Home / Biznis i politika / Njemačka postaje neupravljiva

Njemačka postaje neupravljiva

Neupravljiva Njemačka iznad svega je velika slabost Europske unije i pouka što se događa kad politički establišment povjeruje da je politika matematika i kombinatorika, a da sadržaj i birači nisu važni.

Vjerovala sam da će Angela Merkel ovih dana ipak slaviti. Da će rezultati biti po-malo drukčiji: malo više CDU/CSU-a, malo više FDP-a, malo manje AfD-a i malo manje Zelenih, što bi omogućilo Merkel formiranje neke demokršćansko-liberalne vlade uz možda malu, Jamajka-primjesu Zelenih. Jer Schulzov je SPD još u predizbornoj kampanji odbacio mogućnost nove velike koalicije. A vjerovao je u to i francuski predsjednik Emmanuel Macron. I već je za utorak, dva dana poslije njemačkih izbora, pripremio veliku prezentaciju francuske vizije nove Europske unije. To je ona vizija s više brzina, odnosno formata, u kojoj bi se države ‘pionirke EU’ čvršće povezivale i federirale, uz poseban proračun za eurozonu, odnosno u kojoj bi Njemačka novcem i Francuska ideologijom upravljale Unijom. Za mjesto prezentacije Macron je simbolično odabrao veliki amfiteatar Sveučilišta Sorbonne, studente kao publiku koja će moći postavljati pitanja. Amfiteatar je pripremljen. Ali nema rezultata. Iznevjerili su njemački birači.

Dok ovo pišem, Macron još nije održao svoju prezentaciju. Ali ona više nije ni važna. Rezultati njemačkih izbora unaprijed su potopili njegovu europsku platformu. Naime, s ovakvim rezultatima Njemačka je postala neupravljiva država, a Merkelina pobjeda čista Pirova pobjeda. Pitanje je kako će uopće sklopiti vladu uz oslabljeni CDU/CSU i izjednačene liberalne i Zelene, čija su stajališta u mnogim strateškim pitanjima oprečna, pa tako i o europskome ministarstvu financija i ulozi države u novoj Europi. Drugo je pitanje može li takva krhka koalacija, kad se i složi, uopće upravljati Njemačkom uza snažnu oporbu slijeva u Schulzovu SPD-u i zdesna u AfD-u, koji je ipak bio iznenađenje ovih izbora. Izgledno je da takva, neupravljiva Njemačka ne može voditi stvaranje neke nove Unije jer ta nova vlada morat će uložiti mnogo političke snage i mudrosti ako želi voditi Njemačku cijeli mandat. Ne mogu reći da me to izgledno slabljenje njemačkoga vanjskopolitičkog utjecaja ne raduje. Iz čisto sebičnih razloga. Naime, kancelarka Merkel posljednjih je godina prema Jugoistočnoj Europi vodila politiku kao da je jedan tjedan savjetuje Ankara, a drugi Moskva, preuzevši britanski koncept zapadnobalkanske regije koji su joj Britanci, koji anticipiraju i kreiraju buduće politike, velikodušno prepustili. U skladu s tom novom ulogom Njemačka se posljednjih godina pretvorila u najveći problem i najveću zapreku ostvarenju hrvatskih državnih interesa: od arbitraže za Piranske zaljeve do zaštite konstitutivnosti Hrvata u BiH.

No putimo sad tu malu radost. Takva, neupravljiva Njemačka iznad svega je velika slabost EU i pouka što se događa kad politički establišment povjeruje da je politika uistinu matematika i kombinatorika, a da sadržaj i birači nisu važni. Da je važno da nominalni demokršćani uzmu malo lijevog centra, a nominalni socijaldemokrati udu malo u desni centar, uguše medije i kritičko mišljenje koje bi ih natjeralo da se korigiraju i tako odvojeni od birača matematički lagodno upravljaju neko vrijeme…

Dogodilo se da je CDU kao noseća stranka državnosti nove Njemačke postala sadržajno ništa u desnom centru, da je SPD kao jedna od najvećih socijaldemokratskih stranaka u Europi (uz nekadašnje francuske socijaliste) postala sadržajno ništa lijevo od centra i da njegovi dezorijentirani birači traže sadržaj u AfD-u i Zelenima, da Schulz sad mora u oporbu da ne bi preustio oporbeni prostor desnom AfD-u i pokopao SPD u novoj velikoj koaliciji, da je Merkel nakon što je zapravo izgubila izbore prisiljena sastavljati nemoguću vladu i obratiti se novim AfD-ovim biračima koje je prezrivo gurnula od sebe… I da u vrijeme najvećih globalnih izazova njemačka razbuđena politička scena asocira na film ‘Ima li pilota u avionu?’.

Hrvatske vodeće stranke i HDZ i SDP, koje slijede njemački politički model kombinatorike i brojka sa sve manje sadržaja, mogle bi izvući pouku iz njemačkih izbora. Plenkovićev HDZ gotovo je blizanac Merkelina CDU-a, a Bernardić je kao naša inačica Schulza doveden u nemoguću misiju da nekim čudom spasi izbušeni brod. I to potpuno neiskusan, čak bez osnovnog tečaja spasilačke službe. Oni sad ozbiljno očijukaju prema velikoj koaliciji, po njemačkom uzoru, jer je to posljednje utočište za političke matematičare. Birači pak traže sadržaj i vodu. U takvim okolnostima politička matematika ne donosi red. Nego otvara prostor neredu.