Turističkom sektoru euforija zbog dobrih rezultata jenjava, kišno razdoblje označava početak kraja sezone, a zajedno s gostima ugošiteljske i hotelske objekte napuštaju i sezonski radnici. Malo njih vratit će se na obalu i dogodine, većina će naći neke druge, bolje plaćene poslove. Konobari, kuhari, sobarice i dalje će biti među prvih pet najtraženijih zanimanja na popisu Zavoda za zapošljavanje (HZZ). Za gorući problem, nedostatak radne snage u turizmu, krive su slabe plaće u sektoru (koje su 13 posto niže od prosjeka), iseljavanje u zemlje u kojima su uvjeti rada bolji te loša Vladina politika zapošljavanja u sektoru koji čini najveći udio BDP-a u gospodarstvu.
Jedna od mjera koje su barem djelomično mogle pokrpati rupu bio je institut stalnog sezonca koji sezonskim radnicima u turizmu omogućava da izvan sezone, dok ne rade, imaju pokrivene troškove mirovinskog osiguranja i novčanu naknadu sa Zavoda za zapošljavanje. Ta mjera u početku je svima bila antipatična jer se nametalo pitanje zašto bi država umjesto poslodavaca plaćala troškove sezonaca dok ne rade. Kad je 2013. uvedena, za nju nisu pretjerano bili zainteresirani ni poslodavci ni sezonci. Tada ih je u sustavu bilo 241. Lani ih je bilo 1838, koji su radili kod 63 poslodavca. Posljednje dvije godine ta se mjera počela smatrati vrlo ozbiljnom i poželjnom i iskorištavaju je svi veliki hotelski sustavi jer s razvojem kapaciteta ne mogu više pokrivati potrebe klasičnim sezoncima.
U hotelskoj tvrtki Bluesun Hotels mjeru stalnog sezonca smatraju izvrsnom mogućnošću da se dogovore sa svojim dugogodišnjim stalnim sezoncima za poznat rad i jasna očekivanja u idućoj, 2018. godini. Ove smo godine u srcu sezone zapošljavali oko tisuću sezonaca. To su uglavnom bili stalni sezonci s kojima smo uspješno radili proteklih godina i koji nam se zbog višegodišnje suradnje i uzajamnog povjerenja uvijek vraćaju – kaže Filip Benjak, direktor Sektora ljudskih potencijala Sunce koncerna. U Valamaru Rivieri dodatno su poboljšali uvjete za stalne sezone radnike pokrenuvši program Valamar +3, koji uza spomenute pogodnosti sezoncima omogućuje programe nagrađivanja, promaknuća, edukacije i razvoja karijere, a stabilan ugovorni odnos ujedno im omogućava rješavanje kreditnih i drugih financijskih potreba u bankama partnera Valamara Riviere po povoljnijim uvjetima.
Naši su seonski radnici posebno prepoznali to što imaju prvenstvo pri zapošljavanju na neodređeno – objašnjavaju u Valamaru, koji je lani sklopio 621 ugovor za stalne sezone poslove, što je povećanje od 70 posto u odnosu na 2015., a ove je godine u mjeru stalnog sezonca ušlo 977 radnika i udio stalnih sezonaca u cjelokupnom broju sezonaca porastao je s lanjskih 17 posto na gotovo 30 posto.
Dakle, samo su Bluesun i Valamar ove godine zaposlili gotovo dvije tisuće radnika i premašili lanjski ukupni broj stalnih sezonaca. No upravo kad su i poslodavci i radnici počeli uviđati i iskorištavati prednosti te mjere, Vlada je u ožujku po hitnoj proceduri na inicijativu Ministarstva rada izmijenila Zakon o poticanju zapošljavanja, bez ikakvoga socijalnog dijaloga s poslodavcima i sindikatima i stalnim sezoncima umanjila naknade uz jedan jedini argument – da primaju previše novca dok ne rade. Njihov status izjednačila je s nezaposlenima. Prema HZZ-ovim podacima, lani je stalnim sezoncima isplaćeno 18 milijuna kuna.
Mjera ‘stalni sezonac’ od uvođenja 2013. mijenjala se tri puta. Najprije je novčana pomoć za prva tri mjeseca nerada bila na razini minimalne plaće, a druga se tri mjeseca prepolovila. U 2014. institut stalnog sezonca uvodi se u Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti te tada postaje izdašan, a novčana pomoć izračunavala se prema Vladinoj odluci i činila je 60 posto bruto plaće za prva tri mjeseca i 50 posto manje za iduća tri, uza sufinanciranje troškova obveznoga mirovinskog osiguranja. U ožujku 2017. mijenja se zakonodavni okvir te pravo na novčanu pomoć stalni sezonci ostvaruju prema Zakonu o poticanju zapošljavanja pa sad imaju jednaka prava za dobivanje novčane pomoći kao nezaposleni – objašnjavaju u HZZ-u.
Drugim riječima, izmjenama zakona određeno je da najviši iznos novčane pomoći za prva tri mjeseca ne može biti viši od 3964,80 kuna, a za preostalo vrijeme ne može biti viši od 1982,40 kuna, s tim da stalni sezonci za razliku od nezaposlenih osoba niti mogu niti smiju tražiti drugi posao.
Nakon tri promjene ni poslodavci ni sezonci ne mogu znati što ih čeka već iduće sezone, a vrlo je upitna vjerodostojnost argumenta Ministarstva rada i HZZ-a za izmjenu Zakona. Prije te izmjene novčana pomoć za stalne sezone nije bila limitirana, što je izazvalo nerazmjernost u odnosu na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti. Prema HZZ-ovim podacima, u 2015. prosječan je iznos novčane pomoći za stalnog sezonca bio 5565,59 kuna, a lani 6382,59 kuna; prosječan je iznos novčane naknade za nezaposlene pak u 2015. iznosio 1817 kuna, a lani 1917 kuna – objasnili su u Ministarstvu rada.