Snažno je u hrvatskom medijskom poslovnom okružju odjeknula priča koju je u subotu plasirao Jutarnji list, da Atlantic i Adris dogovaraju osnivanje konzorcija koji će pokušati preuzeti dijelove Agrokora. Pa iako priča zvuči logično, ipak ima nekoliko rupa zbog kojih ‘ne drži vodu’. Priča je logična prije svega stoga što ne postoji nijedna ozbiljna domaća kompanija koja u ovom trenutku ne razmatra mogućnost da se za relativno malo novca dočepa nekog vrijednog dijela Agrokora. U to se svakako uklapa i Adris i Atlantic.
Ono što im je zajedničko jest da im je u Agroku ostalo ‘zarobljeno’ dosta novca i da im je zajednički interes da im bude vraćen. I otprilike im na tom mjestu zajednički interes prestaje. Sasvim sigurno Emil Tedeschi ne bi propustio priliku, ako bi mu se ukazala, da preuzme Agrokorovu proizvodnju sladoleda ili voda. No njega ponajprije zanima kava, koja na godišnjoj razini Atlanticu donosi oko milijardu kuna, što je petina njegovih prihoda. Stoga u njegovu fokusu nisu Agrokorove kompanije, već Franck koji je iznenada, kao kolateralna žrtva Agrokorova financijskoga kraha, postao mnogo dohvatljivijom metom za preuzimanje nego što je to bio prije.
