Rijetko kad sam se, ljudski i novinarski, osjećao jadnije i krivlje nego ovog utorka, kad sam shvatio što sam sve radio i napravio ovih godina. Srećom, osječko-baranjski župan Ivan Anušić napokon mi je otvorio oči. Odgovarajući na vijećnička pitanja o problemu iseljavanja, na sjednici Županijske skupštine rekao je da je glavni razlog iseljavanja gubitak nade u život na ovim prostorima jer se, uz godine nerada, ljudima koji žele ostati ovdje putem medija godinama šalje pogrešna poruka da u Hrvatskoj ništa ne valja i da je stanje katastrofalno.
Ocjenio je kako se percepcija o Hrvatskoj i njezinoj budućnosti mora početi mijenjati pozitivnim primjerima, radom na projektima koji će ljudima dati nadu da će se ovdje nešto dogoditi za nekoliko godina i da će ovdje imati budućnost. Župan smatra da ljudi moraju početi vjerovati u politiku, policiju i pravosuđe, u sve ono što državu čini državom, u čemu veliku ulogu imaju mediji u kojima, kako je ocijenio, ‘stalno dobivamo primjere kako je u inozemstvu sve super, a ovdje ništa ne valja’.
Priznajem – kriv sam:
-
Kriv sam jer je pomorac Mario Vujević iz Splita odlučio otići iz Hrvatske uz oproštajno pismo u kojem objašnjava da odlazi što dalje od fašizma i opće atmosfere straha. (Istina, ne osjećam se krivim što se on predomislio pa ipak ostaje.)
