Pomor socijaldemokratskih stranaka na izborima u europskim državama traje nekoliko posljednjih godina, ali nikako da nauče lekciju. Njihovi ih klasični glasači smatraju izdajicama, a novi, mladi, biraju stranke s jasnije definiranim programima – lijeve ili desne.
Odavno je postalo jasno da parlamentarni izbori u najmoćnijoj europskoj državi neće toliko odlučivati o izvršnoj vlasti koliko o razini usporna ekstremne desnice. Prvo mjesto kršćanskih demokrata aktualne njemačke kancelarke Angele Merkel praktički je već godinu i pol cementirano, sumnja se javila tek na trenutak, kada je Martin Schulz preuzeo koaličkih SPD i naglo skočio u anketama. No do izbora u nedjelju taj je zamah bio zaboravljen, a CDU je potvrdio čvrstu dominaciju njemačkom politikom s 33 posto osvojenih glasova. Socijaldemokrati nisu uspjeli napraviti ni ovaj put iskorak koji se godinama čeka smjestivši se na razočaravajućih 20,5 posto glasova, ali zato ekstremna desnica okupljena u Alternativi za Njemačku može biti vrlo zadovoljna trećim mjestom i 12,6 posto dobivenih glasova (94 mandata). Pokazalo se tako da je jedan od rijetkih hrbrijih političkih istupa Merkel, prihvat oko milijun migranata prije dvije godine, koliko god uve- like fingiran, dvojak i nevoljak, imao svoju političku težinu.
Stavljeno u kontekst mnulih izbornih ciklusa, obje stožerne stranke prošle su vrlo loše (CDU je ostao bez 65 mandata, SPD bez 40) i prosule svoje glasove manjim strankama poput liberalnog FDP-a (10,7 posto), Ljevice (9,2 posto) i Zelenih (8,9 posto). Iako je uvjerljivo pobijedila, Merkel će ovaj put nešto teže do svog četvrtog mandata na čelu najveće ekonomije Europske unije s obzirom na to da je SPD nakon duge i plodne suradnje shvatio da će teško do boljeg rezultata ako nastavi biti dio vladajuće koalicije. Time je prostor za Merkel drastično sužen jer AfD ne dolazi u obzir, pa će partnere za formiranje vlade morati tražiti među Zelenima i liberalima. Raspored snaga i deklarirani afiniteti ostavili su tu kombinaciju kao jedinu moguću, pored nepopularnog ‘plana B’, manjinske vlade. Poznajući njemačku praktičnost, za očekivati je postizanje dogovora između tih stranaka, posebice u svjetlu dobrog rezultata AfD-a koji će ostale stranke svakako željeti izolirati i isključiti iz bilo kakve ozbiljne rasprave.
Rezultat je fenomenalan i za liberale, koji u prošlom sazivu Bundestaga nisu imali nijednog zastupnika, a sada će ih imati 80. Jednako tako, Zeleni su dobili četiri nova zastupnika (67), a Ljevica pet (69). SPD je bio posebno darežljiv i svoje glasove podijelio Ljevici, Zelenima i liberalima, još jednom potvrdivši koliko su koalicije na vlasti oštetile njegovu bazu, a CDU je bio najveći donator AfD-u. Zanimljivo je pritom da je najveće dobitke AfD ostvario u istočnoj Njemačkoj, gdje je imigracija najniža.
Konsenzus analitičara imenovao je SPD najvećim gubitnikom izbora, što potvrđuju i najgori rezultati od Drugog svjetskog rata.
U nizu razloga za stečaj ističe se preopterećenost dugom stvorenim kad su Toys ‘R’ Us 2005. preuzela tri privatna fonda kreditom za koji jamči imovina lanca igračaka. Nakon 12 godina goleme isplate kamata i žestoka konkurencija bacili su kompaniju na koljena.
Često se čini da su roditelji idealne žrtve trgovaca jer teško mogu reći ‘ne’ svojoj djeci i da zato s igračkama teško možeš promašiti. No najveći američki lanac trgovina dječjim igračkama, globalno proslavljen ponajviše zahvaljujući američkoj filmskoj i glazbenoj industriji, proglasio je prošli tjedan stečaj i pokazao da ni s djecom stvar nije zajamčena.
Toys ‘R’ Us pridružio se tako rastućoj vojsci tradicionalnih lanaca koji posruču pod pritiskom sve raširenije e-trgovine i promjene navika kupaca. Doduše, priča tog lanca uvelike je definirana lošim upravljačkim odlukama, ali u neka sretnija vremena za maloprodaju to možda ne bi značilo i bankrot kompanije. Zasad brend koji svoju globalnu prepoznatljivost najviše duguje dobrom product placementu, ne ide u povijest i drži glavu iznad vode. Kompanija prema podacima za prošlu godinu raspolaze sa oko sedam milijardi dolara imovine i prema tome je drugi najveći stečaj maloprodaje u Americi iza Kmarta (više od 14 milijardi dolara imovine). Osigurane su tri milijarde dolara hitnog financiranja (zaštićenog od potraživanja vjerovnika) u svrhu održavanja nekih 1600 trgovina sa 64 tisuće zaposlenih otvorenima, dok se riješi problemić od više od pet milijardi dolara duga zbog kojeg se i dogodio takav razvoj događaja, ali je veliko pitanje može li Toys ‘R’ Us izdržati dugoročno pritisak interneta s jedne strane, i velikih, neusporedivo moćnijih svaštara poput Walmarta, s druge. U kompaniji su uvjereni da može, stoviše, sada se osjećaju slobodniji no ikad. ‘Danas počinje nova era’, rekao je šef David Brandon. ‘Financijska ograničenja koja su nas dosad zadržavala bit će riješena na dugoročan i efikasan način’, dodao je samouvjereno.
Brojke nisu obećavajuće, od 2015. naovamo bilježi se gubitak uz tek pokoju iznimku. Sljedeće godine dolazi 400 milijuna dolara duga na naplatu (2019. čak 1,7 milijardi), a posljednji rezultati ne nude baš nadu. Prodaja pada tri kvartala zaredom, a gubitak u kvartalu koji je završio u lipnju iznosio je 164 milijuna dolara (38 milijuna dolara više od istog razdoblja lani) uz prihode od 2,2 milijarde dolara (113 milijuna dolara manje nego u istom razdoblju lani). Tome treba dodati da se završila poznata nepoželjna spiralna u kojoj dobavljači više ne isporučuju robu jer su oprezni u pogledu naplate svojih potraživanja. Proglašenje stečaja tu je skepsu i ograničavanje isporuka samo pojačalo, a šlag na tortu je vrijeme, odnosno objava stečaja upravo prije početka blagdanske sezone, zlatnog rudnika za trgovce igračkama (Toys ‘R’ Us u tom razdoblju ostvari oko 40 posto svojih godišnjih prihoda teških oko 11 milijardi dolara). Povrh svega dvije agencije za kreditni rejting, Fitch i S&P Global srušile su rejting kompanije i upozorile na nedrživost trenutačne strukture kapitala. S tim u vidu, mnogima je teško dijeliti šefov entuzijazam, premda odluka banaka da ostanu uz kompaniju s novim sindiciranim kreditom ostavlja prostor za optimizam.