Nevezani za teritorij

Oko 11 posto malih i srednjih tvrtki gubi poslove zbog neznanja stranih jezika. To je jedan od najvećih problema na koji nailaze hrvatski poduzetnici koji teže širiti se na strana tržišta. Većina stanovništva nekoliko konverzacijskih rečenica na stranome jeziku nauči samo onda kad je to prijeko potrebno – za turističku sezonu. Da bismo bili konkurenti, to nije dovoljno. Razgovorima, diskusijama i stručnim člancima susretali smo se sa sljedećom rečenicom: Languages open many doors! Važna je jer je razloga za učenje stranih jezika (ovdje namjerno govorimo u množini) neizmjerno mnogo. Znanje velikog broja stranih jezika – kao važna manifestacija kulturne raznolikosti – važno je prije svega za vlastito shvaćanje Europske unije i njezino pozitivno predstavljanje. Pozitivna uloga europske raznovrsnosti ne zrcali se samo u motu ‘Ujedinjeni u različitosti’ nego se naglašava u eksplicitno vođenoj i javno izraženoj jezičnoj politici. Svaki strani jezik koji učimo veliki je plus i u novije vrijeme; među ostalim, znači veću interkulturnu kompetenciju. Zapošljenje je danas najvažnija motivacija za učenje jezika. To su pokazala razna istraživanja provedena među studentskom populacijom u Hrvatskoj. Znanje jezika omogućuje učenje i lakše zapošljavanje u inozemstvu. Te razloge navodi i Europska komisija na svojim službenim stranicama. Promiče učenje stranih jezika i jezičnu raznolikost kako bi građani Europske unije osim na materinskom jeziku komunicirali na još dva strana jezika. Iako iz istaknuto znamo da je engleski jezik danas najvažniji, jezik koji se govori u cijelome svijetu, svjesni smo da u poslovnom svijetu znanje samo engleskoga nije dovoljno. Osobito u sektoru turizma poželjno je, stoviše potrebno, znanje najmanje još dvaju stranih jezika.

U doba globalizacije i primjene suvremene tehnologije čovjek bez potrebnog znanja stranog jezika u pravilu je nerealiziran pojedinac, odnosno znanje stranog jezika osnovni je preduvjet realizacije svake osobe u vremenu u kojem živimo. Ako uzmemo u obzir da mladi danas više nisu vezani za teritorij u klasičnom smislu, nego fleksibilni, jasno je koliko je potrebno učenje stranih jezika. Tu svakako moramo istaknuti da mladi ljudi danas sudjeluju u raznim start-up projektima u cijelome svijetu. Pitamo li danas hrvatsku mladež o razlozima, važnosti i iskustvima učenja stranih jezika, imat ćemo prilike upoznati ambiciozne, pametne mlade ljude koji itekako shvaćaju važnost znanja stranih jezika u ovo doba internacionalizacije i s društvenog i s poslovnog aspekta. Većina ljudi složila bi se da je engleski jezik danas neizbježan – počevši od crtanih filmova preko glazbe do društvenih mreža, svakodnevno smo bombardirani inačicama, sloganima i izrekama koje sve manje zvuče domaće. Upravo zbog toga mnogi od nas engleski svladaju znatno prije trigonometrije ili Napoleonovih osvajanja, još nesvjesni značenja koje će on imati u našem životu. No globalizacija i velike prekretnice poput ulaska Hrvatske u Europsku uniju dovode nas do novoga, pomalo zastrašujućeg otkrića: engleski, jednostavno, više nije dovoljan. Današnje tržište vodi se pretpostavkom da je znanje tog jezika nedvojbeno i ne smatra ga posebnom vještinom ili znanjem. Ono traži jezike poput japanskog, arapskog ili nizozemskog, sve one koji nam nisu bliski i koje čak i nemamo gdje naučiti. Maknuvši u stranu te ‘teže’, nama daleke jezike, većina našeg stanovništva ne može se pohvaliti ni znanjem jezika susjednih zemalja te nekoliko konverzacijskih rečenica nauči samo onda kad je to prijeko potrebno – za sezonu.

Koji je razlog nezainteresiranosti domaćeg stanovništva za učenje stranih jezika kad su plodovi te vještine toliko očiti da ih je nemoguće ignorirati? Odgovor se može podijeliti generacijski i leži u tome da su u prošlosti mladi imali drukčije brige i probleme te im fizički rad i pronalazak posla nisu ostavljali previše slobodnog vremena. Također, svijest o globalizaciji i Europi kao cjelini mlada je i svježa; našim se roditeljima (a pogotovo djedovima i bakama) učenje stranih jezika činilo kao neobičan hobi kojim su se bavili samo oni koji su imali previše slobodnog vremena i pozamašan bankovni račun. Danas je stanje posve drukčije. Prema posljednjim Eurostatovim mjerenjima, 97,1 posto djece u Hrvatskoj uči engleski jezik, 42,3 posto njemački i 1,5 posto francuski. Iako se od Europe razlikujemo po odabiru drugoga jezika (mi biramo njemački, a svugdje u Europi najpopularniji je francuski), po znanju engleskog jezika savršeno se uklapamo u europski prosjek od istovjetnih 97,1 posto. Jedino pitanje koje ti podaci nameću jest zašto, svjesni svih prednosti i prilika koje će im jezici otvoriti, mladi u većem postotku ne uče jezike izuzev engleskoga. Je li riječ o financijskoj zapreći (kvalitetan tečaj – visoka cijena), neupućenosti koja završava nezainteresiranošću ili je samo stvar u dobroj staroj lijeposti? Mišljenja su podvojena. Izlike se danas nađu vrlo lako – počevši od plaćanja stanarine, sportskih aktivnosti ili autoškole, jezici nekako uvijek pišu.

U anketi provedenoj među studentima Visoke škole za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje ‘Nikola Šubić Zrinski’ o nemotiviranosti za učenje njemačkog jezika najviše studenata kao razlog nemotiviranosti navodi da im jezik ‘nije lijep’, da je ‘težak’ te da im se ‘ne sviđa kako zvuči’. S druge strane, uzroci su motiviranosti za učenje engleskog jezika u tome što je to ‘jezik koji svi govore’, ‘najvažniji jezik na svijetu’ te da se ‘jednostavno uči’. Vođeni pozitivnim emocionalnim odnosom prema engleskom jeziku i sviješću o praktičnoj koristi njegova poznavanja, studenti u manjem postotku shvaćaju prednosti znanja njemačkog jezika te im nedostaje pozitivno subjektivno stajalište prema njemu.

Prema posljednjim Eurostatovim mjerenjima, 97,1 posto djece u Hrvatskoj uči engleski jezik, 42,3 posto njemački i 1,5 posto francuski. Od Europe se razlikujemo prema odabiru drugog jezika (biramo njemački, a drugdje je najpopularniji francuski), ali prema znanju engleskoga savršeno se uklapamo u europski prosjek od istovjetnih 97,1 posto. Također, oni mladi koji jesu zainteresirani i motivirani žale se na manjak tečajeva koji odgovaraju njihovu vremenu i džepu, a škole stranih jezika brane se nemogućnošću formiranja grupa zbog premalo polaznika. Mnogi upozoravaju i na problem preopsežnog obrazovnog programa u srednjim školama, zbog čega učenici uz redovito građivo nemaju ni vremena ni snage posvetiti se učenju nečega dodatnog. Loptica se prebacuje s jedne strane na drugu, ali realnost se ne mijenja – Hrvatska nije konkurentna u okruženju u kojemu znanje stranog jezika prestaje biti izbor i postaje nužnost.

Mnogi misle da nastavnici najviše utječu na motiviranost mladih na učenje stranog jezika i da stvaranje averzije od djetinjstva prema njemu usmjerava pojedince da ga izbjegavaju u daljnjem životu. Učenici su, dakako, različito motivirani za učenje pojedinih jezika, što može biti vrlo važna spoznaja za planiranje poučavanja. Kako se sve više naglašava u suvremenim istraživanjima, ponašanje učenika u učenju proizlazi iz kombinacije osobnih i situacijskih karakteristika. Iz toga proizlazi da nastavnici mogu na različite načine izravno utjecati na motivaciju učenika situacijskim čimbenicima nad kojima imaju kontrolu, kao što su stil poučavanja, nastavni zahtjevi te način upravljanja razredom. Davanje informativnih povratnih informacija učenicima, podupiranje usmjerenosti na ovlađavanje zadatkom, zadavanje zadataka primjerene težine te objašnjavanje svrhe rada na njemu samo su neki od postupaka koji potiču adaptivna motivacijska uvjerenja kod učenika. Tako većina onih koji osjećaju ‘neprijateljstvo’ i odbojnost prema određenome stranom jeziku jednostavno nisu bili upoznati s njim na primjereno i prijateljski način. Kroz igru, učenje o kulturi pojedine zemlje, glazbu i interaktivne zadatke učenici neće zavoljeti samo jezik već i sve ono što on predstavlja. Također, uzrok nemoćnosti često nije u objektivnoj percepciji važnosti znanja nekog jezika, nego u subjektivnom dojmu o njemu.

Nepobitno je da su vrijednosti poznavanja stranog jezika neprocjenjive. U poslovnom svijetu i dalje vrijedi stara narodna: Koliko jezika govoriti – toliko vrijediš! Počevši od komunikacije e-poštom, telefonskih razgovora s potencijalnim klijentima, osmišljavanja ponude za inozemno tržište, proučavanja literature potrebne za napredak i usavršavanje pa sve do sklapanja novih poslovnih poznanstava – nužno je znati strani jezik. U istraživanjima nekih autora navodi se da je u sklopu obilježavanja Europskoga dana jezika u Bruxellesu održana konferencija ‘Jezici za male i srednje tvrtke’ na kojoj je istaknuto da oko 11 posto malih i srednjih tvrtki gubi poslove zbog nepoznavanja stranih jezika, što izaziva velike financijske gubitke, a na kraju i gubitak radnih mjesta. Na slične probleme upućuju i rezultati istraživanja edukativnih potreba malih i srednjih poduzeća i obrtnika koje je provela Hrvatska gospodarska komora i iz kojih je jasno vidljivo da je neznanje stranih jezika jedan od najvećih problema na koji nailaze hrvatski poduzetnici koji teže širenju poslovanja na inozemna tržišta. Također, svi smo upoznati s prvim kriterijem svakog oglasa za posao: znanje najmanje jednog stranog jezika. Naša kompetentnost i vrednovanje u višem su rangu čim možemo bez teškoća komunicirati sa stranim partnerima. Tada tvrtki postajemo nezamjenjivi, a i promaknuća su u tom slučaju lakše dostižna.

Znanje stranog jezika jest poput mosta koji nas spaja s ostatkom svijeta, bez obzira na to mislimo li mi na njegovu stranu ili obratno. Bez te osnovne komunikacijske vještine sve naše teško stečeno akademsko znanje kao da gubi na vrijednosti jer ga jednostavno ne možemo prenijeti sugovorniku. Kolika tek neugodnost proizlazi iz susreta sa strancem kojeg u svojemu rodnom gradu ne možemo uputiti čak ni na glavni trg? I zašto su toliki stanovnici Hrvatske upravo u tom položaju? Prema Izvješću o konkurencijskom turizmu, Hrvatska je na 35. mjestu od 140 zemalja, ali na znatno nižem 83. mjestu prema obrazovanosti kadra i 98. prema raspoloživosti stručnog osoblja. Iz privatnog sektora kontinuirano dolaze upozorenja da je radna snaga i prema kvalificiranosti i prema motiviranosti ograničavajući faktor razvoja. Slična upozorenja dolaze i iz javnog sektora, gdje je gotovo polovina županijskih uprava prepoznala radnu snagu kao glavno ograničenje turističkog razvoja.

Hrvatska kao svjetska rekorderka u udjelu turizma u bruto domaćem proizvodu (18 posto; ostale europske turističke velešile poput Italije ili Francuske nose 2,1 posto, a Njemačka 1,1 posto) važnost turizma itekako osjeća. Neki bi čak rekli i previše, zbog čega se u gradnju npr. ugostiteljskih objekata ulaže mnogo više nego u nešto drugo, prema mnogima važnije. Hoteli niču svakodnevno, s njima i broj radnih mjesta, smiješi nam se izlazak iz krize i ekonomija naše zemlje ovisi o turizmu čiju sezonu svake godine s nestrpljenjem očekujemo. Bez obzira na sve navedeno, onaj osnovni preduvjet koji nas vodi prema tome – znanje stranih jezika – katkad ostaje zanemaren. Svaku poslovnu ponudu treba gledati kao priliku za napredak. To su prepoznali i neki poslodavci u turizmu koji prije zaposlenja čak snose troškove pohađanja tečaja stranog jezika za buduće zaposlenike. Druženjem i radom s ljudima iz različitih kultura i civilizacija postajemo obzirniji, bogatiji i mudriji, a u svakodnevnome osobnom napretku naš se spektar znanja širi.

Na kraju bismo, uza sve navedene činjenice koje nam pokazuju veliku važnost učenja stranih jezika, željeli završiti u pjesničkom tonu. Već je, naime, slavni njemački pjesnik J. W. von Goethe izjavio sljedeće: ‘Wer fremde Sprachen nicht kennt, weiß nichts von seiner eigenen.’ (‘Onaj tko ne zna strane jezike, ništa ne zna ni o vlastitom jeziku.’). Stoga, krenimo u eksploraciju znanja, ali i sebe samih.