Put svile Kineski kapital Hrvatskoj može donijeti samo novi Marko Polo

Opet su hrvatski mediji puni kineskih bombona.

Najnovije su mete na popisu pekinških želja Belje, Leda i Konzum. Kineski kapital i kineska politika odavno koketiraju s Hrvatskom koja bi im mogla biti odličan kompanjon na novom Putu svile kao odskočna luka za tržište Europske unije. S vremenom na vrijeme to lobiranje dobivalo bi ili gubilo na intenzitetu. Jedno je vrijeme Kina bila prvi favorit za partnera i investitora u gradnju nizinske pruge Rijeka – Zagreb pa su Kinezi otišli graditi prugu Beograd – Budimpešta. I danas nastoje osvojiti Hrvatsku koja bi, tvrde, mogla biti ključna država u njihovu projektu suradnje sa 16 srednjeeuropskih i istočnoeuropskih država.

Evo samo nekih primjera konkretnih projekata o kojima je bilo riječi:

Svojedobno se spominjala mogućnost ulaganja u Dalmacijavino i druge vinarske kompanije.
Zadar bi trebao postati Alibabi na odskočna daska za Europu, a Alibaba bi mogao biti zainteresiran i za kupnju Hrvatske pošte.
Kinezi bi kupili Croatia Airlines samo kad bi im Europska unija dopustila da imaju više od 49 posto vlasništva.
Ulagali bi u filmski studio u Zadru i/ili Rijeci…

Sve mi se to čini na dugom štapu. Izgledna su samo ulaganja od 30 milijuna eura u Krapinske topline – u rušenje i novu gradnju hotela Toplice koji je u predstecajnoj nagodbi – i 37 milijuna eura u derutni paški hotel Belevue. Pa u čemu je problem? Ostatak s podužega dalekoistočnog popisa želja ovisi o državnim odlukama, a poznato je da Kinezi ne žele sudjelovati u uobičajenim javnim natječajima, nego traže izravan dogovor s predstavnicima hrvatske države. Njih pak za takvo što koče regule EU.

Stoga bih se složio s poznavateljem Kine, ekonomistom Ljubom Jurčićem, koji je nedavno izjavio da Hrvatska treba ustrojiti podsustav za suradnju s Kinom. To bi trebalo biti stalno interdisciplinarno tijelo, od geopolitike, geoekonomske do ekonomije i politike, koje bi radilo na tome kojim kanalima i kako ući u Kini, predlaže Jurčić. Dobro zvuči, treba ‘samo’ naći novog Marka Pola koji će ujediniti kineske i hrvatske interese i zamotati ih u procese prihvatljive eurobirokratima. A lakše je bilo proći Putem svile.