SKORAŠNJE HLADNIJE I TMURNIJE JESENSKE DANE RAZVEDRIT ĆEMO ŠARENIM, TOPLIM I UDOBNIHM TRENDI ODJEVNIM KOMBINACIJAMA. PREMA PREPORUCI SVJETSKIH MODNIH KUĆA, CRVENA I SVE NIJANSE TOPLIH BOJA PRVI SU MODNI IZBOR, A OD MATERIJALA UMJETNO KRZNO, KOŽA, BARŠUN, SVILA I TRAPER ODABRALA JELENA GOTOVAC KAČAN.
Maštovite i slojevite ženske kombinacije i ovu sezonu podnose mišanje svih stilova i boja, a među najistaknutijima su odjevni predmeti iz sedamdesetih, poput onih koje su predstavili Fendi i Balenciaga, te ženska odijela u ružičastoj i indigo prema preporuci Monse, Stelle Mc Cartney i Salvatorea Ferragama. Klasične sive i modre ženske poslovne kombinacije kostima s bijelim bluzama definitivno su ‘out’, pa je takozvana nova generacija uredskog stajlinga okrenuta koloritu, trendi suknjama, bluzama i jaknicama. Ipak, odjevni predmeti u crvenoj i žutoj modni su imperativ sezone, pa su tako i muški trendi dnevni ‘look’ svjetske modne kuće predstavile u nijansama tih boja.
Od modnih dodataka ponovno su ‘in’ kačketi i šeširi, umjetno krzno, koža, baršun, svila i traper, a pravi zaljubljenici u modu svakako će s čizmama i gležnjačama u boji zaokružiti jesenski ‘look’.
DVJE POUKE EU se ne može svoditi na laboratorijske projekte dublje federalizacije i integracije koje će onda Merkel i Macron preračunati u prvu, drugu ili treću brzinu. Osim toga, svaka europska država živi je organizam koji polazi od naroda i počiva na narodu.
Očekivano je i da čelnistvo EU nema što reći. Naime, ne može poduprijeti kršenje ustava članice Unije, ali ni pokušaj španjolskog premijera Mariana Rajoya da policijom obeshrabri Kataloncima izlasku na referendum. A još manje može poduprijeti policijsku brzinu na pendreku i razbijene glave katalonskih glasača. Ma koliko službena politika šutjela, izgledno je da je nedjeljnim referendumom počeo razvod Katalonije od Španjolske. Nakon što ju je još u 15. stoljeću (njihov) kralj Aragonije kao dotu priženio kraljici Kastilje i tako udario temelje španjolskoj državi, put prema razvodu započatio je kastiljski pendrek premijera Rajoya. EU ne bi izgubio, nego bi dobio na snazi da njegovi politički vođe na čelu s francuskim Macronom i njemačkom Merkel proces osamostaljenja Katalonije prihvate kao pouku iz koje valja učiti, a ne samo kao slučaj koji treba riješiti.
Prva je pouka da se EU ne može svoditi na ‘acqui communautaire’ i laboratorijske projekte dublje federalizacije i integracije koje će onda Merkel i Macron preračunati u prvu, drugu ili treću brzinu. Odnosno da je svaka Europska unija koja ne bi bila unija europskih država put prema vlastitoj dezintegraciji i slabljenju. Druga je pouka da je svaka europska država živi organizam, da polazi od naroda i počiva na narodu. Upravo ih to čini europskim. I svaka politika koja to ignorira ne može biti dugog vijeka i računati na dugoročan uspjeh.
Nekadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj barem bi u prvih desetak godina isplativije i jednostavnije bilo da se nije ujedinila s tadašnjim DDR-om nakon raspada Istočnog bloka. Ali tadašnje je njemačko vodstvo kancelara Kohla činilo sve da ujedinjuje Njemačku, smatrajući da jedan narod ima pravo živjeti u jednoj državi. Činili su to usprkos iznimnom otporu nekih europskih država, prije svega Velike Britanije i Francuske. Na temelju tog iskustva i Merkel bi trebala razumjeti da i Katalonci imaju pravo na svoju državnost ako osjećaju da im je u Španjolskoj tijesno. Španjolski državni vrh pak ima pravo na to ljutiti, uključujući i premijera Rajoya, ali poštovanje europskih vrijednosti pokazat će spremnošću na civilizirani razvod, a ne braneći pendrekom Ustav koji je sastavljen tako da Kataloniju zauvijek zadrži u Španjolskoj. I da zatim budu partnerice u EU i NATO-u.
Lekcija bi trebala biti mnogo jednostavnija zbog toga što Katalonija ne mora dokazivati da pripada europske političkom i kulturnom krugu kao što je to 1991. i toliko puta poslije toga, sve do danas, morala dokazivati Hrvatska. Katalonija je europska, razvijena, bogata, s BDP om od 43.000 dolara po stanovniku, vrlo blizu Njemačkoj, a znatno ispred Francuske ili Španjolske, intelektualno snažna, s iznimno bogatom kulturom. Na čelu pokreta za osamostaljenje bivši je novinar Carles Puigdemont. Žele svoju državu koju su izgubili zbog nepovoljnih povijesnih okolnosti, loše politike i loših bračnih ugovora. I čini im se birokratski glupim briselski argument da se moraju malo žrtvovati puneći španjolski državni proračun jer se i EU žrtvuje pomažući svojim siromašnjim članicama.
Hrvatska politika ima poseban zadatak, rekla bih i obvezu, poduprijeti pravo Katalonaca na državu i neovisnost jer su nam u vrijeme hrvatske bitke za neovisnost i državno priznanje Katalonci bili jedni od rijetkih saveznika, u skladu s mogućnostima, bez institucije države. Katalonski mediji bili su među rijetkima koji su se trudili razumjeti Hrvatsku u tom trenutku i pratiti događaje izvan zapadnih medijskih šablona o etničkim ratovima u kojima su sve zaraćene strane iste. Ne želim nikad podcijeniti ono što je Bruxelles kao simbol EU učinio za dosadašnji razvoj Europe, ali došlo je vrijeme i da Bruxelles nauči ponešto od Barcelone.
Ako je ekipa dobra, može imati i proizvod druge klase pa će možda nešto napraviti; ako je loša, može imati najbolji proizvod, ali ništa neće napraviti. Mnogo je lakše napraviti novi proizvod nego dovesti novu ekipu. Najteže je dobiti od 20 do 30 izvrsnih inženjera, i u Hrvatskoj i u Silicijskoj dolini.
Jure Mikuž vjerojatno je najiskusniji ulagač u startupove u regiji. Prije deset godina pokrenuo je RSG Kapital, prvi slovenski fond rizičnoga kapitala (engl. venture capital, VC) koji je uložio i u nekoliko hrvatskih tvrtki, a sada je ponovno pionir s prvim regionalnim VC fondom. Mikuž je sa svojim timom izabran za fondovskog menadžera 40 milijuna eura vrijednog fonda South Central Ventures (SCV) koji je su sklopu Entreprise Innovation Funda (ENIF) posvećen ulaganju u rane faze i rast poduzeća. Ima ured u Beogradu, Zagrebu i Skoplju i usredotočen je na tehnološka poduzeća na zapadnom Balkanu. U razgovoru za Lider Mikuž govori o dosadašnjim ulaganjima, planovima i razvoju startup-scene.
South Central Ventures aktivan je dvije godine od predviđenih pet. Koliko je novca dosad uloženo i u koliko projekata? Fond traje deset godina, s mogućnošću produljenja na još dvije, no najviše se ulaže prvih pet godina. Nakon tih pet godina možemo uložiti najviše 30 posto od iznosa koji smo uložili, i to samo u tvrtke u koje smo dotad uložili. Dosad smo investirali u 12 projekata u Srbiji, Hrvatskoj i Makedoniji; ukupna je vrijednost ulaganja desetak milijuna eura, i to s rezervama. Najviše projekata zasad imamo u Srbiji, riječ je o manjim iznosima. Najveća nam je dosadašnja investicija u hrvatsku tvrtku Bulb Technologies. U BiH, Crnoj Gori i na Kosovu pak još nismo našli nijedan projekt u koji bismo uložili.
U Hrvatskoj ste upravo zaključili treću investiciju, o čemu je riječ? Nakon Agrivija, u koji smo uložili milijun eura, i Bulb Technologiesa, u koji je uloženo dva milijuna eura, najnovije naše ulaganje jest ono u Sentinel, pametno rješenje za rekreativne brodove s vizijom ‘gradnje IoT-a na moru’. Ukupno je ulaganje vrijedno milijun eura, od čega smo mi uložili 900 tisuća eura, a ostatak poslovni andeo Matej Tomažin. Namijenjeno je rastu u Europi i širenju u SAD. Sentinel rješava probleme održavanja brodova i logističke probleme tvrtki za najam brodova te probleme privatnih vlasnika tako što podatke pohranjuje online na jedinstvenu platformu.
Zašto ste se odlučili na ulaganje upravo u ta tri projekta? Pronalazite li sami tvrtke u koje ćete uložiti ili one dolaze k vama? Javlja nam se mnogo tvrtki putem raznih kontaktaka, no svakom VC fondu najbolji su oni projekti koje sâm nađe. U Hrvatskoj nam se javi od 150 do 200 tvrtki, a na kraju uložimo u onu koju smo sami našli. Za Agrivi sam znao otprije i počeli smo pregovarati dok smo još osnivali fond. Bulb nam je preporučio jedan od ulagača u naš fond Nenad Bakić, a Sentinel je bio IoT startup godine u Hrvatskoj i prije sam upoznao jednog od osnivača.
Znači, dobitna je kombinacija dobar proizvod i tim s kojim ‘kliknete’? Da, ali mnogo je važniji tim. Ako je ekipa dobra, može imati i proizvod druge klase pa će možda nešto napraviti; ako je loša, može imati najbolji proizvod, ali ništa neće napraviti. Mnogo je lakše napraviti novi proizvod nego dovesti novu ekipu.
Dajete tzv. pametni novac, koliko sudjelujete u razvoju poslovanja tvrtki u koje uložite? Jako smo aktivni, sudjelujemo u svemu i stalno smo s njima u kontaktu. Imamo i krug uspješnih poduzetnika i kontakte iz svojega prvog fonda RSG Kapitala poput Fivea, Shouthema i Degordiana, koji najviše mogu pomoći novim poduzetnicima. Primjerice, kad neki novi poduzetnik ide istraživati tržište na Istočnoj obali SAD-a, možemo ga povezati s ljudima koji ondje već rade. I kao fondovski menadžeri imamo mnogo iskustva, vidjeli smo razne uspjehe i neuspjehe i možemo ih savjetovati.
Vaš je raspon ulaganja od 500 tisuća do tri milijuna eura, ali predviđen je i dio za tzv. sjemenske (engl. seed) investicije do sto tisuća eura. Kako stojite s tim ulaganjima? Proveli smo jedno takvo ulaganje u Makedoniji. Nismo ni očekivali mnogo sjemenskih ulaganja jer su već runde od 500-tinjak tisuća eura vrlo rane faze i rizici su prično veliki. Mnogo su mi draže investicijske runde iznad milijuna eura. Prosječna nam je visina investicije putem sva tri ureda 1,2 milijuna eura, s tim da svako ulaganje ide u više tranši. U Bulb ulažemo dva milijuna eura u dvije tranše, ali ako se stvari budu dobro razvijale, možemo još ulagati.
Dosad ste uložili četvrtinu iznosa. Vjerujete li da ćete do kraja uspjeti pronaći još dovoljno dobrih projekata i uložiti preostalih 30 milijuna eura? Da, očekujemo da ćemo investirati svih 40 milijuna eura. Ja sam najviše usredotočen na Hrvatsku, zato mogu najbolje procijeniti ovo tržište. Situacija je svake godine sve bolja, poduzetnici su mnogo napredniji nego prije nekoliko godina. Nekoliko startup-uspjeha koji su se dogodili, razni eventi, sve je pomoglo da se razina znanja i cijeli ekosustav podignu na mnogo višu razinu nego kad smo, primjerice, ulažali u Shouthem, dakle prije deset godina. Tadašnja i današnja situacija uopće se ne mogu usporediti. Drago mi je što uspjevamo pronaći i tvrtke koje nisu svaki dan po medijima, a vrlo su dobre. Takav je primjer Bulb. Ljudi iz industrije znali su za njega i koliko je dobar, ali nije bio poznat široj javnosti. Siguran sam da u Hrvatskoj ima još takvih tvrtki.
Evaluirate li sada neke tvrtke? Da, svake godine ukupno razmatramo od 300 do 350 tvrtki u svim zemljama. U fazi prije izrade dokumenta s osnovnim elementima transakcije (enfl. term sheet) sada u Hrvatskoj imamo četiri-pet tvrtki. Do 2018. provest ćemo još jedno ulaganje u Hrvatskoj, a možda i dva.
Nakon što smo napokno dočekali VC fond, što još nedostaje u ekosustavu koji podupire startupove? U Hrvatskoj imate dobro razvijen predsjemenski (engl. pre-seed) segment koji pokriva HAMAG-BICRO. Jako je važno da državna agencija ulaže u najranijim fazama razvoja i da se novac tada može dobiti u Hrvatskoj. Najteži je dio razviti tu prvu razinu financiranja. Novac od VC fondova može se dobiti, ako ne u Hrvatskoj, onda vani, ali ta faza nastupa tek kad imate nešto konkretno za pokazivanje ulagačima. Mi smo zasad jedini regionalni VC fond, no voljeli bismo da ih je više jer se najviše VC investicija na svijetu provodi sindicirano, što kod nas još nije moguće jer strani investitori nisu zainteresirani za ulaganja u ranim fazama u Hrvatskoj. Imali smo kontakte s mnogo stranih VC fondova koje poznajemo, ali za njih su to premali iznosi.
Možete li ulagati više od tri milijuna eura ako se pojavljuje dobra prilika? Čak bismo mogli, ali ako uzmemo da je fond vrijedan 40 milijuna eura, čini nam se da bi izloženost prema jednoj tvrtki bila velika. Ulaganje u kombinaciji sa stranim VC fondom bilo bi idealno. Tražimo način na koji bismo uredili da kad tvrtke koje imamo ili ćemo imati u portfelju nakon godinu-dvije budu tražile novu rundu financiranja, mi sudjelujemo s manjim iznosom, a da dovedemo neki strani fond koji će preuzeti vodstvo. Važno je da uvijek postoji vodeći investitor. U fazama u kojima sada investiramo to možemo biti mi, ali kad tvrtka ide u SAD, to više ne može biti investitor s Balkana.
Kakva vam je izlazna strategija, što biste voljeli da se dogodi sa sadašnjim ulaganjima: strateški investor, IPO…? IPO je predaleka i malo vjerojatna opcija. Realno, biramo tvrtke koje se čine da bi mogle biti atraktivne za strateške kupce u inozemstvu za nekoliko godina. Gledamo industrije koje još nisu konsolidirane i poduzeća koja imaju neko znanje. Danas je najvažnije znanje iz robotike, umjetne inteligencije, IoT-a i sličnog. Najteže je dobiti ekipu od dvadeset do trideset izvrsnih inženjera, i u Hrvatskoj i u Silicijskoj dolini.
Od tvrtki u koje ste uložili iz svojega prvog fonda RSG Kapitala najuspješnija je slovenska Celtra. Koliko je bio uspješan taj izlazak? U Celtru smo uložili 2009., danas je to tvrtka koja ima oko 170 zaposlenih, najviše u SAD-u. Nakon našeg ulaganja od milijun dolara dobila je još tri runde investicija, posljednja je bila vrijedna 15 milijuna dolara, a valacija je kompanije iznad 100 milijuna dolara. Prodali smo dvije trećine udjela i dobili deset puta više nego što smo uložili; ostalo nam je još četiri posto udjela. I Shouthem i Degordian super su priče, impresioniran sam kad vidim u što su se razvile te tvrtke i što su ti dečki napravili u svojim dvadesetima.
Je li bilo neuspješnih primjera? Koji su bili razlozi neuspjeha? Da, jednu smo tvrtku davno zatvorili, a od deset investicija koje sad imamo, iz tri, možda čak i četiri takve nećemo dobiti koliko smo uložili. Mnogo je razloga, ali uvijek su ključni ljudi. Jedna od te tri-četiri tvrtke koje su nam klimave imala je vrlo dobar proizvod, ali nije imala prave ljude i nije uspjela prodati proizvod. U ovoj industriji jako je važno biti brz. Ako propustite priliku, vjerojatno to nećete moći nadoknaditi.
Struktura ulagača u South Central Ventures raznolika je, ali prevladavaju javne institucije. Što one očekuju od povrata uloženoga? Da, Europska komisija i Europski investicijski fond (EIF) uložili su gotovo 50 posto fonda. Ulačači su i EBRD, njemačka razvojna banak KfW, državne agencije kao što je HAMAG-BICRO u Hrvatskoj. Imamo također dva institucionalna ulagača, Triglav osiguranje i fond poduzetnika iz Slovenije, te nekoliko pojedinačnih investitora od kojih su iz Hrvatske Nenad Bakić te Viktor Marohnić i Luka Abrus iz tvrtki Five i Shouthem. Fond je od prvog dana potpuno tržišno orijentiran. Jedina je razlika između nas i VC fondova koji su prikupili novac iz privatnih izvora u tome da naši ulagači ne plaćaju ‘management fee’ u prvih nekoliko godina jer.
Muški dnevni ‘look’ odavno je rezerviran za tenisice koje je lako uklopiti uz mantil, hlače, traperice ili vestu u boji. Naglasak je na torne da kombinacija izgleda trendi, ležerno i pomalo dječački.
