Jesenska rasprodaja

Ministarstvu državne imovine neće biti problem napuniti proračun u skladu s planom privatizacijskih prihoda. Investitori imaju dovoljno novca. No prije toga treba ‘očistiti’ tvrtke za prodaju – riješiti dugove, vlasničke odnose i zemljišne knjige.

Nije neuobičajeno da, dok se javnost ‘zabavlja’ ustašama i partizanima i sličnim uličnim pričama, ispod radara prolaze neke mnogo perfidnije i lukrativnije teme, a većina njih u ovom se trenutku događa u Ministarstvu državne imovine. To ministarstvo, skoro prema željama Gorana Marića, već je postalo glavna okosnica kadroviranja u državnim tvrtkama; nijedna osoba neće biti imenovana ako je ne odobri Marić. Ministar Marić uskoro postaje i vladar kompletne državne imovine prođe li Prijedlog zakona o upravljanju državnim imovinom. Naime, o sudbini svake nekretnine i udjela u državnom vlasništvu do vrijednosti od milijun eura, a takvih je napretek, odlučivao bi sam Marić. A ministar neće biti samo vladar, nego i glavni egzekutor imovine jer Ministarstvo upravo priprema novi val privatizacije.

U Ministarstvu tako uopće ne taje da je u tijeku intenzivna prodaja različitih udjela države u mnogobrojnim poduzećima. Prema revidiranom strateškom planu Ministarstva, cilj je do kraja 2020. samo od prodaje nestrateških trgovačkih poduzeća uprihoditi čak 3,88 milijardi kuna. To je oko 500 milijuna eura. A što je tek s onima koja su strateška?!

Centar za restrukturiranje i prodaju (CEPR) odgovara nam kako je samo do rujna ove godine prodao udjele u 116 trgovačkih društava, za što je dobio 222,5 milijuna kuna. Do planiranog ovogodišnjeg iznosa morat će tržiti za još više od pola milijarde kuna. Ali bojazni, poručuju iz CEPR-a, nema. – Skrećemo pozornost da je trenutačno u tijeku proces prodaje trgovačkog društva iz državnog portfelja čijom realizacijom će ostvareni prihod biti veći od 300 milijuna kuna – poručuju nam iz CERP-a. Iako se do kraja godine planiraju brojna restrukturiranja, dokapitalizacije i prodaje, iz CERP-a ne žele govoriti o konkretnim imenima, pa tako ne otkrivaju da se finalizira prodaja udjela teških oko 250 milijuna kuna u Luci Rijeka, koju su Poljaci upravo dokapitalizirali.

– U završnoj fazi je restrukturiranje trgovačkog društva Petrokemija te društava Borovo i Orljava – objašnjavaju iz CERP-a aludirajući da su oni prvi na listi za ‘odstrel’. Petrokemija je najveći zalogaj aktualne privatizacijske priče. Zainteresiranih za ulazak u tu tvrtku ne nedostaje, spominju se mirovinski fondovi, PPD, Ina, HEP, Janaf, poljski Azoty, češki Agrofert te austrijski Borealis, EBDR, čak i pakistanska grupacija Fatima, a buduća vlasnička struktura mogla bi uključivati i pet do šest novih vlasnika. – Čak su i strateški partneri međusobno počeli razgovarati kako bi se pripremili. Do sada je oko osam investitora obavilo ozbiljno dubinsko smanjenje kutinske kompanije – kaže nam izvor blizak tom procesu te ističe da u prvoj fazi dokapitalizacije Petrokemije neće biti ‘prebijanja duga za vlasništvo’ nego isključivo uplata u novcu. U drugoj fazi može se razgovarati o tom prebijanju.

No do tada treba ispoštovati proceduru. Do 22. rujna prikupljaju se obvezujuće ponude u procesu dokapitalizacije kutinske kompanije temeljem dubinskog smanjenja, koje je trajalo do 1. rujna. Nakon toga, 11. listopada, održava se izvanredna glavna skupština Petrokemije, na kojoj će se smanjiti temeljni kapital tvrtke za 343,2 milijuna kuna i iznosit će samo 42,9 milijuna kuna.

To se radi kako bi se pokrili gubici prijašnjih godina. Pri tome će se nominalna vrijednost dionice smanjiti s 30 na 3,33 kune, a budući da postoji zakonska obveza da minimalni iznos nominale mora biti 10 kuna po dionici, dogodit će se spajanje dionica – tri će se spojiti u jednu. Izgledno je da bi cijeli proces, ne zapne li neki korak u proceduri, mogao završiti potkraj ove ili početkom sljedeće godine. Ako se ne dogodi neki čudni ‘deus ex machina’ koji će cijelu priču vratiti na početak.

Kakofonija oko Petrokemije je grozomorna, pa se tako u svoj sili informacija koje kolaju Hrvatskom može načuti i ona kako bi se ta tvrtka dokapitalizirala novcem državne zlatne koke – HEP-a.

A HEP je priča za sebe. Ideja o IPO-u te tvrtke kola već godinama, a ugasio ju je premijer Andrej Plenković božićnom najavom kako će se prodajom 25 posto minus jedne dionice HEP-a prikupiti sredstva kako bi se od mađarskog Mola otkupio njegov udio u Ini, strateškoj kompaniji nad svim hrvatskim strateškim kompanijama. Sve je zasad ostalo tek na premijerovoj najavi. No dok se sudbina HEP-a ni ne nazire na horizontu, a Uprava te tvrtke na čelu s Pericom Jukićem živi od četvrtka do četvrtka isčekujući imenovanje novog vodstva, u javnu je raspravu pušten Prijedlog zakona o vodama kojim bi se hidroelektrane vratile vlasništvo HEP-a, što bi znatno olakšalo pripremu bilo kakve verzije privatizacije tog poduzeća kojem novca ne nedostaje.

Veliki zalogaj za privatizaciju bit će i Borovo. Potkraj lipnja raspisan je poziv za interesiranim investitorima koji bi restrukturirali tu posrnu kompaniju. Međutim, pored velikih dugova iz prošlosti, Borovo ima i problem neriješene imovine.

• Tu tvrtku se prije pravog restrukturiranja mora podijeliti na operativni i neoperativni dio. Dio poduzeća koji se tiče proizvodnje i nastavka proizvodnje izdvojit će se u jedan dio i to je na babinu, a sve ostalo što uglavnom uključuje imovinu podijelit će se u dogovoru s lokalnim vlastima – kaže naš sugovornik. No dobra je vijest da za Borovo, kako doznajemo, postoji ozbiljan investitor iz inozemstva koji želi ući kao strateški partner nakon restrukturiranja i nastaviti proizvodnju.

A ako se lako riješi Borovo, teško će se naći novi vlasnik za požešku Orljavu, tekstilni proizvodni pogon koji ima nezavidnu lokaciju – zatvor.

• Orljava se ne može privatizirati, odnosno restrukturirati dok je u okviru zatvora. Ona se mora preseliti na novu lokaciju – ističe naš sugovornik.

CERP je upravo dovršio dokapitalizaciju Luke Rijeka i to je prošlo glatko. Država će 11,75 posto dionica Luke prodati poljskom OT Logisticsu za 79,2 milijuna kuna, čime će poljska kompanija povećati svoj vlasnički udio u Luci na 32,56 posto. Poljaci su potvrdili da su jedini podnijeli ponudu za kupnju dionica Luke te da su ponudili 50 kuna po dionici, što je kuno više od minimalne cijene koju je tražio CERP. U Luci Rijeka zadovoljni su poljskim partnerom, tvrtkom koja ima posebne veze i inicijativom ‘Triju mora’ koju gura Predsjednica, pa se veliki planovi za tu luku tek počinju nazirati.

Država je veliki vlasnik turističkih kompanija, a među najpoznatijim je Brijuni Rivijera. Upućeni nam tvrde da se u posljednjih šest mjeseci intenzivno priprema prodaja turističkog portfelja i onoga što je ostalo u većinski državnom vlasništvu.

• Taj portfelj ima svojih minusa i problema i njih je potrebno prvo riješiti. Prethodni procesi prodaje pokazali su da se prije prodaje moraju ukloniti sve nedoumice, svi pravni problemi i pitanja da bi situacija bila čista. Imamo cijeli tim koji radi na cjelokupnom turističkom portfelju i traži se pravi model – kaže naš izvor. Problem kod turističkog portfelja su i razne rezervacije koje opterećuju vlasništvo nad dionicama. Dio društava ‘rezerviran’ je za dionice i udjele koje su predviđeni za hrvatske ratne i vojne invalidime, dio ide ovlaštenicima naknade, dio je ostavljen za imovinsko-pravne sporove bivše vlasti. Te se rezervacije skidaju, ali to traje, tvrde naši izvori.