Poduzetnik je mislio da mu banka želi naplatiti transakciju skuplje nego što to dopuštaju briselska pravila. Iako se to na prvu tako čini, na njegovu žalost, banka ipak ima pravo.
On pita ima li zakonskih osnova prigovarati na tako veliki iznos nakanade. Ponavljam, najprije sam i ja pomislio da banke krše briselska pravila, mada mi je bilo čudno da baš sve to rade, odnosno da se usuđuju na takav korak, da transakcije unutar Hrvatske naplaćuju jednu kunu, a izvan Hrvatske za zemlje unutar Unije stotinjak kuna. A onda sam malo pažljivije pročitao odgovor koji je došao iz Hrvatske narodne banke, ali i iz drugih banaka. Iz HNB-a pišu da se odredbom članka 3. navedene uredbe propisuje da naknade koje pružatelj platnih usluga zaračunava korisniku platnih usluga za prekogranična plaćanja u eurima trebaju biti iste kao i naknade koje taj pružatelj platnih usluga zaračunava za odgovarajuća nacionalna plaćanja, iste vrijednosti i u istoj valuti.
Dakle, tu je kvaka. Ta se uredba tiče plaćanja u eurima, a ne u domaćoj valuti, tj. kunama, a što u prvi mah nisam vidio, kao ni cijenjeni čitatelj-poduzetnik koji mi se požalio na tretman svoje banke. To pak znači, ako slovenske tvrtke unutar svoje zemlje plaćaju jedan euro, onda banka u toj zemlji mora naplatiti i jedan euro slovenskoj tvrtki koja plaća račun njemačkoj tvrtki čiji je račun u nekoj njemačkoj banci. S obzirom na to da Hrvatska nije u eurozoni, to znači da je cijena transakcije u kunama različita od cijene transakcije u eurima i u tome je bila kvaka. A moraju li bankarske naknade za plaćanje u eurima biti baš tolike, drugo je pitanje, ali banke to očito, za razliku od poduzetnika, previše ne zamara.
