50 \nPOSTO UKUPNE NABAVE NEKIM HOTELIJERIMA ČINI AGROKOROV ASORTIMAN

U prvoj polovini povjereničkog mandata sa svojom brojnom savjetničkom ekipom uspio je ustanoviti stvarno stanje financija. Pa iako je to bio rudarski posao, ono što slijedi u drugoj polovini mandata bit će još mnogo teže.

Malotko vjeruje da će se nagodba, u kojem god smjeru išla, uspjeti postići do 10. srpnja, kad istječe ‘lex Agrokor’. Jedino što u tom slučaju Ramljak još ima na raspolaganju mogućnost je da uza suglasnost vjerošćkog vijeća koji dan ranije podnese sudski zahtjev za otvaranje stečajnog postupka.

Ponuditi i izglasati pravno-ekonomski održiv model nagodbe koji će, prije svega, respektirati i odražavati pravni položaj pojedinih skupina vjerošćnika, razlučnih, izlučnih te neosiguranih, a posebna kategorija i izazov su prioritetni vjerošćnici, kao specifičnost ovog zakona. Smatram da je model otpisa dijela tražbina vjerošćnika, odnosno konverzije u vlasničke udjele, odnosno dionice, jedina opcija postizanja stabilnosti društava, kao i dobavljača, te ukupne zaposlenosti, a za takav model postoje uspješni primjeri u dosadašnjoj praksi stečajnih planova preustroja.

Dugoročna održivost poslovanja konverziju potraživanja u vlasničke udjele, kao jednu od mogućnosti nagodbe, predviđa i ‘lex Agrokor’, a taj model najviše bi se sviđao vjerošćnicima iz redova domaćih dobavljača. Vjerošćkog vijeća, koje prema zakonu sudjeluje u izradi nagodbe, za sada je tek ‘šokirano nalazima revizije’ i još se ne izjašnjava o najprihvatljivijem modelu nagodbe za sve vjerošćnike. Podjela dionica u zamjenu za potraživanja još je u domeni razmatranja na akademskoj razini, s ponekim ‘probnim balonom’ koji puštaju dobavljači. No financijske institucije, a ne dobavljači imat će presudan utjecaj na prijedlog modela nagodbe, a oni bi mogli imati drugačije ideje.

Stajalište i poziciju financijskih institucija kao pojedinačno najvećih vjerošćnika (banaka, regresnih vjerošćnika itd.) Šket vidi kao poseban izazov u sklapanju nagodbe u slučaju Agrokor. Smatra da će se tijekom procesa vjerojatno pojaviti veliki sporovi, odnosno tužbe različitih stakeholdera, što bi postizanje nagodbe moglo otežati ili čak onemogućiti na dulji rok.

U svakom slučaju, vrlo je važno podmirenjem tekućih obveza u ovoj prijelaznoj fazi vratiti i održati povjerenje partnera, uravnotežiti novčane tokove te na toj osnovi projicirati i dugoročnu održivost poslovanja. Druga opcija koja se najčešće spominje prodaja je sve Agrokorove imovine i raspodjela raspoloživog novca vjerošćnicima. Na prvi pogled to bi bilo najjednostavnije rješenje, ali prema tom bi se modelu dodatno bitno smanjila raspoloživa masa novca za podmirenje potraživanja.

Prije svega treba uzeti u obzir da su revizori zaključili izvješće o rezultatima poslovanja Agrokor sa zadnjim danom 2016. godine, odnosno da u obveze kompanije nisu uključeni krediti koje je Ivica Todorić dobio od Sberbanka početkom ove godine, a što je još važnije, ni roll-up krediti već od milijardu eura koje je za potrebe redovitog poslovanja posudio Ramljak. Budući da roll-up podrazumijeva prvenstvo naplate vjerošćnika koji u takvom aranžmanu sudjeluju, za većinu vjerošćnika to znači da će za podmirenje njihovih tražbina ostati milijarda eura manje.

Nadalje, vrijednost grupe Agrokor nije ujedno i vrijednost koja je u vlasništvu Agrokor, odnosno Ivica Todorića. Potrebno je naglasiti da su manjinski udjeli poduzeća u sastavu koncerna Agrokor knjigovodstveno vrijedni 3,3 milijarde kuna. Svakim protupravnim raspolaganjem imovinom dioničkog društva, poput prikrijenih isplata, preuzimanja obveza ili jamstava prema trećima bez adekvatnog osiguranja ili pak emisije novih dionica bit će znatnog otpisa potraživanja.

Ne ulazeći u pravnu utemeljenost izabranog načina reakcije na krizu izazvanu insolventnošću društava iz Agrokor, iz dosadašnjeg tijeka postupka izvanrednog upravljanja, a u svjetlu predstavljenog revizijskog izvješća o poslovanju Agrokor d.d. i pojedinih društava, mogu se izdvojiti dvije temeljne činjenice koje su obilježile dosadašnji tijek postupka, neovisno o svim prijeporima koji ga prate i pratit će ga: uspješno očuvanje poslovne sposobnosti svih društava iz Agrokor, čime se potvrđuje i proklamirani cilj Zakona o postupku izvanredne uprave, s jedne strane, ali i očekivani, no ipak ogromni gubitak iznad kapitala, kao i dosad prijavljene tražbine vjerošćnika koje višestruko kumulativno premašuju knjigovodstvenu, a vjerojatno još više tržišnu vrijednost imovine, s druge strane. Za uspješno postizanje nagodbe vjerošćnika, što je imperativni cilj ovog postupka, potrebno je, osim znatnog otpisa tražbina vjerošćnika.

Nije sporno što je obitelj Ivica Todorića velik dio privatnih troškova prebacila na tvrtku, ali sporno je što ti troškovi nisu prikazani i što na njih nije obračunan porez. Izvanredni povjerenik za Agrokor Ante Ramljak izjavio je da je Agrokor čak i preplatio porez. To je vjerojatno točno kad je u pitanju porez na dobit, ali porez na dohodak Agrokor tek treba platiti za vlasnika Ivica Todorića i članove njegove obitelji.

Revizijom poslovanja te tvrtke otkriveno je da su Ivica Todorić i obitelj veliki dio privatnih troškova prebacili na tvrtku, što nije sporno, rekao je Ramljak, ali jest sporno što nisu prikazani i što nije posebno obračunan porez na njih. To tvrdi i nekoliko ovlaštenih poreznih savjetnika, napominjući da su propisi o porezu na dohodak i o porezu na dobit i u takvim slučajevima precizno regulirani jer ako vlasnik tvrtke ili pak član uprave i njihove obitelji imaju ekonomsku korist od tvrtke (plaćanje troškova), to se smatra primitkom u naravi.

Primjerice, ako je direktor tvrtka platila ljetovanje 50 tisuća kuna, na to se moraju obračunati svi porezi i doprinosi. Za direktora ili radnika taj se trošak tretira kao plaća ili drugi dohodak u naravi (ovisno o tome je li zaposlen u tvrtki). Plaća podliježe plaćanju doprinosa (u 2016. i 2015. godini 20 posto plus 17,2 posto) i poreza na dohodak (plaća 12, 25 i 40 posto) ovisno o mjesečnoj poreznoj osnovici. Ako je pak riječ o drugom dohotku, porez je 25 posto.

Kad je riječ o vlasniku tvrtke, u poreznom se smislu to smatra ‘izuzimanjem’. Kod ‘izuzimanja’ riječ je o privatnim troškovima vlasnika koji kad se prebace na tvrtku postaju za vlasnika vrsta dohotka od kapitala. Inače, osim izuzimanja u dohodak od kapitala ubrajaju još dividende, kamate… U 2015. i 2016. izuzimanje se oporezivalo poreznom stopom od 40 posto uvećano za prirez. No također je važno da izuzimanje nije porezno priznat rashod pri utvrđivanju osnovice poreza na dobit, tj. ne priznaje se kao trošak kojim bi tvrtka umanjila porez na dobit.

Za izuzimanja te za plaću i drugi dohodak u naravi propisana javna davanja trebalo je platiti posljednjeg radnog dana u mjesecu u kojemu je fizičkoj osobi obavljena isporuka dobra ili usluge i toga dana Poreznog upravi dostaviti obrazac JOPPD na kojemu se izvještava o ostvarenom primitku te o obračunanim doprinosima i porezu na dohodak. Budući da ništa od toga nije napravljeno, ne stoji Ramljakova tvrdnja da je Agrokor porez preplatio.

Sljedeća godina najavljena je, drugi put zaredom, kao godina reformi. A zapravo će biti godina raspleta Agrokorova slučaja. Vjerovnici će tek dogodine proživljavati dramu i o njezinu epilogu poslovna zajednica ovisi više nego o svim Vladinim odlukama i reformama, od kojih će se malokoja ostvariti.

Duga godina mandata svake vlade pravo je i zapravo posljednje vrijeme za provođenje ozbiljnih reformi, ali i za prve naznake opipljivih rezultata. Naravno, ako je vlada odlučna i k tome reformska. Vlada Andreja Plenkovića nije reformska premda se takvom želi predstaviti, a gotovo sve najavljenje reforme zapele su još u prvoj godini mandata u administrativnim bespućima i teško da će se odande uskoro izvući.

Osim toga, nad Vladom, ustvari nad cijelom državom, nadvio se crni dim, Agrokor, koji je zasad pod kontrolom, ali u svakom trenutku taj pritajeni požar mogao bi se rasplamsati i iza sebe ostaviti zgarište. A u takvim okolnostima svi poduzetnici pokušavaju osmišliti strategiju za iduću godinu.

Planiraj kao da se ništa neće dogoditi, ali ostani pribran i koncentriran ako postane gadno. Ako ti se sektor izravno ne sudara s Agrokorom i njegovim satelitima, to bolje za posao, ali ako posluješ s njima i/ili njihovim vjerovnicima – opreza nikad dosta. Sve je moguće i nemoguće. Takvo je stajalište poslovne zajednice, koja čeka da se otpetlja gorijski čvor oko koncerna za koji su mnogi tvrdili da je prevelik da padne, a sad slušamo neku drugu priču.

Hrvatski poslodavci ove godine poslovne planove rade u uvjetima gospodarskog rasta i odlične turističke sezone, ali ipak s dozom opreza, jer je poslovno okružje puno neizvjesnosti, ali i administrativnih barijera. Zato je i teško povjerovati da je ispred nas godina daljnje gospodarskog rasta i reformi, kako nas je uvjeravao premijer Plenković na Liderovoj konferenciji ‘Dan velikih planova’. Vlada će, rekao je tamo premijer, nastaviti provoditi strukturne reforme, odgovorno voditi javne financije i držati se plana konsolidacije državnih financija, što će održati gospodarski oporavak te dovesti do podizanja kreditnog rejtinga.

Sve to rekao je i na prošlogodišnjoj konferenciji, kada je najavio početak reformi u prvoj godini mandata. Ako doista ozbiljno podvucemo crtu pod prvih 365 dana Vlade, njezin je jedini uspjeh što je u tom razdoblju, uza sve turbulencije, ostala na vlasti. Magična riječ prve godine bila je ustvari brojka – 76. Toliko saborskih ruku kupilo je donekle političku stabilnost, nakon što je Most izbačen iz Vlade. Na to je najviše utjecao zahtjev za smjenu Zdravka Marića, ministra financija s kontinuitetom od gotovo dvije godine, s obzirom na to da je jedini bio ministar i kod Oreškovića, a koji jedini može i pokazati kakve-takve rezultate.