Hrvatska je sada tek između druge i treće industrijske revolucije

Uspješnost i konkurentnost industrije temelje se na četiri komponente. Dvije se učestalo spominju, a to su cijena kapitala i produktivnost rada. Treća je razina primjene novih tehnologija. Sve je više aktualna i komponenta ekonomsko-poslovnih modela (posebno oni koji se stalno inoviraju). O tome koliko je tvrtka izvrsna u pojedinoj komponenti ovisi ukupna konkurentnost njezine proizvodnje i poslovanja.

Tehnološka komponenta i novi poslovni modeli komponente su koje uvelike mogu kompenzirati manjkavost u ostale dvije. Udruženje za IT pri HGK to je prepoznalo i nastoji tehnološkom razvoju pridati posebnu pozornost. Namjeravamo pronaći model tehnološkog razvoja koji bi naše tvrtke podignuo na višu tehnološku razinu.

U Industriji 4.0 dominantan je utjecaj digitalizacije i robotizacije. Industrija 4.0 skup je tehnologija od kojih su neke već dulje u upotrebi, kao što su sustavi upravljanja SCADA i senzori. Motiv stvaranja pojmovi Industrije 4.0 i sličnih inicijativa dvojaka je. Jedna je dominiranje informacijskih tehnologija u upravljanju strojevima, proizvodnim procesima i tvornicama općenito i povećana cjenovna dostupnost tehnologije. Drugi je aspekt standardizacija, što znači da nove tehnologije upravljanja i automatizacije proizvodnje mogu međusobno komunicirati, što omogućuje vertikalnu i horizontalnu integraciju poslovanja.

Provedena istraživanja i analize HGK pokazuju da smo negdje između druge i treće industrijske revolucije. Da bismo postali konkurentni, moramo preskočiti dvije razine jer svijet je sad već ušao u četvrtu industrijsku revoluciju. Našoj industriji trebat će vremena da se prilagodi i modernizira, što znači da će svijet u međuvremenu već biti blizu pete industrijske revolucije koju će donijeti masovna upotreba nanotehnologije i biotehnologije.

Nažalost, istina je kako nas je velik dio razvijenog svijeta pretekao. Cilj nam je u HGK Tehnološkom razvoju i IT-u potaknuti tvrtke da što više ulažu u novu tehnologiju i digitalizaciju. Upravo smo iz tog razloga pokrenuli niz radionica kojima nastojimo demistificirati inicijative kao što su digitalna transformacija i Industrija 4.0 te osigurati tvrtkama pristup znanju i resursima za njihovo uvođenje. Tehnologija je skupa i zahtijeva ulaganje, pogotovo ako ste izvoznik, ali vidimo da se mnogim hrvatskim tvrtkama isplati. Nije svaka industrija podložna digitalizaciji i robotizaciji. Ali imate i primjer Kine koja je odlučila da treba robotizirati tekstilnu industriju jer su analize pokazale da Kina u toj industriji gubi konkurentnost. Zaključili smo da većina poduzetnika nije dovoljno educirana o mogućnostima koje pružaju tehnologija i digitalizacija proizvodnje. Na poslovno-znanstvenom klubu HGK je često predstavljao dostignuća iz znanosti koja su se prelila u neko tehnološko rješenje ili unaprijeđeni proizvodni proces.

I da i ne. IT često ima naviku starim tehnologijama pridodati nešto novo pa je tako nastala digitalizacija i digitalna transformacija. Bit je da informatizacija primarno uvijek služi istoj svrsi, a to je automatizacija poslovanja i podizanje efikasnosti, s tim da je taj novi sastojak ključ u današnjoj ekonomiji. IT je postao toliko fleksibilan i dostupan da digitalna transformacija u osnovi znači transformaciju poslovanja, tj. stvaranje novih poslovnih modela koji bez IT-a ne bi bili ni mogući. Uzmite primjer raznih online platformi za dijeljenje (automobila, stanova). Njihov cjelokupni poslovni model i sama tvrtka bez IT-a ne bi mogle postojati. Osvrnut ću se još i na pojam digitalizacije. Ona je isto širi pojam od samog IT-a ili onoga što on predstavlja i na što su naši poduzetnici naviknuti (odnosi s kupcima, POS blagajne, mobilne aplikacije itd.) Digitalizacija je drukčiji pristup u kreiranju novih proizvoda i načina prodaje. Danas je svaki sat digitalan i prestao je biti samo sat, on prati i vaše zdravlje. U proizvodnji sve postaje digitalno označeno, znači svi proizvodi, sirovine, strojevi koje industrija rabi u proizvodnom procesu imaju digitalno obilježje. To znači da sve postaje upravljivo i pruža informacije o svome stanju i/ili kvaliteti. Sve su to posebnosti kojima će se povećati konkurentnost i izvrsnost.

To je možda ključno pitanje jer pokazuje usmjerenost pojedine države na to da njezina industrija postigne visoku konkurentnost i izvrsnost u poslovanju. Primjerice, Velika Britanija sastavila je popis tehnologija za koje se smatra da su presudne za održavanje konkurentnosti industrije te potiče njihov razvoj raznim inicijativama i ulazući u znanost i tehnološki razvoj. Zanimljivo je da za veći broj tih tehnologija postoji znanje u Hrvatskoj. Ovdje govorimo o tehnologijama kao što su aditivna proizvodnja s pomoću 3D printinga i skeniranja, strojni vid za ispitivanje kvalitete proizvoda ili metode ‘overall equipment effectiveness’ za mjerenje efikasnosti. Mogućnost upravljanja proizvodnjom putem senzora na strojevima i proizvodnim trakama, upravljanje kvalitetom u realnom vremenu na mobilnim uređajima, virtualno kreiranje proizvoda i interakcija sa strojevima tehnologije su kojima se pojedini hrvatski proizvodni pogoni uspješno koriste, a uvele su ih domaće tehnološke tvrtke. U dosad rečenom vjerojatno se krije i odgovor na vaše pitanje. Uspješne zemlje primjenom i razvojem tehnologije potiču visok stupanj izvrsnosti i konkurentnosti u poslovanju.

Horizontalno tvrtke su povezane u globalne lance vrijednosti u kojima je razina interakcije između, primjerice, hrvatske i njemačke autoindustrije uvjetovana potražnjom za novim automobilima. Da bi hrvatske tvrtke bile konkurentne, trebaju zadovoljiti sve više proizvodne standarde te postići određenu razinu digitalizacije poslovanja kako bi mogle biti dio proizvodnog procesa nekoga zapadnoeuropskog proizvođača automobila. To za sobom povlači da unutar tvrtke trebaju biti vertikalno povezani i digitalizirani svi slojevi, od prodaje, preko planiranja do proizvodnje jer svaki taj sloj u nekoj je digitalnoj interakciji s vašim partnerom. Pokušat ću na primjeru ‘car sharing’ servisa pokazati moguće promjene u poslovanju, ali ovaj put s naglaskom na utjecaj u industrijskoj proizvodnji. Njihova sve veća upotreba može utjecati na pad proizvodnje automobila, zbog čega će, naravno, pasti proizvodnja dijelova, na čemu dominantno počiva hrvatska automobiljska industrija. Ali s druge strane, otvorit će se nova tržišna područja, proizvodit će se specijalizirana vozila u manjim serijama ili će proizvodnja dijelova biti više specijalizirana i skuplja zbog novih vrsta vozila. Ne smijemo zaboraviti ni autonomna vozila koja trebaju raznoliku tehnologiju, što su neke naše tvrtke već prepoznale i uspješno izvoze na strana tržišta. Tehnologija i robotika omogućit će da naša industrija stvori nove poslovne modele ili da može biti njihov sudionik.