BÜCHNER Nizozemski kemijski div Akzo Nobel za sada obranjen od preuzimanja

Nizozemski kemijski div Akzo Nobel za sada obranjen od preuzimanja. Vlasnica svjetski poznatog brenda Dulux, globalna kemijska tvrtka Nobel, već je neko vrijeme pod udarom PPG Industriesa, nasrtljivoga američkoga konkurenta koji je prije nekoliko tjedana posljednji put pokušao preuzeti to poduzeće za 27 milijardi eura. Mnogi, posebno veći dioničari, bili su za tu opciju, ali Uprava je uspjela otkloniti ponudu. Ipak, tvrtkin šef Ton Büchner odlazi, navodno zbog zdravstvenih problema.

Šef nizozemskoga kemijskog diva Ton Büchner odlučio je otići zbog zdravstvenih razloga, no 52-godišnjak nije precizirao o kojim je problemima riječ. Ostavku na mjesto šefa Akzo Nobela dao je prošli tjedan dodatno tako zamutivši vodu u tvrtki koja je imala vrlo sadržajnih nekoliko mjeseci. Središnji događaj svakako je bila borba za opstanak protiv nasrtljiva američkoga konkurenta PPG Industries, koji je prije nekoliko tjedana posljednji put pokušao poduzeti poduzeće za 27 milijardi eura. Napad je odbijen, no kao što se dade zaključiti iz neočekivane ostavke, to ne znači nužno i mirnije vode za vlasnika svjetski poznatog brenda Dulux koji proteklih pet godina prolazi restrukturiranje pod Büchnerovom palicom.

Ovo je za mene bila izrazito teška odluka, ali sad se moram usredotočiti na zdravlje – obrazložio je svoju odluku Büchner i tvrtku nakon teške bitke predao svojem vršnjaku Thierryju Vanlanckeru, dosadašnjem šefu Odjela za specijalne kemikalije. Bivši šef obećao je u sklopu obrane od konkurenta stvoriti vižljastiju i fokusiraniju kompaniju, među ostalim, odvajanjem upravo nasljednikova odjela od matice. Dvije su realne opcije na stolu: Odjel za specijalne kemikalije, koji na godinu uprihodi oko pet milijardi eura na svemu, od soli do izbjeljivača, i sudjeluje u ukupnim prihodima s 30-ak posto, mogao bi se naći na burzi, ali i jednostavno na bubnju; drugi element obrambene taktike bilo je i podizanje financijskih ciljeva, koje će sada dioničarima morati dostaviti Vanlancker, što će biti izrazito izazovan zadatak.

Kao što je objasnio predsjednik Nadzornog odbora kompanije Anthony Burgmans, strategija koju je zacrtao i dosad provodio Büchner neće se mijenjati s njegovim nasljednikom. Cijelu priču o Nobelu zanimljivijom čini još jedan sukob aktivista investitora s Upravom koji je pratio tu bitku s konkurentom, što je, prema svemu sudeći, postala epidemija u Europi. Asertivni dioničari u Americi odavno su poznata kategorija, no koncept na Starome kontinentu tek ulazi u zlatno doba, ako je suditi prema nedavnim iskustvima. Otprilike u isto vrijeme jedan od najpoznatijih investitora aktivista na svijetu Daniel Loeb ušao je u Nestlé i počeo pritiskati Upravu, njegov europski pandan Christer Gardell na nišan je stavio Ericsson, a u Nobelovu slučaju stvarni razlog šefova odlaska vjerojatno je bio fond Elliott Advisors Paula Singera. Nije teško zaključiti, američki fond rizičnoga kapitala bio je izrazito za dogovor s PPG-om tijekom tromjesečne borbe u kojoj je pobjedu izvojivao Büchner, i to samo da bi nakon nje otišao.

Rezoniranje Amerikanaca nije teško razumjeti: kombiniranje dviju tvrtki stvorilo bi giganta vrijednog 130 milijardi dolara i uštedu od 750 milijuna dolara zahvaljujući ekonomiji opsega i smanjenju troškova inputa, i to u trenutku kad se cijela industrija konsolidira velikim akvizicijama i spajanjima, ističu u Financial Timesu, navodeći spajanje DuPonta i Dow Chemicala kao primjer. Jedna je bitka završena, ali rat je daleko od dobivenoga. Elliott ne odustaje, naprotiv, povećao je svoj udio s tri na 9,5 posto i postao najveći pojedinačni dioničar, a pokrenuo je i pravnu bitku za odstranjivanje Burgmansa, kojega smatra ključnom zaprekom za spajanje s PPG-om, posebice nakon Büchnerova odlaska.

Zaista, Amerikanci su uz potporu još nekih velikih dioničara pokušali sve kako bi progurali neuspjelo spajanje, uključujući zahtjev za Burgmansovo uklanjanje u travnju. Elliott je zatražio izvanredni sastanak dioničara na kojemu bi se smijenio nepoželjni predsjednik Nadzornog odbora, no Uprava je to odbacila, a sud potvrdio. Ipak, najveći dioničar ne odustaje i iskorištava sve pravne opcije kako bi izgurao Burgmansa, ali i njegove saveznike iz Uprave. – Pogledi gospodina Burgmansa na dioničarsku demokraciju zastarjeli su i potpuno neprihvatljivi na današnjim tržištima kapitala – komentirali su u Elliottu ono što je, zapravo, preraslo u opći rat između Uprave i dijela dioničara.

Koliko je američki fond neprijateljski raspoložen, najbolje ilustrira podatak da Burgmans ionako mora otići u svibnju sljedeće godine, kad mu istječe mandat, a novu ponudu PPG ne smije dati prije početka prosinca ove godine. To je samo jedna u nizu otvorenih fronti koje čekaju novog šefa poduzeća. Restrukturiranje je jedan od trajnih izazova s kojima se Nobel nosi već godinama i koji ne nudi skorašnji završetak, a tu je i sasvim očita potreba izglađivanja odnosa s drugim investitorima koji se nisu slagali s odbijanjem PPG-ove ponude.

Ključan element u tome bit će uvjeravanje dioničara u sposobnost Uprave da ostvari zacrtane ciljeve samostalno, što su Büchnerova obećanja dodatno otežala. Štoviše, većina analiza pokazuje da Nobel samostalno ne može parirati financijskoj vrijednosti koja bi se dobila spajanjem premda su Burgmans i Büchner to odbacili pod izlikom da je teško objektivno izmjeriti interese dioničara. Ionako teško dohvatljivu letvicu zbog širih nepovoljnih uvjeta u industriji i smanjenja prihoda dvojac je pomaknuo još više u želji da po svaku cijenu odbije agresivno udaranje rivala. Kao razloge za uporno odbijanje spajanja Nobel je naveo prenisku cijenu, probleme s regulatornim odobrenjima, kulturne razlike, ali i to da bi preuzimanjem, prema PPG-ovim procjenama, otpalo desetak posto poslovanja s bojama i premazima, što je, prema njegovu mišljenju, erodirane vrijednosti.

‘PPG-ov prijedlog podcjenjuje Akzo Nobel, sadržava znatne rizike i neizvjesnosti, ne navodi nikakve opipljive obveze prema dionicima i pokazuje manjak kulturnog razumijevanja’, stajalo je u odbijenici treće, posljednje ponude. Iako je Elliott na svoju stranu uspio pridobiti neke važne dioničare, među njima i one koji se rijetko otvoreno izjašnjavaju protiv Uprave, protiv sebe je imao druge dioničke, poput nizozemskih političara koji, kako to obično bude, nisu bili oduševljeni idejom prelaska vlastitoga globalnog prvaka u strane ruke. Drugim riječima, Uprava i nije bila sasvim osamljena u svojoj odluci iza koje su stajali i mnogi tvrtkini zaposlenici.

Tijekom travničkog sastanka dioničara, od kojih je 93 posto stranaca, nizozemski dioničari bili su nedvosmisleno za odluku Uprave i protiv Elliotta, što sugerira da zaista postoji nekakva kulturna razlika, odnosno da Nizozemci ne žele strano preuzimanje. Osim onoga manje opipljivog nacionalnog sentimenta, glavni razlog za skepsu prema preuzimanju jest strah od rezanja radnih mjesta, zbog čega se dogovoru otvoreno protivio i ministar gospodarstva. Iz PPG-a su na to odgovorili predviđanjem prema kojemu će samostalno restrukturiranje stajati četiri puta više radnih mjesta u odnosu na rezanje nakon spajanja.

Prema analizi Financial Timesa, ali i razmišljanju mnogih analitičara, kategorično odbijanje uopće nije bio poslovno mudro potez. Büchner je u pet godina napravio mnogo, od krpanja tvrtkina mirovinskog fonda do dizanja operativnih marži, ali, primjećuje britanski dnevnik, rast u tvrtki nije postigao, što bi bilo moguće kombiniranjem s američkom kompanijom.

Napad je Nobel, prema svemu sudeći, odbio samo privremeno i kupio nešto vremena u kojemu mora napraviti mnogo. Ako tvrtka dioničarima brzo ne donese obećano, veću profitabilnost i odbacivanje Odjela za specijalne kemikalije, sasvim će sigurno biti nove runde razgovora o preuzimanju, ali i veće pobune. Eventualna prodaja tog odjela donijela bi svjež kapital koji bi se podijelio gladnim dioničarima i ujedno bi smanjila ostatak tvrtke te je učinila atraktivnijom tržištu, što bi povratno utjecalo na vrijednost, pa tako i na dioničare.

Problem je, doduše, što ta vrijednost sada mora biti veća od one koja bi se dobila spajanjem, a tomu neće biti lako parirati ni s uspješnim izvođenjem tog plana. Dioničare je Büchner ‘podmazao’ i izvanrednom dividendom od 1,6 milijardi eura za ovu godinu, ali to će ih zadovoljiti samo na kratke staze. Njegova je pobjeda, čini se, bila Pirova.