Pomor socijaldemokratskih stranaka na izborima u europskim državama traje nekoliko posljednjih godina, ali nikako da nauče lekciju. Njihovi ih klasični glasači smatraju izdajicama, a novi, mladi, biraju stranke s jasnije definiranim programima – lijeve ili desne.
Odavno je postalo jasno da parlamentarni izbori u najmoćnijoj europskoj državi neće toliko odlučivati o izvršnoj vlasti koliko o razini uspona ekstremne desnice. Prvo mjesto kršćanskih demokrata aktualne njemačke kancelarke Angele Merkel praktički je već godinu i pol cementirano, sumnja se javila tek na trenutak, kada je Martin Schulz preuzeo koalički SPD i naglo skočio u anketama. No do izbora u nedjelju taj je zamah bio zaboravljen, a CDU je potvrdio čvrstu dominaciju njemačkom politikom s 33 posto osvojenih glasova. Socijaldemokrati nisu uspjeli napraviti ni ovaj put iskorak koji se godinama čeka smjestivši se na razočaravajućih 20,5 posto glasova, ali zato ekstremna desnica okupljena u Alternativi za Njemačku može biti vrlo zadovoljna trećim mjestom i 12,6 posto dobivenih glasova (94 mandata). Pokazalo se tako da je jedan od rijetkih hrabrijih političkih istupa Merkel, prihvat oko milijun migranata prije dvije godine, koliko god uve- like fingiran, dvojak i nevoljak, imao svoju političku cijenu.
Stavljeno u kontekst minulih izbornih ciklusa, obje stožerne stranke prošle su vrlo loše (CDU je ostao bez 65 mandata, SPD bez 40) i prosule svoje glasove manjim strankama poput liberalnog FDP-a (10,7 posto), Ljevice (9,2 posto) i Zelenih (8,9 posto). Iako je uvjerljivo pobijedila, Merkel će ovaj put nešto teže do svog četvrtog mandata na čelu najveće ekonomije Europske unije s obzirom na to da je SPD nakon duge i plodne suradnje shvatio da će teško do boljeg rezultata ako nastavi biti dio vladajuće koalicije. Time je prostor za Merkel drastično sužen jer AfD ne dolazi u obzir, pa će partnere za formiranje vlade morati tražiti među Zelenima i liberalima. Raspored snaga i deklarirani afiniteti ostavili su tu kombinaciju kao jedinu moguću, pored nepopularnog ‘plana B’, manjinske vlade. Poznajući njemačku praktičnost, za očekivati je postizanje dogovora između tih stranaka, posebice u svjetlu dobrog rezultata AfD-a koji će ostale stranke svakako željeti izolirati i isključiti iz bilo kakve ozbiljne rasprave.
