Sanader? Koji Sanader?

Zanimanje javnosti za slučaj Agrokor polako se, ali sigurno svodi na čitanje blogova Ivica Todorića i prijetnje tužbom Martine Dalić. Sad će se tomu pridružiti saborsko povjerenstvo. Sudbina Agrokorovih tvrtki, vjerovnika i dobavljača kao da zapravo i nije važna.

Ova kolumna nastaje prije objavljivanja PWC-ove revizije Agrokorova poslovanja. Naravno da će za sudbinu Agrokor i njegovih dvadesetak najvažnijih kompanija i svih nenamirenih vjerovnika biti jako važno kakvi su nalazi. Ali s velikom se vjerojatnošću može očekivati da će se utakmica preseliti na politički dio terena. Javnost će se tjednima koncentrirati na rad povjerenstva koje će se baviti onime što je bilo.

Ne kažem da je to nepotreban. Stvari treba raščistiti koliko je to moguće. Pravno i politički. Važno je da to bude poruka budućim preambicioznim poduzetnicima i političarima koji nisu ili jesu na vrijeme reagirali na to kad neki od poduzetnika postane prijetnja cijeloj nacionalnoj ekonomiji.

Ali budimo iskreni. Politički dio priče svest će se na pokušaje oporbe (i dijela HDZ-a) da što jače strese premijera Plenkovića. A sudski dio priče pretvorit će se u godine i godine sudenja, nepravomoćnih presuda, ponovljenih postupaka. Sve do trenutka dok to više nikomu, osim akterima koji će u međuvremenu potratiti desetak godina života, neće biti važno. Ovog tjedna bivša premijerka Jadranka Kosor svjedočila je na suđenju drugomu bivšem premijeru Ivi Sanaderu. Gdje je završio izvještaj? U Večernjem na devetoj stranici, u Jutarnjem na trinaestoj.

Za praćenje višeslojnosti slučaja Agrokor čovjeku bi možda pomoglo da u glavi otvori nekoliko mapa (za starije: fascikala). Dvije će biti prepune izvještaja i komentara: ‘Todorić protiv Vlade – Vlada protiv Todorića’ i ‘Oporba protiv Vlade’. Mnogo je važnije što će se naći u mapama ‘Agrokor i vjerovnici’, ‘Agrokor i dobavljači’, ‘Agrokor između Rusi i Amerikanaca’, ‘Restrukturiranje Agrokorovih tvrtki’ i ‘Potencijalni kupci Agrokorovih tvrtki’.

Revizorski nalazi sasvim će sigurno mnoge razočarati jer se može očekivati da će revizor u napomenama uz izvještaj staviti određene ograde, zbog čega se neće moći istog trenutka donijeti presuda. Ali ipak će to biti korak naprijed na dijelu terena koji nije obasjan reflektorima medijskog zanimanja. Istina je da je ‘lex Agrokor’ u prvom naletu smanjio broj žrtava samo na nekoliko tvrtki koje su otišle u predstečaj.

Ali ako se dogodi da na kraju pred vjerovnicima bude ponuda da otpišu 70 posto potraživanja (to je nekakav povijesni prosjek za slučajeve stečajeva tvrtki), a ostatak možda dobiju u sljedećih pet godina, mnoge će tvrtke barem klecnuti. Hrvatske su tvrtke unutar Europske unije iako najviše zadužene. Nemaju prostora za uzimanje kredita ili dobivanje jamstava. Otpisi potraživanja od Agrokor a bit će dodatni udarac. Pa se može očekivati da će se u srednjem roku bez nekoga posebnog Vladina paketa dogoditi dramatično vlasničko preslagivanje.

Mnoge su tvrtke već bile na rubu da ih preuzmu investitori, mahom strani. Sada će biti prisiljene napraviti presudan korak. Od Vlade bi se očekivalo da ima razrađene scenarije, ne samo za Agrokor nego za cijelu realnu ekonomiju. Nažalost, ograničeni kapaciteti koje Plenkovićeva vlada ima iscrpljuju se igranjem na dijelu terena na kojemu je lopta. Što se događa ondje gdje medijsko-politička lopta nije, većini gledatelja u ovom trenutku, nažalost, nije važno. Dakle, ne dajmo da nam lopta odvratiti pozornost!