaciju ili mučninu. Korak dalje otišao je Ivan Roginić, kemijski tehničar iz Oriovca kod Slavonskog Broda, koji je cijeli svoj život posvetio istraživanju ljekovitosti bilja i voća. Danas pravi dvjestotinjak vrsta rakija i likera, a među egzotičnijima su one od ginka, gaveza, celera i peršina. Svojim alkoholnim destilatima i maceratima daje i kreativna imena. Gorki biljni liker nazvao je Protunervozara.

Rakija, poznato je, može i naškoditi zdravlju, ne samo kada se pije u neumjerenim količinama nego i ako se pekači oko kotla zaigraju u procesu alkoholnog vrenja pa ispeku rakiju s nedopuštenom količinom metanola, cijanovodične kiseline i etil-karbamata, zbog čega skoro svake sezone bude i trovanja. Zato bi bilo dobro destilat, ako i nije za prodaju nego samo za osobnu upotrebu, odnijeti na kemijsku analizu. I ne odmah oko Božića početi časti i hvaliti najbolju rakiju koju ste ikad probali. Znalci kažu da bi destilat iz bakrenih kotlova da bi se stabilizirao i postao vrhunska voćna rakija morao u tamnim i hladnim prostorima uza stalni nadzor odležati barem dvije godine.