Kvalitetno osmišljena politika nužna za kružno gospodarstvo

Slobodno tržište potiče inovacije iz privatnog i javnog sektora za bolje upravljanje otpadom. Objasnit će se to na skorašnjem hrvatsko-norveškom seminaru u Zagrebu koji će omogućiti razmjenu iskustava. Očekuje se i diskusija o optimizaciji sustava za upravljanje otpadom u Hrvatskoj, posebno o prikupljanju ambalažnog otpada.

Pravila za uspostavu kružnoga gospodarstva ozbiljan su izazov europskim državama jer moraju provesti mnogo sustavnih promjena. Iako nije članica Europske unije, Norveška, primjerice, primjenjuje kompletnu Unijinu legislativu za zaštitu okoliša. Skorašnji hrvatsko-norveški seminar u Zagrebu tako će omogućiti razmjenu iskustava, a očekuje se i diskusija o optimizaciji sustava za upravljanje otpadom u Hrvatskoj, posebno o prikupljanju ambalažnog otpada i depozitnom sustavu za ambalažu za pića.

Clarissa Morawski, CEO organizacije Reloop, objašnjava da Hrvatska, kao država koja već ima uveden depozitni sustav, može postati regionalni lider u učinkovitu upravljanju ambalažnim otpadom. Takvoj poziciji i daljnjem poboljšavanju mogu pridonijeti saznanja iz Reloop platforme, udruge koja okuplja brojne europske stručnjake radi potpore ideji kružne ekonomije, norveško operativno iskustvo i domaće analize jer će biti predstavljena studija s Fakulteta strojarstva i brodogradnje o depozitnom sustavu za ambalažu za piće te mogućnostima njegova unapređivanja.

Kružno gospodarstvo neće se razviti bez dobro promišljene politike. Donositelji odluka moraju odrediti standarde, ciljeve i pratiti njihovo ispunjavanje. Tu su i ekonomski instrumenti kao što je sustav povratne naknade koji stvara financijske poticaje za ponovnu uporabu ili recikliranje te ekološke pristojbe ili zeleni porez radi smanjenja potrošnje jednokratne ambalaže ako ima višekratno uporabljivih drugih mogućnosti.

Tu progovara novac. Slobodno tržište i gospodarstvo vrlo su učinkoviti u poticanju inovacija iz privatnog i javnog sektora. Oni su također vrlo učinkoviti u motiviranju ponašanja potrošača da odvoje svoj otpad, kompostiraju ga, višekratno iskoristi te iste predmete ili, jednostavno, kupuju manje stvari.

U jedinstvenoj smo prilici učiti iz povijesti. Postoje uspješni sustavi koji nisu donijeli nikakvu novost na tržište. Funkcioniraju tako da naplaćuju po količini proizvedenog smeća, korisnik je taj koji plaća, ambalaža, papir ili hrana odvojeno se prikuplja u kućanstvima, postoje sustavi povratne naknade za jednokratnu ambalažu za pića. Takvi sustavi dobro funkcioniraju, otvaraju radna mjesta i pridonose smanjenju stakleničkih plinova; mogu se primijeniti diljem Europe. Izvori financiranja dostupni su im u sklopu programa EU ‘Obzor 2020.’ i kohezijskih fondova. No prioriteti se mijenjaju. Financije u odlaganju otpada do sada su bile usmjerene na spalionice. U skoroj budućnosti ciljevi će biti recikliranje i inicijative povezane s kompostiranjem, osmišljene kako bi se uvijek iznova postiglo kruženje vrijednih materijala u gospodarstvu.

U trenutku kad Europska unija započinje pregovore o izmjenama i dopunama raznih direktiva o otpadu, ambalaži, odlaganju otpada itd., nedvojbeno postoje razlike u polaznim pozicijama. Sve tri Unijine institucije, Vijeće, Komisija i Parlament, podupiru više stope reciklaza za komunalni otpad od 55, 60 ili 65 posto do 2025. te od 60, 65 ili 70 posto do 2030. Za ukupan ambalažni otpad također podržavaju 60, 65 i 70 posto (2025.) te 70, 75 i 80 posto (2030.). Viši ciljevi bit će predmet pregovora i konačni će kompromis vjerojatno nastati negdje u sredini. Ti će ciljevi s novom metodologijom proračuna stvoriti još veći pritisak na nacionalne vlade da uvedu sustave za postizanje maksimalne kakvoće i količine prikupljenih otpadnih materijala te ih vrate u uporabu, stvarajući tako kružno gospodarstvo.

Posjetitelji Norveške vide čiste javne prostore, s vrlo malo smeća u okolišu. Kako je Norveška postigla tako visoke standarde u upravljanju otpadom? – Dobru zaštitu okoliša u Norveškoj mnogi pripisuju visokoj svijesti građana. Riječ je o svojevrsnome mitu da Skandinavci imaju tajni ekogen. Ipak, navika razvrstavanja otpada među Norvežanima posljedica je dobro razvijene infrastrukture za prikupljanje otpada i stalna informiranja. Primjerice, odvozimo svoj glomazni otpad do središnjih sabirnih mjesta jer sve općine imaju takve objekte. Ambalažu za piće također vraćamo na sabirne točke u trgovinama jer postoji sustav depozita koji prati ono što korisnici žele, a ujedno im daje različite pogodnosti. Za postizanje održiva gospodarenja otpadom ključni su infrastrukturna za prikupljanje koja je jednostavna za uporabu, za građane, i sustav koji gospodari otpadom.

Kružna ekonomija ambiciozan je cilj europske zajednice i uključuje optimiran dizajn proizvoda i ambalaže koji poštuju okoliš, manju proizvodnju otpada te održivo gospodarenje otpadom. I u Norveškoj moramo znatno unaprijediti prva dva područja, no svakako smo najbolji u rješenjima i tehnologiji za upravljanje stvorenim otpadom prema principu ‘otpad je vrijedan resurs’. I to definiramo kao kružno gospodarenje otpadom: norveški prehrambeni otpad postaje bioplin i hranjive tvari, ambalažni otpad učinkovito se razvrstava u sortirnim objektima, ambalaža za piće odlazi u reciklažu putem depozitnog sustava. Napokon, središnje sabirne točke za glomazni, opasni i WEEE otpad omogućavaju optimalnu reciklažu i sigurno odlaganje i tog otpada.

Sustav depozita za ambalažni otpad u Norveškoj jedan je od najboljih primjera na svijetu. Norveška, doista, ima dobre rezultate u prikupljanju ambalaže za piće koja je u sustavu povratne naknade, što zauzvrat rezultira visokim postotkom recikliranja te vrste otpada. Sustav je dobro uveden i iznimno prilagođen krajnjim korisnicima – građanima. Primjerice, automati za prikupljanje uvijek su postavljeni na najpogodnije mjesto u supermarketima pa Norvežanin čim uđe u trgovinu može brzo i jednostavno iz torbe izvaditi i vratiti boce ili drugu ambalažu od piće. Također, sustav je dobro organiziran, s jasno definiranim poveznicama među trima ključnim faktorima u tom procesu – institucijama odgovornima za depozitni sustav, trgovinom te proizvođačem/uvoznikom ambalaže. Suradnja među njima vrlo je dobra, s točno određenim odgovornostima. Važno je reći da institucija zadužena za depozitni sustav ima potpun pregled nad ambalažom za piće koja ulazi na tržište jer svaka boca ili neki drugi spremnik imaju jedinstvenu oznaku. Također, sustav ne dopušta naknadu za spremnike stranoga podrijetla. Ujedno, trgovine dobivaju naknadu za svaku bocu za piće i normalno je da žele automatizirati proces pa onda na kraju imamo velik broj prikupljenih artikala. Zahvaljujući centralizaciji i automatizaciji procesa sustav je ekonomičan za proizvođače i uvoznike.

Norveška depozitna organizacija ne samo da osigurava učinkovitost sustava za prikupljanje otpada nego je vrlo aktivna i u pitanju dizajna ambalaže kako bi se poštovao okoliš, što zauzvrat osigurava optimalnu reciklažu spremnika za piće. S druge strane, proizvođači i uvoznici mogu upotrebljavati samo ambalažu za piće koja je jednostavna u recikliranju materijala. Ta institucija također postavlja jasne zahtjeve za pakiranje i potiče uporabu rPET-a u novim bocama.