BUM PRIVREMENOG ZAPOŠLJAVANJA Tvrtke sve više angažiraju agencije umjesto radnika

Agencije za zapošljavanje u pet su godina utrostručile prihode. Taj model rada, uobičajen u razvijenim državama, u Hrvatskoj je još u povojima i poduzetnici ga tek otkrivaju, stoga se može očekivati da će to tržište još znatno rasti – bez obzira na stalne prigovore iz sindikalnih krugova.

Bog povećanog opsega posla u korisničkom centru u jednom su zagrebačkom poduzeću procijenili da im treba još pet ljudi koji govore engleski, imaju osnovno tehničko i administrativno znanje te godinu dana iskustva na sličnom poslu. Riječ je o tvrtki u stranom vlasništvu koja nastoji učvrstiti poziciju na ovdašnjem tržištu, nema odjel za ljudske potencijale, a direktor tek počinje učiti hrvatski. Umjesto da sâm raspisne natječaj i pozabavi se analizom životopisa i rundama razgovora, taj je poslodavac odlučio posao povjeriti agenciji za privremeno zapošljavanje koja će za njega ne samo potražiti i odabrati kandidate nego i u njegovu ime zaposlit pet traženih radnika. Agencija će izabrati najbolje, uputiti ih njemu na završni razgovor, s izabranima potpisati ugovore o radu na određeno vrijeme, prijaviti ih na zdravstveno i mirovinsko te im dati upute kad se i gdje trebaju javiti prvoga radnog dana.

Ti će privremeni zaposlenici agencije za privremeno zapošljavanje na svome radnom mjestu ostati šest mjeseci. Plaću će im isplaćivati agencija za koju rade i koja ih je ustupila svom klijentu, a poslodavac će agenciji naknadno podmiriti troškove i isplatiti proviziju za uslugu.

Tako funkcionira tržište privremenog zapošljavanja na kojemu se godišnji prihodi najvećih igrača poslodajnih nekoliko godina broje u stotinama milijuna kuna i rastu prema izrazito visokim stopama, do čak 650 posto u odnosu na one otprije pet godina. Od desetak tisuća radnika koji su lani kod nas radili preko agencija za privremeno zapošljavanje, njih više od petine zaposlila je i poslodavcima ustupila zagrebačka tvrtka Electus DGS.

Najveća smo agencija za privremeno zapošljavanje u Hrvatskoj; prošle smo godine zapošljavali i ustupali oko 2200 radnika. Najviše radnika koje ustupamo ima srednju, višu ili visoku stručnu spremu i obavlja pomoćne i administrativne poslove te poslove obrtničkih zanimanja – kaže nam član Uprave Electus DGS-a Tomislav Hanžek, koji smatra da je nakon trinaest godina otkako je zakon omogućio privremeno zapošljavanje tržište još u razvoju, da je neusporedivo s europskim te da se nikako ne može govoriti o velikom rastu. Na sličnom je tragu razmišljanje Bojana Poljička, direktora Adecca u Hrvatskoj, koji navodi da posljednjih godina poslodavci u Hrvatskoj tek otkrivaju model angažiranja radnika zaposlenih u agenciji za privremeno zapošljavanje.

Međunarodne kompanije koje posluju u Hrvatskoj poznaju taj model jer ga primjenjuju i u drugim zemljama, zato ga i traže, a hrvatske tek polako shvaćaju o čemu je riječ i traže naše usluge. Naši radnici najviše obavljaju administrativne poslove, a u svijetu se polovina privremenog zapošljavanja odnosi na industriju – kaže direktor Adecca u Hrvatskoj, za koji je prošle godine privremeno radilo oko tisuću radnika.

Da je rast tržišta privremenog zapošljavanja zapravo minoran kao i udio agencijskih radnika u ukupnom broju zaposlenih, koji je četiri puta manji od prosjeka Europske unije, misle i u agenciji Dekra, za koju je lani radilo oko 1200 radnika, i to na pozicijama od unapređivača prodaje i trgovačkih predstavnika do radnika u skladištima i dostavljača te radnika u turizmu i pozivnim centrima.

Pronalazimo radnike koji zadovoljavaju uvjete koje je klijent postavio, radnici postaju naši zaposlenici i ustupaju se klijentu na rad. Njihova primanja jednaka su onima koja ostvaruju radnici koji izravno rade za poslodavca. Provizije agencija za privremeno zapošljavanje variraju, u prosjeku su deset posto – otkriva Antonia Cvitanović, voditeljica Odjela planiranja, analize i pravnih poslova u Dekri, kao i da zapošljavanje u prosjeku traje tri mjeseca te da nakon isteka privremenog rada poslodavac preuzme samo od pet do sedam posto zaposlenika.

Tržište privremenog zapošljavanja u Hrvatskoj lani je vrijedilo 800-tinjak milijuna kuna, dok su među tri prihodno najjače agencije za privremeno zapošljavanje dvije za ustupanje pomoraca – Maritimae Regionis iz Splita i Company Maritime Adriatic iz Rijeke. Splitska tvrtka lani je prikazala prihod veći od 260 milijuna kuna, a riječka je uknjižila oko 117 milijuna. Uz neobičajeno visoke prihode za jednostavno društvo pozornost kod riječkog poduzeća plijeni i iznos prosječne neto plaće od 9,7 milijuna kuna za jedinoga zaposlenog. U čemu je stvar, pitamo direktoru Džuliju Brekalo.

Isplaćujemo plaće za 350 pomoraca i to je gotovo sav naš prihod. Stvar je u tome da pomorci koji rade za strane tvrtke sami sebi plaćaju poreze i doprinose i u naravi su samozaposleni, a zakon propisuje da moraju biti formalno zaposleni kod hrvatskog poslodavca koji ih ustupa stranomu. Prijavljeni su kod nas, ustupamo ih stranoj agenciji za pomorce, a pomorci ostalo rješavaju sami, njihove plaće nama su samo pro forma stavka – odgovara Brekalo.

U Nizozemskoj je penetracija privremenog zapošljavanja 14 posto i imate mnogo posloprimaca koji baš žele tako raditi; kod nas ih je manje od jedan posto i privremeno zapošljavanje nepotrebno se pretjerano proziva dok je stvarni problem u sivoj ekonomiji i pretjeranim doprinosima i porezima koji su na razini najbogatijih država, a protuvrijednost koju za to dobiva radnik vrlo je mala. Privremeno zapošljavanje odgovor je na potrebe poslodavaca kojima radnici ne trebaju stalno, a sve je više i posloprimaca kojima odgovara takva vrsta zapošljavanja. Nažalost, privremeno zapošljavanje kod nas izaziva negativne konotacije jer se pogrešno primjenjuje, ali sve više se upotrebljava za ono za što je namijenjeno, za privremene poslove – rezonira predsjednik Uprave za oglašavanje slobodnih radnih mjesta koji u suradnji sa zagrebačkim Ekonomskim institutom redovito objavljuje mjesečni indeks objavljenih oglasa za posao.

O povećanoj potrebi za radnom snagom u posljednjih pet godina govori trend povećanja objavljenih oglasa od 117 posto u odnosu na 2012., a manjak radne snage kvalificirane za potrebne poslove zorno pokazuje trend znatnog pada odaziva na oglase. Na tržištu privremenog zapošljavanja posluje čak 147 tvrtki, od kojih trećina s gubitkom.

Najveći igrači već su isplivali, a može se očekivati da će se idućih godina tržište konsolidirati. S tom se tezom slaže Danijel Nestić, znanstveni savjetnik Odjela za tržište rada i socijalnu politiku Ekonomskog instituta, koji zbog sve većih potreba za fleksibilnošću te sve veće potražnje za radom i sve manje raspoložive radne snage očekuje daljnji rast tržišta privremenog zapošljavanja.

Može se očekivati i konsolidacija tržišta jačanjem snažnih agencija te spajanjima odnosno preuzimanjima. Tržište će samo odrediti kolika je opravdana tržišna potreba. Ovdje se može očekivati i daljnja regulatorna uloga države, za koju ne mogu procijeniti kako će biti usmjerena, a koja bi mogla znatno utjecati na kretanje tog tržišta, bilo da mu dade poticaj bilo da ga ozbiljno zakoči, gotovo i onemogući njegov daljnji razvoj. Jače ograničenje rada agencija bilo bi kontraproduktivno jer bi ograničilo fleksibilnost koja poslodavcima treba, a ta bi se potreba za fleksibilnošću onda u stvarnom životu mogla preliti i na neke nelegalne oblike zapošljavanja ili nefer praksu, što bi bilo izrazito štetno za sve sudionike na tržištu rada – smatra Nestić i zaključuje da se broj nezaposlenih u posljednje tri godine izrazito brzo smanjuje, da mnogi sektori ozbiljno osjećaju manjak radne snage te da takva situacija pogoduje razvoju svih oblika posredovanja pri zapošljavanju i radu agencija za privremeno zapošljavanje.

Uz fleksibilnost u angažiranju određenog broja radnika po projektu ili sezone tvrtka koja ih odluči potražiti, odabrati i zaposliti preko agencije za privremeno zapošljavanje vjerojatno će brže doći do odgovarajućega kadra i uštedjeti vrijeme i resurse za obavljanje administrativnih poslova. Uz pretpostavku da sve agencije posluju u skladu sa zakonom i uvidom u bilance najvećih, jasno je da od desetak tisuća lani zaposlenih u agencijama za privremeno zapošljavanje koristi ima i država, od smanjenja nezaposlenosti i rada na crno do punjenja proračuna davanjima za poreze i doprinose.

U agencijama tvrde da konkretne koristi imaju i radnici jer će oni bez radnog iskustva tako lakše ući na tržište rada, da agencijski ustupljeni radnici uredno primaju plaću i kad korisnik njihova rada ne plati na vrijeme račun za uslugu te da neke tvrtke nakon rada preko agencije odlučuju izravno zaposlit u ustupljene radnike. Najveći su nedostaci za radnike koji se odluče zaposlit u agenciji za privremeno zapošljavanje, s čime će se složiti sindikati, što se vrlo malo poslodavaca nakon isteka privremenog angažmana odluči na izravno zapošljavanje, što angažmani ‘na leasing’ ne uključuju božićnice, uskrsnice, darove za dijete, regrese i druge pogodnosti koje obično proizlaze iz stalnoga radnog odnosa te što privremeno zaposlene radnike banke ne smatraju kreditno sposobnima i ne odobravaju im pravo preko-račenja po tekućem računu.