Rećega kolovoza stupila je na snagu najnovija novela ovršnog zakona (istoimeni su zakoni od 1996. miješani ili donošeni čak 18 puta), novela koja je uzrokovala pravu buru ne samo u stručnoj nego i općoj javnosti, novela koja je praćena čak u potpuno neuobičajenoj situaciji u našoj političkoj praksi, u kojoj su se najprije svi bitni politički čimbenici (čitaj stranke) usuglasili oko sadržaja izmjena, a u posljednji trenutak jedna je stranka izašla s potpuno drukčijim prijedlozima, koji ne samo da nisu bili usklađeni nego se o njima uopće nije raspravljalo. Danas kada je najnovija novela ovršnog zakona na snazi – osim maloga dijela gdje će se to dogoditi 1. rujna 2017., moramo konstatirati kako se od neke davne teze o potrebi zaštite vjerojnika prešlo na upravo suprotno, dakle vjerojnik je mrski neprijatelj, a dužnik je onaj komu treba maksimalno pogodovati. Nije potrebno biti jako mudar pa zaključiti da to ne može biti ni pravedno ni pravilno, da to nije u skladu s načelom jednakosti pred zakonom i da će se, ako se tako nastavi, jako ugroziti i ovo malo poduzetničkog ozračja koje imamo.
Naravno da se pri tome ne zalažemo za bilo kakvo šikaniranje bilo koga, pa tako ni dužnika, naravno da se jako zalažemo za sve instrumente pravne države usmjerene na sprečavanje bilo kakvog izigravanja pravne države (od slučaja CHF pa dalje), ali to nikako ne smije značiti ni da bi dužnik smio šikanirati vjerojnika (nažalost, u jednom poznatom slučaju naši su sudovi pravomoćno presudili u korist jednog odvjetnika koji je tvrdio da on gotovo ništa nije znao o CHF-u i da ga je službenica u banci, iako neusporedivo manje stručna od njega, izigrala i prevarila – mi smatramo da je to baš slučaj zabranjenog šikaniranja vjerojnika). Treba upozoriti na potpuno promašeno novo rješenje iz ovršnog zakona koje će, sigurno smo, ugroziti mnoge vjerojnike, a konkretno upraviteljima zgrada u bitnom onemogućiti da obavljaju svoje poslove ako netko ne plaća zajedničku pričuvu. Prije te najnovije novele imali smo samo prilično čudnu praksu koja je praktično opstruirala ovrhu na nekretnini ako se nije radilo o većem iznosu iako je teško kazati da bi dužnik tu bio ugrožen jer je najprije taj ‘sitni’ iznos mogao platiti sve do zaključčenja dražbe, a ako to nije učinio, svu razliku iznad tog iznosa naravno se uplaćuje njemu – dužniku. Nakon ove najnovije novele sve će biti još mnogo, mnogo gore umjesto da se popravi.
Štetni ustupci Dakle, kada se pažljivo pročita čl. 80. b ovršnog zakona, vidi se da je zabranjena ovrha na nekretnini ako glavnica tražbene radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000 kuna, osim u dvije iznimke – radi uzdržavanja i naknade štete uzrokovane kaznenim djelom. Dapače, sud može odbiti prijedlog i ako je glavnica iznad tog iznosa ocijeni li da bi prodaja nekretnine narušila pravednu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Pri tome nema baš nikakve mogućnosti da se vjerovnik s glavnicom do 20.000 kuna poziva na narušenu pravednu ravnotežu (npr. zbog velikog iznosa zateznih kamata). U praksi nova regulativa znači da će vlasnici tisuća apartmana koji žive izvan RH i u njoj ne ostvaruju primanja plaćati zajedničku pričuvu samo ako tako odluče, a ako ne odluče, onda će to za njih plaćati ostali. Poštast neplaćanja iznimno će se brzo proširiti. Treba biti jako naivni ili neinformiran pa smatrati da stranci vlasnici apartmana ne zlorabe poznatu odluku Europskog suda prema kojoj rješenje o ovru na temelju vjerodostojne isprave nije odluka suda i kao takva ne obvezuje (nismo primijetili da je itko tko je pregovarao prozvan zbog toga što nismo kao neki drugi dogovorili iznimku nego smo tako obzirno ugrozili vlastitu pravnu sigurnost). Isto će biti i s najnovijim ustupkom dužnicima koji će u konačnici nanijeti štetu svima.
