U evidenciji o radnicima od prvoga rujna 2017. smanjuje se broj obveznih podataka s prijašnjih 25 na 18. Novost je i pojednostavnjeno vođenje podataka o satima dnevnog i tjednog odmora, a u dva slučaja uopće se ne moraju upisivati.
Obeza vođenja evidencije o radnicima i radnom vremenu propisana je čl. 5. Zakona o radu, a sadržaj obveznih podataka i rokovi njihova upisivanja u evidenciju uređuju se pravilnikom. Od prvoga rujna 2017. na snazi je novi Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (Nar. nov., br. 73/17.) kojim se te obveze poslodavaca unekoliko pojednostavljaju i racionalnije uređuju. Riječ je o trima obveznim evidencijama: o radnicima, o radno angažiranim osobama koje nisu zaposlenici odnosnog poslodavca i o radnom vremenu. Poslodavac koji ne vodi propisane evidencije ili ih ne vodi na propisani način izlaže se mogućnosti plaćanja prekršajnih kazni čak do 100.000 kuna.
U evidenciji o radnicima, koja se često naziva matična knjiga radnika, od prvoga rujna 2017. smanjuje se broj obveznih podataka s prijašnjih 25 na 18. Ostaju kao obvezni osobni podaci o radniku, uključujući podatke o stručnom obrazovanju te posebnim ispitima, tečajevima i certifikatima koji su uvjet za obavljanje posla, o datumu početka i mjestu rada radnika, razdobljima mirovanja radnog odnosa do podataka vezanih uz prestanak radnog odnosa. Osim toga, obvezni su podaci o radu u inozemstvu, o tome je li radnik ustupljen povezanom poslodavcu i radi li na poslovima na kojima mu se priznaje staž osiguranja s povećanim trajanjem. Osim tih izričajkih propisanih, poslodavac je dužan voditi i druge podatke o kojima ovisi ostvarivanje prava iz radnog odnosa kao što su oni o trudnoći, majčinstvu, dojenju djeteta, statusu samohranog roditelja, o profesionalnim bolestima i ozljedama na radu, smanjenju radne sposobnosti i dr.
Od prvoga rujna 2017. evidencija o radnicima više ne mora sadržavati podatke o mjestu rođenja radnika, zanimanju, o tome je li zaposlen na neodređeno ili određeno vrijeme, je li odradio pripravnički staž. Više nema obveze navoditi ni podatke o tome radi li radnik na poslovima za koje je propisana obveza prethodnog utvrđivanja radne sposobnosti. Nije obvezan ni podatak o prethodnom mirovinskom stažu, osim ako je poslodavcu taj podatak potreban radi ostvarivanja prava radnika koji ovise o ukupnom mirovinskom stažu (npr. za dodatak u plaću, jubilarnu nagradu, dodatne dane godišnjeg odmora i dr.). Smanjen je broj podataka koje poslodavci vode u posebnim evidencijama o osobama koje su kod njih radno angažirane, a nisu zaposlene. Umjesto dosadašnjih deset, za njih se vodi devet podataka jer podatak o nazivu posla više nije obvezan.