Pionir hrvatskog industrijskog dizajna

U Hrvatskome dizajnerskom društvu od 13. rujna do 3. listopada traje izložba industrijskog dizajna prvog akademski obrazovanog industrijskog dizajnera Davora Grünwalda ‘Retrorama industrijskog dizajna 1968. – 2008.’ Javnosti slabo poznat jer se bavio dizajnom strojeva, a ne proizvoda, imao je zanimljiv profesionalni put od Hrvatske do Kanade.

Hrvatski industrijski dizajn nestao je zajedno s hrvatskom industrijom, no njegov duh oživit će Hrvatsko dizajnersko društvo (HDD) koje organizira prvu izložbu pionira industrijskog dizajna u Hrvatskoj Davora Grünwalda ‘Retrorama industrijskog dizajna 1968. – 2008.’ Autori su koncepta i kustosi izložbe koja traje od 13. rujna do 3. listopada u HDD-u Marko Golub i Koraljka Vlajo koji su prikupili vrijedan materijal i osmislili izložbu koja će sadržavati konkretno proizvode iz Grünwaldova dizajnerskog opusa, a dio radova bit će predstavljen fotografijama, dokumentima, autorovim svjedočanstvima i dokumentarnim filmom. Golub nam je ustupio velik dio materijala na temelju kojega je nastao ovaj tekst i spojio nas s Grünwaldom pa smo iz prve ruke čuli vrlo uzbudljivu životnu i profesionalnu priču o ‘prvome jugoslavenskom akademski obrazovanom industrijskom dizajneru’, koji danas ima 74 godine.

Kako je napisao Golub, riječ je o dizajneru u čijem se profesionalnom tragu slikovito iscrta okružje za dizajn njegova vremena, njegov specifični društveni i ekonomski kontekst, kao i splet okolnosti koje su određivale položaj dizajnera i njegovu ulogu sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Većina njegovih realiziranih proizvoda ne pripada sferi masovne proizvodnje i svakodnevice, nego industrijskoj i znanstvenoj primjeni.

Njegova priča počinje ranih šezdesetih u Zagrebu. Grünwald studira elektrotehniku, ali napušta studij već nakon druge godine inspiriran sasvim drugom idejom u kojoj zatim pronalazi profesionalni i životni smisao.

– U Muzeju za umjetnost i obrt 1963. održava se izložba ‘Talijanski industrijski dizajn’ i kad sam vidio radove talijanskih dizajnera, rekao sam sâm sebi: – To sam ja! Moram oblikovati proizvode. U Hrvatskoj je tada jedino postojao CIO (Centar za industrijsko oblikovanje, nap. a.), a ja sam htio nešto više. Imao sam alternativu: otići studirati dizajn u Austriju ili Njemačku. Već u lipnju 1964. na svojoj sam vespi otišao u Beč i u tri se mjeseca spremio za prijamni ispit, smjer industrijskog dizajna na Akademiji primijenjenih umjetnosti, gdje mi je mentor bio Franz Hoffmann. Od trideset kandidata priljeno ih je pet, a ja sam bio među njima. Međutim, u Austriji razvoj industrijskog dizajna nije bio u ništa boljoj fazi nego u Hrvatskoj, zato sam se vratio u Zagreb kao prvi jugoslavenski akademski.

Kad sam U DELPHAXU iznio prijedlog ergonomskog dizajna ionskog pisača, razišao sam se drugima u mišljenju, ali nisam htio odustati. Potajno sam u garaži preko noći napravio model koji sam drugi dan stavio u direktorov ured. Usljedilo je: tko sam, što sam završio i za što sam sposoban. Ubrzo sam dizajnirao i tvrtkin korporativni identitet obrazovani industrijski dizajner – priča Grünwald. CIO-ovo vodstvo htjelo ga je regrutirati u svoje redove, no Grünwald je inzistirao na tome da radi samostalno te je na neki način konkurirao CIO-u, pogotovo cijenom rada. Kako kaže, nije baš volio ni šefovanje, zato ne začuđuje se nekoliko puta u životu iz raznih sustava vraćao statusu ‘slobodnjaka’. Budući da u Hrvatskoj tada u proizvodnim tvrtkama kao što su bile Tvornica računskih strojeva (TRS), Prvomajska (koja je proizvodila masivne tvorničke strojeve) ili Tvornica metalnog namještaja Jadran dizajnersko zanimanje nije postojalo, nije mu preostalo drugo nego da s 24 godine obilazi tvornice i traži razgovore ‘s drugom direktorom’. Prvi takav razgovor vodio je Grünwald u TRS-u, koji je u to vrijeme imao problema s mehaničkim računalom.

• Najprije sam morao objasniti tko sam, za što sam se školovao i što sam sve sposoban raditi. Za nekoliko dana potpisali smo ugovor i krenuo sam u prvi profesionalni projekt – redizajn mehaničkoga kalkulatora Calcortexa, izrađenog prema čehoslovačkoj licenciji – pri povijeda Grünwald.

Njegov novi Calcortex 403 izrađen je od drukčijeg materijala, bio je lakša i pojednostavljena verzija originala. K tome je uspio nagovoriti mjerodavne da kalkulator bude crven jer je, sjeća se Grünwald, na uredskim stolovima uvijek vladalo sivilo. Njegovim je redizajnom vijek toga mehaničkog kalkulatora produljen za deset godina i čak su četiri prototipa došla u fazu proizvodnje. Za ono vrijeme bio je to, nedvojbeno, vrhunac tehno loške moći hrvatske industrije, zahvaljujući čemu je tvrtka zauzela vrlo povoljnu tržišnu poziciju tijekom sedamdesetih.

Grünwald se sjeća da su ga, zapravo, sve tadašnje tvornice vrlo srdačno primile i prihvatile njegove prijedloge. Bio je uvjerljiv i ustrajan u dokazivanju svojih sposobnosti koje su ujedinjavale tehničko znanje i smisao za dizajn i funkcionalnost. Vrlo je lako komunicirao s inženjerima i razumio njihove zahtjeve i izazove.

Drugi veliki projekt za hrvatsku industriju bio je redizajn alatnih strojeva Prvomajske, a poslije je radio i na kompletnom redizajnu tvrtkina korporativnog identiteta. Taj mu je projekt 1973. donio Nagradu grada Zagreba i Zlatnu plaketu u Leipzigu. Osim intervencija u formu i boju velikih strojeva Grünwald je konstrukcijski prilagodio nezgrapna i nestabilna originalna rješenja te ergonomski uredio komadne ploče strojeva. Dodatno je, uvidjevši da radnici.

U Montrealu je prvih šest mjeseci šišao travu, ličio kuće i radio sve što je potpado pod useljenički pojam ‘canadian experience’ (kanadsko iskustvo). Za pola godine zaposlila ga je tvrtka koja je proizvodila kućišta za elektroniku, ali isto je tako za pola godine propala. ‘Canadian experience’ broj dva. Grünwald se preselio u Winnipeg u kojemu ga je tvrtka Versatile zaposlila na projektu redizajn traktora. Međutim, predsjednik Uprave bio je pripadnik Zelenih beretki u Vijetnamskom ratu i patio je od PT-SP-a, što je Grünwalda nagnalo da se 1980. s obitelji brže-bolje odseli u Toronto. I tada su za njega počeli ozbiljni poslovi i dugogodišnja karijera na polju izrade geofizičkih instrumenata. Najprije je dobio posao tehničkog crtača u Scintrexu, tvrtki koja se bavila proizvodnjom geofizičkih instrumenata.

– S obzirom na to da industrijski dizajn nije bio razvijen ni u Torontu, morao sam ponavljati tko sam, što sam završio i za što sam sposoban. Iako su prepoznali potencijal, nisu me vidjeli na drugoj poziciji pa sam, eto, otišao – govori Grünwald. Čim je izišao iz sustava, s istom tvrtkom napravio je mnogo bolji posao kao honorarni industrijski dizajner i tri je godine zarađivao više nego što bi zaradio da je bio njezin zaposlenik. Za Scintrex je 1982. dizajnirao prijamnik i odasiljač SE-88 Genie koji je osvojio nagradu Canada Design. Scintrexov direktor tada je priznao da je možda ipak pogriješio. Bio je to prvi geofizički uređaj u Sjevernoj Americi, a možda i u svijetu, ‘tretiran’ industrijskim dizajnom. Toronto je u to vrijeme bio svjetsko središte za geofiziku, a Grünwald je surađivao sa svim relevantnim tvrtkama u tom gradu.

‘Odbijegla’ skupina IBM-ovaca osnovala je Delphax i tražila industrijskog dizajnera koji će sudjelovati u proizvodnji ionskih pisača, koji su trebali biti brži od laserskih i konkurirati im. – Kad sam iznio svoj ergonomski prijedlog, različito sam se drugima u mišljenju, ali nisam htio odustati. Potajno sam u garaži preko noći napravio model koji sam drugi dan stavio u direktorov ured. Usljedilo je: tko sam, što sam završio i za što sam sposoban. Ubrzo sam i Delphaxu dizajnirao korporativni identitet – kaže Grünwald. U četiri godine za tu je tvrtku dizajnirao velike horizontalne (konferencijske) i vertikalne (uredske) pisače te seriju malih uredskih pisača. Ubrzo nakon što ju je kupio Xerox i sjeđiše prebacio u Boston, Grünwald je bio prišilen otići iz Delphaxa. Industrijski dizajn preuzeli su Japanci. Slučajno je sreo kolegu koji je radio u Geonicsu pa se 1985. vratio industrijski geofizičkih instrumenata u kojoj je nastavio raditi više od dvadeset godina i ondje ostavio najdublji trag. Za Geonics je dizajnirao niz kompleksnih proizvoda kojima je ugrađivao dotad gotovo nepostojeću ergonomsku komponentu. Upravo je u takvim zadacima njegov talent najviše dolazio do izražaja. Uza zadatke koje je obavljao za Geonics Grünwald je radio i tri ‘fuša’ za geofizičke tvrtke drukčijeg profila, dakle pokrivao je sve vrste tehnologije koje su se upotrebljavale u to vrijeme.

Iako je od 2008. u mirovini, njegov dizajnerski duh ne miruje. ‘Fuševi’ su mu omogućili ispunjenje životnog sna – kupio si je automobil Porsche Boxster. Međutim, supruga nije potpuno dijelila njegovo oduševljenje jer automobil nije praktičan za šoping, u njega ništa ne stane! Stoga je Grünwald prionuo na nov zadatak: dizajnirao je i u Boxster ugradio veliki prtljažnik, privukavši tako pozornost drugih vlasnika tog modela automobila sa sličnim problemima. – Zaustavljali su me da pitaju gdje mogu nabaviti prtljažnik pa sam im rekao da ću im ga ja napraviti. Tako sam trgovcima u Toronto počeo prodavati prtljažnike – kaže Grünwald. Osim na tome radi i na drugim manjim projektima koje može proizvesti u vlastitoj produkciji i koji uglavnom proizlaze iz potreba i prilika koje zamjećuje u neposrednoj okolini. Kao što je napisao Golub, ‘(…) kao da se njihov autor umjesto na kraju profesionalnog puta našao ponovno na samom početku gdje nastoji iznova manifestirati svoje razumijevanje dizajna’.