Ideja je splet dječačkih snova, struke, europskih trendova, vizije i tvrdoglavnosti. Mnogo sam čitao, istraživao, obišao najveće srednjovjekovne manifestacije u desetak europskih zemalja s dugom tradicijom. ‘Benchmarking’ je tu bio vrlo važan i osnovna se ideja širila.
U početku zanemarivo, bio je to pionirski i za većinu ne baš izgledan potvrat koji je pratila golema podcjenjivačka energija domaćih medija, dijela lokalnog stanovništva, ali i nekih političkih faktora. Krenuli smo doslovce od nule, na goloj livadi, točnije na posve zapuštenim ostacima protuturskih bedema. Nismo imali ni autentične kostime, opremu i rekvizite, sve smo stvarali gotovo sami. Trebalo je i obrazovati ljude koji su djeluju u programu kako se sve ne bi pretvorilo u ‘vašar’ ili karneval.
Naravno, ali ne preko noći. Trebalo je nekoliko godina da bi dio lokalnog stanovništva koji nije bio naklonjen manifestaciji počeo primjećivati sve više posjetitelja iz Hrvatske, ali i inozemstva, i tek tada razmišljati o vrijednosti nove priredbe u Koprivnici. Sreća je što su nas od početka kao partneri počele pratiti tvrtke iz grada poput Podravke, Carlsberga, Hotela Podravina, Večernji list organizirajući vlastite projekte koji promiču njihovu društvenu odgovornost i važan su marketingiški alat te brojni mali poduzetnici koji su u tome prepoznali priliku za razvoj. I niz udruga prepoznalo je potencijal manifestacije; pridružili su nam se vrtići i škole koji su čak razvili cjelogodišnje programe s renesansnom tematikom pa sada imamo pozitivno ozračje u gradu. Uspjeli smo razviti mnogo autentičnih likova koje glume lokalni volonteri kao što su gubavci, kmetovi, mušketiri i haramije, noćobdija, prosjak, coprina, koji daju posebnu dražu Festivalu; stvorili smo posebnu kulinarsku priču koja počiva na jelima od kopriva i originalnim srednjovjekovnim receptima te izradili niz originalnih suvenira među koje ove godine…
Od početka sam nastojao stvoriti manifestaciju koja će biti samoodrživa i uspio sam u tome. Oslanjanje na vlastite snage bez skupih agencija i konzultanata, malen, ali stručan tim entuzijasta i vrijednih ljudi koji su u projektu gotovo od početka, moje radno iskustvo u privatnom sektoru, uključivanje domaćih obrtnika, poduzeća, udruga i drugih te gotovo identična frekvencija s članovima Turističkog vijeća koji potpuno podupiru ovakav koncept omogućili su da se Renesansni festival samofinancira i da dvanaest godina posluje pozitivno.
Ove godine počinju već četvrti i peti projekt Europske unije iz kojih se financira i Renesansni festival, to nam je golem financijski vjetar u leđa. Iz Unijinih fondova odobreno nam je više od 300.000 eura. Moram istaknuti da smo sve projekte izrađivali sami, bez pomoći nekih agencija ili gradskih službi.
Renesansni festival najveća je turistička manifestacija u Koprivničko-križevačkoj županiji i usto najveći gospodarski sajam u ovom dijelu Hrvatske, na što sam posebno ponosan. Posebnu ulogu ima i u razvoju obrtništva jer su zahvaljujući njemu od zaborava spašeni mnogi stari zanati poput kovačkog, lončarskog, sitarskog, bačvarkog, užarskog, svjećarskog i mnoge obitelji krenule su u cjelogodišnje poduzetništvo povezano sa sudjelovanjem na sajmovima i manifestacijama u zemlji i inozemstvu. Samo prošle godine na sajmenom dijelu Festivala sudjelovalo je više od 160 obrtnika i poduzetnika. Tijekom njega popunjeni su svi smještajni kapaciteti u gradu i okolici, a ugostiteljski objekti i trgovine bile su rast prometa. Na Festival sve više dolaze posjetitelji iz Slovenije, Mađarske i Austrije, koji su dobri potrošači. U pripremama za nj desetak nezaposlenih svake godine dobiva mogućnost za višemjesečno zapošljavanje, a priliku za zaradu na Festivalu imaju i razne udruge, pojedinci i tvrtke.