Izvrsnost vs. slabosti V NE MOŽEŠ SE BAVITI TURIZMOM AKO I SÂM NE PUTUJEŠ KAO TURIST

Tko god se bavi bilo kojim oblikom turizma, morao bi svake godine nekamo otputovati. Primjerice, vlasnici kuća za odmor u Imotskoj krajini, koju mediji proglašavaju hrvatskom Toskanom, trebali bi i sami otići u kuće za odmor u inozemstvo ili barem u Istru i vidjeti što se ondje nudi te kako i sami mogu poboljšati usluge. Međutim, ne čine to.

Garaže bez klima-uređaja opremljene namještajem proizvedenim još u socijalizmu kategorizirane kao apartmani s tri zvjezdice, zamrznute patagonijske lignje pržene u ustajalom ulju te nevještii i namrgođeni konobari i ovoga su ljeta sastavni dio turističke ponude od Prevlake do Savudrije. Sve veća konkurencija, sve zahtjevniji gosti, ali i globalna umreženost u kojoj se u nekoliko klikova mišem lako usporediti s drugima, donose, srećom, nova pravila igre i istiskuju polako te pojave.

Sve je više luksuzno i kreativno opremljenih apartmana u kojima će vas dočekati svježe ubrano voće, konoba i restorana koje i gastro-nomske znalce oduševljavaju novim načinima prezentacije autohtonih namirnica, a i znanje, vještine i osmjehi sezonskoga turističkog kadra postaju sve traženija roba. U postavljanju viših turističkih standarda i dalje prednjači Istra, ali probudili su se i do prije koju godinu turistički uspavani veliki dalmatinski gradovi, a jačaju sve više i potencijali zaleđa.

Pa ipak, uzlaznim trendovima unatoč ni ovoga ljeta nije rijetkost, više u Dalmaciji nego u Istri, naći na uslugu temeljenu na onoj ‘najbolje da vi lipo pošaljete novac i ostanete doma’. Bi li bilo drukčije kad bi mali iznajmljivači, ugostitelji i svi oni koji na Jadranu žive od sezonskog turizma više putovali? Unatoč internetskoj umreženosti putovati je važno, doživjeti uživo tuđa iskustva, učiti od drugih, inspirirati se, uspoređivati, mijenjati i nadograđivati kako bi se na kraju postigla izvrsnost.

Našu tezu potvrđuje Rudolf Štefan, vlasnik i glavni kuhar šibenske konobe Pelegrini koja drugu godinu zaredom nosi titulu najboljeg restorana u Hrvatskoj. Prije negoli je redefinirao dalmatinsku kuhinju, šibenski je chef vidio svijeta i stažirao po uglednim restoranima poput baskijskog Arzaka, a onda i svoje kuhare slao na dodatnu poduku u restoranu s prestižnim Michelinovim zvjezdicama.

– Svakako treba putovati jer fotografija ne može dati ni doživljaj usluge ni okus, zbog čega ljudi zapravo i putuju – da dožive uslugu, iskuse nov doživljaj te kušaju nove okuse. To je jako važno. Volim reći da je na primjerima drugih restorana važno uočiti kako pojedini restorani razvijaju svoje sustave prilagođene mikrolokaciji. Te sustave nije moguće doslovno preslikati, ali generalna načela na kojima počivaju mogu se uvesti u vlastitu okolinu – kaže Štefan i primjećuje da je u posljednje dvije godine u porastu trend putovanja i međusobnog posjećivanja kolega.

Statistički podaci o turističkim i studijskim putovanjima Istrana i Dalmatinaca ne postoje, no opća je predodžba da Istrani, ako ni zbog čega drugoga, a ono zbog blizine susjednih zemalja, putuju češće te da je kvaliteta njihovih usluga i zbog toga malo bolja. Jedan od onih koji smatraju da su putovanja iznimno važna u svim poslovima koji zahtijevaju usporedbu usluge s drugima istarski je vinar Ivica Matošević.

– Mnogo putujem i od svakoga, pa i od onoga koji na prvu djeluje manje napredan od mene, mogu nešto naučiti. Putovanje i usporedba s iskustvima iz drugih zemalja nauči nas kako da se svrstamo, da vidimo u čemu smo bolji, u čemu lošiji i kako da sutra budemo još bolji. Odlazak izvan svojih granica i resetiranje kriterija preduvjeti su da sutra budemo pametniji u ovome što radimo – smatra Matošević, kao i da prostora za napredak u svim segmentima itekako ima.

Hrvatski građani, a posebno Dalmatinci, ne putuju dovoljno, kaže nam Tomislav Fain, vlasnik zadarske putničke agencije Terra Travel, ujedno predsjednik Udruge hrvatskih putničkih agencija.

– Za dio građana razlog je, sigurno, financijske prirode, a dio uopće nema naviku putovati. Moja je teza oduvijek bila da bi svatko tko se bavi bilo kojim oblikom turizma svake godine morao nekamo otputovati. Treba osjetiti kako je to biti gost da bi se mogao još bolje ophoditi prema svojemu. Svakako treba vidjeti što i kako drugi rade da biste mogli unaprijediti svoj posao. Isto tako treba vidjeti što drugi rade loše da to sami ne bismo radili – misli je Fain koji ocjenjuje i da kvaliteta usluge općenito raste te da je na visokoj razini.

Istarske hotelske kuće i predstavnici uređa turističkih zajednica često odlaze u druga turistička odredišta, govori nam pak Sandra Gobin, članica Uprave pulske turističke kompanije Uniline.

– Putovanje u druga odredišta i upoznavanje s turističkom ponudom i načinom rada odlični su za dobivanje ideja i novih pogleda na turističke usluge. Ni jedan ‘live stream’ ni bilo koji drugi medij ne može prenijeti doživljaje koji se mogu iskusiti na licu mjesta kad se boravi u nekom odredištu – ocjenjuje predstavnica agencije koja je organizirala niz studijskih putovanja.

Dinu i pol otkad je osnovana putnička agencija Gaz travel iz Imotskoga nije organizirala nijedno takvo putovanje. Voditeljica Marijana Šućur svjedoči i o općenitoj nezainteresiranosti Imo-čana za putovanja pa zaključuje da bi vlasnici kuća za odmor u Imotskoj krajini, koju mediji ovo ljeto proglasačavaju hrvatskom Toskanom, trebali i sami otići u neke kuće za odmor u inozemstvo ili barem u Istru i vidjeti što se ondje nudi te kako i sami mogu poboljšati usluge.

Jedna od onih od kojih bi sigurno imali što naučiti jest Dragica Lukin čija je Vila Soši u Umagu, iako kilometar udaljena od mora, svako ljeto puna gostiju. Predsjednica Udruge iznajmljivača sjeverozapadne Istre i sama mnogo putuje i kaže kako na svakom od tih putovanja ponešto nauči, ali i da je kvaliteta smještaja i usluga u Istri podjednaka onoj u mnogim europskim odredištima, ako ne i bolja.

– Naša gastronomija, usluge, kvaliteta našeg smještaja u posljednjih su desetak godina otišle toliko naprijed da toga možda ni sami nismo svjesni. Da bismo uvidjeli koliko vrijedimo, moramo i sami putovati. Prošla su vremena kad su gosti spavali u garažama. Svakoga gosta dočekam sa svježim voćem, domaćim proizvodima, nasmi-jana, raširenih ruku i otvorena srca – kaže predsjednica udruge koja je pripremila i provodi program edukacije privatnih iznajmljivača.

U turizmu moramo osjetiti sve aspekte turističkog doživljaja, a to je moguće jedino ako to osobno iskusimo, misli i Sanda Čorak, ravnateljica Instituta za turizam. Primjećuje također da kvaliteta usluga iz godine u godinu raste, ali i da njome ne možemo biti zadovoljni. Pitamo je što bi turistički radnici na Jadranu mogli naučiti od kolega u francuskim, talijanskim ili španjolskim turističkim regijama, pa i od onih u Istri.

– Istarski primjer razvoja turizma govori koliko je važna suradnja svih dionika na razini odre-dišta i regije. Uspješni francuski, talijanski i špa-njolski turistički proizvodi upravo su oni u kojima se odlično povezao javni i privatni sektor. Formula za uspjeh stalno je praćenje obilježja potražnje, primjerice, traži se zeleno, autoh-tono, kreativno, uz istodobno povezivanje s pri-rodnim i kulturnim resursima odredišta – zaključuje Čorak i skreće pozornost na to da je kultura kvalitete kao jedno od glavnih načela istaknuta u Strategiji razvoja turizma do 2020. Imamo, dakle, još nekoliko godina da odustanemo od smještaja gostiju u garaže i turističkih ‘dostignuća’ poput zamrznutih pata-gonijskih liganja koje poslužuju nevještii i na-mrgođeni konobari. Više putovanja iznajmljivača, ugostitelja i svih onih koji na Jadranu žive od sezonskog turizma vjerojatno neće iskorišteni te pojave, ali tuđa iskustva i učenje od drugih svakako bi pridonijeli povećanju kvalitete i postizanju izvrsnosti.