u Purexu rade bez aditiva i hormona rasta

I pod cijenu manjeg profita u Purexu rade bez aditiva i hormona rasta. U početku je Dragošević želio farmu na kojoj može proizvesti zdravo meso za svoju djecu i prijatelje. Danas, šesnaest godina poslije, cilj se nije promijenio, ali Purexov obujam narastao je na petnaest peradarskih farmi. Lani je sa 160 zaposlenih ostvario 42 milijuna kuna prihoda i 1,3 milijuna kuna dobiti.

Prije 2002. na svojoj prvoj farmi pokraj Omiša počeo je prihranjivati prvo jato purica, cilj Milivoja Dragoševića bio je proizvesti hranu koju će moći ponuditi svojoj djeci, tad ih je imao četvero. Danas, šesnaest godina poslije, obitelj je uvećana za još dvoje djece, cilj se nije promijenio, ali narastao je obujam Purexa čiji je Milivoj vlasnik.

Bio sam svjestan problema zdravstvene ispravnosti hrane, koja je danas u Hrvatskoj uglavnom sveđena na mikrobiološku ispravnost. A mikrobiologija je manja opasnost za zdravstvenu ispravnost u odnosu na razne dodatke stočnoj hrani i žitaricama. Otrovi u hrani dijelom su posljedica tretmana žitaricama herbicidima i pesticidima u fazi rasta te nepravilna sušenja i skladištenja. U proizvodnji stočne hrane kao stimulatori rasta upotrebljavaju se hormoni i antibiotici, a posebnu opasnost vidim i u uporabi genetički preinačenih žitarica. Odlučio sam proizvesti hranu koja nije zatrovana tim tvarima, koja je zdrava, a ne samo mikrobiološki ispravna – rekao nam je Dragošević.

Purex danas ima petnaest peradarnika u Muču, Dugopolju, Ugljanama i Košutama, a u Hrvacama ima pogon u kojemu se meso priprema za prodaju. Lani je Purex sa 160 zaposlenih ostvario 42 milijuna kuna prihoda i 1,3 milijuna kuna dobiti.

Dragošević je odlučio razvijati vlastitu prodajnu mrežu, dakle manje se oslanjati na maloprodajne lance, što mu danas svakako olakšava situaciju u odnosu na konkurente koji su se ponajprije oslanjali na Agrokor.

Imamo dvadeset prodavaonica na splitskom i zagrebačkom području putem kojih plasiramo osamdeset posto proizvodnje. Ostalih dvadeset posto prodajemo mesnicama, hotelima i restoranima, što je dobar znak da je naš proizvod prepoznat i kao dovoljno kvalitetan za turističku ponudu – pohvalio se Dragošević.

Purexov stabilni rast nisu spriječila ni minimalna ulaganja u marketing. Tek je nedavno, prije tri godine, počeo polako ulagati u marketing. No zato se novac ulaže u nove proizvode i izobrazbu radnika.

– Pojačat ćemo promidžbene aktivnosti, naravno, prema svojim mogućnostima i veličini. Usmena predaja najbolji je marketing. Važno nam je da je naš proizvod prepoznat, da naše maloprodajne trgovine imaju identitet i kvalitetan trgovački kadar – naglasio je Purexov vlasnik.

Na 15 Purexovih farmi Dragošević uzgaja oko 150 tisuća purina i 350 tisuća pilića na godinu. Budući da većinu proizvoda prodaje u vlastitim trgovinama, Purex ne iskorištava sve proizvodne kapacitete ako procijeni da je potražnja zadovoljena. Ipak, Dragošević je svjestan da se kvalitetno i zdravo pureće i piliće meso traži, zato planira nove investicije.

– Ograničeni smo količinom proizvodnje i planiramo graditi nove farme. Javili smo se na natječaje za novac iz europskih fondova, ali ne očekujemo previše od njih jer više nismo mala tvrtka i ne možemo ostvariti maksimalan broj bodova. Investicijom od tri milijuna eura povećali bismo kapacitet za još osam peradarnika, što bi osiguralo kapacitet za idućih desetak godina razvoja. Planiramo sagraditi i vlastitu valionicu pilića, što je ulaganje od dodatnih milijun eura, te obnoviti vozni park. Sva ta ulaganja, vrijedna oko osam milijuna eura, provest će se u Hrvacama – iznio je Dragošević.

Limit u proizvodnim kapacitetima Purex nadoknađuje organizacijskim naporima. Osim proizvodnje i prodaje mesa unutar tvrtke postoji i tvornica stočne hrane. Kupujemo isključivo vrhunske sastojke i ne upotrebljavamo aditivne i štetne sastojke koji na kraju smanjuju kvalitetu proizvoda iako povećavaju produktivnost. Mogli bismo i u ovom trenutku smanjiti trošak proizvodnje na kilogram pri-rasta, ali radili bismo nauštrb kvalitete, a to ne želimo. Ne koristimo se genetički preinačenim žitaricama i stimulatorima rasta, tako kontroliramo kvalitetu. U odnosu na velike proizvođače peradi takav pristup produljuje proizvodnju do 25 posto za purane, a za piliće čak do 30 posto. Uzgoj traje dulje, hrana je skuplja, zato je i naša perad skuplja. U prodajnim centrima zato teško možemo predstaviti svoje vrijednosti, što je bio ključni razlog zbog kojega smo se okrenuli vlastitoj maloprodaji u kojoj upravljamo predstavljanjem proizvoda i kadrom koji to radi. Uspijevamo održati potražnju unatoč višim cijenama svojeg mesa – istaknuo je Dragošević, dodavši da većinu sirovina za stočnu hranu nabavlja sa slavonskih polja.

Još ne proizvodi žitarice, ali ima viziju na Sinjskome polju uzgajati žitarice kojima bi se hranile životinje. Za to bi trebalo meliorirati polje i infrastrukturno ga opremiti. To mu je također dugoročni plan.

– Ideja nam je potaknuti proizvodnju žitarica na ovom području. Sad radimo na malom polju koje upotrebljavamo za vlastitu edukaciju i testiranje, ali željeli bismo da ljudi sami obrađuju svoja polja i isporučuju nam sirovine u poštenu poslovnom odnosu. Tu je prostor i za nove investicije u sušare, skladišta i samo Sinjsko polje. Ključan je zakonodavni dio koji bi omogućio profitabilnu proizvodnju i okupljanje zemljišta. Naravno, ako ikoga ostane tu u Cetinskoj krajinji s obzirom na val iseljavanja – zabrinut je Purexov vlasnik.

Nakon završetka investicijskog ciklusa Purex bi sa 160 zaposlenih trebao narasti na oko 250, što je veličina organizacije u kojoj se kontrola kvalitete u proizvodnji hrane, barem onakva kakvom je želi Dragošević, može uspješno primijeniti. K tome, vlasnik se požalio da ionako teško dolazi do kvalitetne kadra.

– Stalno tražimo domaće tehnologe i veterinare, u ovom trenutku koristimo se uslugama ljudi iz svijeta. Imamo desetak ljudi s kojima intenzivno komuniciramo u različitim sektorima i koji nam pomažu da održimo ovakvu proizvodnju. Na ovom području zasad nema kvalitetna kadra koji bi zadovoljio naše uvjete – istaknuo je Dragošević.