Home / Financije / SJEVERNA IRSKA I BREXIT Upitan četvrti krug financiranja Unijina programa ‘Peace’

SJEVERNA IRSKA I BREXIT Upitan četvrti krug financiranja Unijina programa ‘Peace’

Sjeverna Irska, jedna od najvećih primateljica fondova EU, trebala je od 2014. do 2020. dobiti 3,5 milijardi eura. No 2019. Ujedinjeno Kraljevstvo izići će iz EU, pa ono na što se računalo u Sjevernoj Irskoj i pograničnim irskim županijama više nije sigurno.

Bog Brexita Sjeverna Irska i šest susjednih irskih pograničnih županija mogle bi ostati bez potpora u sklopu programa ‘Peace’ Europske unije, iz kojeg bi trebale dobiti 208 milijuna funti u okviru četvrtoga kruga financiranja od 2014. do 2020. Novac Europskog regionalnog razvojnog fonda namijenjen je povezivanju sukobljenih katoličkih i protestantskih zajednica u Sjevernoj Irskoj te uspostavi ekonomske i društvene stabilnosti. Riječ je samo o jednom fondu, a Sjeverna Irska je inače jedan od najvećih primatelja fondova EU i trebala bi od 2014. do 2020. uključujući i sredstva za poljoprivredu, dobiti 3,5 milijardi eura. No 2019. Ujedinjeno Kraljevstvo izići će iz EU, u međuvremenu vodit će se borbe u pregovorima i ono na što se računalo u Sjevernoj Irskoj i pograničnim irskim županijama više nije sigurno. Vlada Therese May smatra da bi se program trebao završiti kako je i zamišljeno prije nego što se dogodio Brexit te da će ga nakon toga nastaviti britanske vlasti.

Britanci su predložili usuglašavanje financiranja mira s EU te su prihvatili da agencije EU upravljaju programima. Ali time nije ništa riješeno, budući da je program reguliran zakonodavstvom EU te potpada pod Europski sud pravde, kojem britanska vlada ne priznaje nadležnost.

Bez priznanja nadležnosti program se ne može provoditi pa stižu upozorenja da se britanska vlada nije suočila sa stvarnošću te da se mora prihvatiti ublažavanje tvrdih stajališta prema nadležnosti suda. Iako je upravo prihvaćeno da nad nekim slučajevima prekograničnih sporova strani sudovi imaju nadležnost nad osobama i tvrtkama u Britaniji, to se ne odnosi i na Europski sud pravde. Osim toga, britanska vlada nije rekla da će nadoknaditi sredstva i preuzeti sve europske projekte, tako da će se mirovni projekti za Sjevernu Irsku morati natjecati sa svim ostalim projektima koji žele doći do pročelnog novca.

Zbog svega toga mogle bi izbiti trzavice u područjima u kojima žive irski domoljubi i britanski unionisti, ali ne očekuje se povratak nasilja iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ipak, predviđaju se napetosti koje bi mogle dovesti do političkih razilaženja, što bi sve na kraju završilo gospodarskim teškoćama. A teškoće neće proizlaziti samo zbog gubitka pristupa izdašnim europskim fondovima. Irska vlada ističe da Irci u Sjevernoj Irskoj koji zastupaju ujedinjenje s Irskom neće prekriženih ruku gledati kako se postavljaju granični prijelazi s Irskom kada Britanija izađe iz europske carinske unije. Britanska vlada je na to odgovorila da ne želi postavljanje granica između Irske i Sjeverne Irske, što je naknadno izjavila i Theresa May. No irska strana ne vjeruje dobrim britanskim namjerama te se ističe da Britanci štite svoje interese povlačeći pitanje granica ne bi li za sebe u pregovorima s EU izvukli što bolji trgovinski dogovor.

Irski Times primjećuje kako izjava Theresa May da ne želi vratiti ‘granice prošlosti’ ostavlja mogućnost ipak neke granice, jer da ih je Britanija doista željela izbjeći ostala bi u carinskoj uniji EU. Iz toga, prema njemu, proizlazi samo jedno: kopnena granica s EU bit će ona s Irskom. Tvrdnjama kako uvijek postoji način da se granice izbjegnu ili da u najgorem slučaju ipak postoji neka vrsta granice, Britanci pokušavaju granicama ucjenjivati EU, smatra Irski Times. Ako sve ne bude prema zahtjevima Londona, granica će se vratiti, a krivnja će, predviđa Times, pasti na briselske birokrate koji nisu popisali ono što je nudio London. Ipak, prema njemu, britanski plan ima rupe i savijen je sigurno da Bruxelles neće potpisivati sve ono što London zatraži. – Ako u pozadini postoji lukav britanski plan, posebno ga dobro skrivaju. Britanski ministar za Brexit David Davis rekao je da treba upotrebljavati ‘kreativne dvosmislenosti’ za vrijeme pregovora te da London ne može pokazati sve svoje adute. To više sliči Crnoj Guji nego Machiavelliju. London mora znati da se neće dopustiti napuštanje EU i zadržavanje prednosti slobodne trgovine u Europi te pregovaranje o novim trgovinskim ugovorima s drugim zemljama poput Sjedinjenih Američkih Država te zemalja Latinske Amerike i Azije – piše Irski Times. Granicu svakodnevno prelazi 30.000 ljudi zbog odlaska na posao, a od teškoća u trgovini s Britanijom strahuju irski poduzetnici, posebno od skupe regulacije te birokracije. Irska, očito, za pregovora neće biti u nimalo ugodnom položaju jer će se naći u sredini između dvije vatre, što ne bi bilo prvi put.

Ni krivoj ni dužnoj to joj se već dogodilo pri ulasku u EU. Zbog povezanosti irskog i britanskoga gospodarstva podrazumijevalo se da dvije zemlje uđu zajedno. To se trebalo dogoditi prvi put 1963., potom 1967. da bi uspjele ući tek 1973. godine. Odgađanje se dogodilo uslijed francuskog veta na britanski ulazak stoga što je francuski predsjednik Charles de Gaulle bio uvjeren da Englezi žele ući u EU (tada EEZ – Europska ekonomsko-zajednica) s figom u džepu kako bi nadzirali izbliza što se događa na kontinentu i omeđili donošenje odluka koje im nisu po volji. De Gaulle je smatrao da Englezi žele uništiti EU, pa je tek nakon njegove smrti Francuska promijenila stajalište. Irci i Englezi su s Dancima ušli u prvom proširenju u EU, a Irci su bili sporedne žrtve nesuglasica između Engleza i Francuza, čekajući čak 10 godina na ulazak zbog slučaja s kojim nisu izravno imali nikakve veze. Sada vjerojatno imaju osjećaj da im se povijest ponavlja. Poučeni takvim iskustvom, ali i prijašnjim teškim odnosima Iraca i Engleza, prema nekima bi najbolje rješenje bilo ujedinjenje Republike Irske i Sjeverne Irske. Temelj za to vide u činjenici da je 56 posto stanovnika Sjeverne Irske glasovalo na referendumu za ostatak u EU. Ljudi očito doživljavaju EU jamstvom za održanje mirovnog sporazuma iz 1998. (Good Friday) kada su završeni višedestjetni sukobi katolika i protestanata, u kojima je poginulo 3600 osoba. Sve postignuto od tada, poput boljih odnosa ili slobodnog prolaska ljudi i robe došlo bi u pitanje bez ostanka Sjeverne Irske u EU.