Povjeri li poduzetnik obavljanje računovodstvenih poslova drugim pravnim ili fizičkim osobama one, propisano je Zakonom o računovodstvu, moraju biti licencirane za obavljanje tih poslova na temelju posebnog zakona. Poseban zakon još uvijek nije donesen niti se znaju ikakva pravila prema kojima će se stjecati licencija. Vlasnike računovodstvenih servisa i računovođe sve više hvata panika.
Ovih dana ponovno se aktualiziralo uređenje računovodstvene struke te uvođenje licenciranja računovodstvenih servisa i računovođa. Elektroničkom poštom pristizu ankete savjetničkih kuća čiji su predstavnici u radnoj skupini ili se za nju pripremaju. Na forumima se raspravlja, računovođe su u panici jer ih osim svladavanja kompliciranih propisa koji se stalno mijenjaju očekuje i licenciranje te se mnogi boje za budućnost svoga posla. Kada se uzmu u obzir uvjeti koji su iznošeni po edukacijama te netransparentnost i nedovoljno konzultiranje onih na koje se zakon odnosi, jasno je zašto vlasnike računovodstvenih servisa i računovođe sve više hvata panika.
Zakonom o računovodstvu propisano je da ako poduzetnik povjeri obavljanje računovodstvenih poslova i funkcije računovodstva drugim pravnim ili fizičkim osobama one moraju biti licencirane za obavljanje tih poslova na temelju posebnog zakona.
Nepoznata pravila
Dakle, Zakon o računovodstvu ne navodi oblik licenciranja za pravne ili fizičke osobe već se za to očekuje donošenje posebnog zakona. Prema meni dostupnim informacijama krenulo se u smjeru polaganja ispita za računovođe, koji bi tada imali prava prenijeti svoje licencije na pravne osobe. To je jedan od mogućih smjerova koje su postavili zakonski okviri, ali je pitanje je li odabran najbolji. Samo licenciranje računovođa neće urediti struku, već će samo započeti proces. Mnogo kvalitetniji pristup bio bi da su se propisali uvjeti za dobivanje licencija za računovodstveni servis kao npr. kadrovska struktura, opremljenost, visina kapitala, osiguranje od odgovornosti, osnivanje komore. Možda se i u tom smjeru također razmišlja, ali informacije nisu dostupne javnosti. Sve informacije koje dobivamo saznajemo na edukacijama. Na žalost, u druga računovodstvenih servisa ne postoji te je ta djelatnost sada prepuštena na milost i nemilost zakonodavca. Računovodstveni servisi previše su se bavili promjenama zakonskih propisa i ispunjavanjem zahtjeva koji su pred njih postavljeni te se nisu samoorganizirali i sami pokrenuli uređenje struke, što je nužnost. Sada im ne preostaje drugo nego nada da će savjetničke kuće, koje za razliku od njih sudjeluju na izradi zakona o licenciranju, zastupati i njihove interese ili ubrzano pristupiti formiranju udruge računovodstvenih servisa i uključiti se u proces donošenja zakona.
Dakle, usprkos odredbi u važećem Zakonu o računovodstvu poseban zakon još uvijek nije donesen niti se znaju ikakva pravila prema kojima će računovodstveni servisi i fizičke osobe koje se bave računovodstvom stjecati licenciju. Činjenica je da se rokovi za uređenje struke stalno pomiču, ali za tako brojnu i kompleksnu struku potrebno je provesti detaljne analize i tek tada pristupiti izradi zakona o licenciranju. Za pretpostaviti je da se donošenje posebnog zakona odgađa radi dodatnih analiza jer postoje mnoga otvorena pitanja koja treba proučiti i tek tada donijeti zakon koji će kvalitetno urediti struku. Isto tako nadam se da će zakonodavac uključiti i računovodstvene servise u proces donošenja zakona. Ne bi bilo dobro da se poseban zakon o licenciranju piše bez konzultiranja onih na koje se odnosi. Osvrnut ću se na neka od važnijih otvorenih pitanja licenciranja i uređenja struke.
Potrebna stručna sprema
Prema mojim saznanjima prvi prijedlozi bili su da je uvjet za pristup licenciranju za računovođu potrebna najmanje viša stručna sprema i određeni broj godina iskustva na računovodstvenim poslovima. Tome sam se uvijek žestoko protivio. Naime, do 90-ih godina u računovodstvima pretežito su radile osobe sa srednjom stručnom spremom, pa čak i mnogi voditelji računovodstva u tadašnjim organizacijama nisu imali fakultetsku naobrazbu. Nekada se u računovodstvima zapošljavalo sa srednjom stručnom spremom i napredovalo se znanjem. Svjestan sam da je to vrijeme već pomalo zaboravljeno, ali velik broj tih računovodstvenih radnika je još radno aktivan i ima svoje računovodstvene servise te je svojim znanjem opstao na tržištu. Hoće li im se desetak godina ili manje prije mirovine oduzet pravo na licenciranje bez obzira na njihovo veliko stručno znanje i oduzeti egzistenciju? To bi bilo nepravedno za ljude koji su praksom godinama savladavali računovodstvenu struku. Zato i smatram da je, barem u nekom prijelaznom razdoblju, potrebno omogućiti i srednjoj stručnoj spremi da pristupi licenciranju. Ako je netko opstao na tržištu 10 godina kao računovoda, bilo bi nepravedno da ostane bez licencije ako nema višu stručnu spremu. U prijelaznim odredbama možda je moguće regulirati do koje se godine dopušta polaganje sa srednjom stručnom spremom, a nakon toga da mogu polagati samo oni s višom i visokom stručnom spremom ako je to stvarno potrebno za unapređenje struke. Sada ankete pristigle od savjetničkih kuća pokazuju da se razmišlja omogućiti računovodstvenim radnicima sa srednjom stručnom spremom da polože ispit za licenciranog računovođu imaju li određeni broj godina iskustva na računovodstvenim poslovima. Iskreno se nadam da će to razmišljanje biti prihvaćeno.
Ispit za licenciranje
Smatram da je opseg potrebnih znanja za stjecanje licencije važno dobro izbalansirati. Naime, ako je ispit jednako opsežan kao ispit za revizora ili poreznog savjetnika pitanje je zašto bi itko želio polagati ispit za licenciranog računovođu ako može uz isti trud steći prestižnije zvanje, posebno ako je uvjet za pristupanju ispita jednak što se tiče potrebne stručne spreme i iskustva. Napominjem da je revizorima i poreznim savjetnicima prema posebnim propisima koji uređuju te struke također dopušteno voditi poslovne knjige za poduzetnika. Pitanje je hoće li ta zvanja automatski steći i zvanje licenciranog računovođa.
