Hrvatska ekonomija ove će godine unatoč praktičnom stečaju Agrokora vjerojatno narasti solidnih 2,9%. Sljedeće godine rast bi mogao biti oko 2,6%. Na takav rast najveći utjecaj imat će vrlo povoljne okolnosti na europskom tržištu i uspješno uključivanje domaćih malih i srednjih poduzeća u nabavni lanac europske industrije, kao i povećana domaća potražnja potaknuta rastućom turističkom potrošnjom. Iako bismo na prvi pogled morali biti zadovoljni ekonomskim kretanjima u ovoj godini, koja će pozitivno djelovati i na javne financije (manjak državnog proračuna past će ispod jedan posto BDP-a), stopa rasta između 2,5 i tri posto na godinu nikako nije prirodna (prirodne stope rasta otvorene hrvatske ekonomije u europskom okružju nekih od najnašnijih ekonomija svijeta), niti može biti dovoljna i dugoročno održiva.
Pogledamo li rast ekonomija usporedivih zemalja Srednje i Istočne Europe, vidimo da se prognoze rasta u Slovačkoj i Mađarskoj kreću između tri i četiri posto za ovu i iduću godinu, u Rumunjskoj između četiri i 4,5 posto, u Sloveniji više od tri posto. Vrlo razvijena Austrija vjerojatno će ove i iduće godine ostvariti ekonomski rast od oko 2,2 posto. Ekonomski rast je dakle vidljiv posvuda oko nas pa tako ne može zaobići ni Hrvatsku. No u svim tim zemljama, hrvatskim europskim susjedima, investicije i formiranje kapitala u privatnom sektoru ostvaruju vrlo visok učinak na kreditiranje i rast BDP-a te tako na stvaranje novih radnih mjesta. Nezaposlenost je snažno pala gotovo u svim zemljama članicama EU. Čak i notorno neučinkovita Grčka osjeća pozitivne učinke provedenih reformi, dinamike europskog tržišta i politike niskih kamatnih stopa Europske središnje banke. Na žalost, doprinos akumuliranja kapitala i investicija još uvijek ne viđemo kao pokretače rasta u Hrvatskoj.
Investicije su u privatnom sektoru vrlo slabe i većinom se koncentriraju na ulaganja u turističkom sektoru, koji je zbog svoje položajne rente nedvojbeno globalno konkurentan. U ostalim sektorima su domaći privatni ula-gači, osobito nakon krize u Agrokoru, vrlo suzdržani, a istodobno inozemnih investitora jednostavno nema. Za dinamičniji ekonomski rast nužne su snažne investicije privatnog sektora. Središnja država i njezina poduzeća jednostavno nisu akumulirali dovoljno kapitala za nove investicije. Javni sektor već više od desetljeća stvara velike (strukturne) manjkove, a gotovo sva javna poduzeća velike gubitke. Središnja država će alokacijom velikog dijela strukturnih i kohezijskih fondova iz paketa od deset milijardi eura do 2020. godine u svoju korist (tek je manji dio alociran u korist lokalne države i privatnog sektora) pokušati smanjiti te manjkove i povećati doprinos investicija radu BDP-a. No multiplikacijski učinci javnih investicija na stvaranje radnih mjesta gotovo sigurno bit će vrlo slabi, gotovo neznatni.
