Gotovo svi dijelovi iz Hrvatske

Proizvodnja autodijelova, kojom se kod nas bavi stotinjak tvrtki, izvozna je grana koja umjereno raste, ali više može iskoračiti samo dolaskom proizvodnje neke svjetske marke u Hrvatsku ili orijentacijom prema novim tehnologijama povezanim s elektrifikacijom, autonomnom vožnjom te razvojem pametne mobilnosti.

Da bi kakav nadobudni inženjer odlučio baciti rukavicu u lice svjetskoj automobilskoj industriji i pokušao sastaviti vlastiti automobil isključivo od dijelova proizvedenih u Hrvatskoj, vrlo je vjerojatno da bi mu uspjelo domaćih poluproizvoda i da bez kompromisne ugradnje pokojeg dijela uvezenog iz Austrije, Srbije ili BiH ne bi svoj garažni eksperiment mogao prvesti kraju. Sklapajući to ‘made in Croatia’ automobilsko čudo, naši bi zamišljeni inženjer prebirao po rukama dijelove premium Mercedesa, Jaguara, Audija i BMW-a; skupocjenih Porschea, Lamborghini, Ferrarija, Bentleyja i Aston Martina; narodnih Volkswagena, Opela, Citroëna, Renaulta i mnogih drugih marki i vjerojatno pritom opravdano zaključio kako gotovo da ne postoji europski automobil u koji nije ugrađen barem dio nastao u Hrvatskoj.

Iako se od hrvatskih dijelova može sastaviti najbolji automobil na svijetu, Hrvatska nije poput Slovačke i Mađarske privukla snažne igrače niti je kao Češka i Rumunjska stranim kapitalom osnažila vlastitu automobilsku marku. Domaća autoindustrija najviše se temelji na proizvodnji dijelova za gotovo sve europske automobile i velik dio svjetskih. Točan broj tvrtki od kojih se sastoji ne usuđuju se, međutim, sa sigurnošću ustvrditi ni najbolji poznatitelji automobilskog sektora, a ovisno o širini definicije što sve ulazi ili ne ulazi u statistiku, podaci poprilično variraju. Ograničimo li se na proizvođače dijelova, za prvu ugradnju i onih zamjenskih, te im pridodamo proizvođače specijalnih, radnih i električnih vozila i komponenata, pa onda i tvrtke koje pružaju usluge dizajna, testiranja motora i elektroničkih dijelova, procjenjuje se da se domaća automobiljska industrija sastoji od stotinjak tvrtki. Sve one zajedno zapošljavaju desetak tisuća radnika, ostvaruju oko pet milijardi kuna godišnjih prihoda i u nedostatku domaće tvornice automobila, logično je, izvoze desetak posto svojih proizvoda i usluga. Proizvodi se gotovo sve, od dijelova i djelića motora, karoserija, kočničkih sustava i mjenjača preko instrumentnih ploča, obloga, branika, kućišta, nosača, zaštitnika i cijevi do stakala, navlaka i drugih metalnih, staklenih, plastičnih, kožnih i tekstilnih dijelova za interijere i eksterijere.

U Benkovcu, recimo, komponente poput kućišta vodenih pumpi proizvodi LTH Metalni lijev, tvrtka u sastavu slovenske grupacije LTH Castings. Naši najvažniji kupci dolaze iz kruga premium proizvođača kao što su Mercedes, BMW ili Audi za koje uglavnom radimo dijelove motora i mjenjača. Naši se proizvodi kao dijelovi složenijih sklopova ugrađuju u gotove sve europske brendove automobila – kaže nam direktor Milivoj Knežević.

U Pregradi i Poznanovcu pak tvrtka Kostel promet proizvodi naslone za glave i ruke za BMW, Mercedes, Land Rover, Toyota, Nissan, Volvo, Ford i Volkswagen. Predsjednik Uprave Tomislav Štruk kaže da kontinuirano povećavaju kapacitete i da će se uskoro u potrazi za radnom snagom morati okrenuti zemljama u okružju.

– Pitanje je možemo li dalje rasti na području na kojem je trenutačno glavnina proizvodnje ili ćemo se morati usmjeriti na prostor susjednih zemalja – rezonira Štruk. Veliku muku s pronalaskom kadra muči i Boxmark Leather, austrijski proizvođač kožnih dijelova za njemačke automobile, toliku da radnike vrbuje i oglašava u udarnim terminima programa nacionalnih televizijskih kuća.

– Zapošljavamo mnogo ženske radne snage, od koje je stalno dvjestotinjak radnica na rođiljskom dopustu i postaje sve teže pronaći zamjenu za njih. Zapošljavamo i mušku radnu snagu, ali ona prva kreće na rad u inozemstvu. Primjećujemo i da za sobom povlače cijele obitelji – žali se Maja Crkvenčić iz Uprave Boxmark Leathera koji je s više od 2,2 milijarde kuna lanjskih prihoda i više od 3800 zaposlenih u proizvodnim pogonima u Trnovcu Bartolovečkom, Zlatar Bistrici i Gornjoj Vrbi najjači igrač domaće automobilskih industrije.

Visoko na ljestvici kotira i AD Plastik, solinska tvrtka nastala iz kombinata Jugoplastika koja danas ima osam tvornica u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, Rumunjskoj i Rusiji.

– Kvalitetom i pouzdanošću uspjeli smo se nametnuti na globalnom tržištu. Kad govorimo o pouzdanosti, prije svega mislimo na rokove isporuke, a iznimno visoki standardi kvalitete koje moramo zadovoljiti od nas traže perfekciju – govori Marinko Došen, predsjednik Uprave AD Plastik grupe, našega najvećeg proizvođača plastičnih dijelova za mnoge marke automobila koji zapošljava oko 2100 ljudi i ostvaruje više od milijardu kuna prihoda.

Dobro ide i tvrtki Lipik glas, svjetskom lideru u opskrbi staklom luksuznih brenda kao što su Bentley, Lamborghini, Aston Martin, McLaren i Rolls Royce. – Uglavnom isporučujemo komplete stakala. Ima prostora za rast prodaje zbog kojeg i nastavljamo investicije u obnovu i proširenje proizvodnih kapaciteta – navodi Danijel Zadješlović, generalni direktor tvrtke iz Lipika u sastavu talijanskog Finind Groupa.

Najzapaženiji proizvod domaće automobilске industrije električni je superbrzi automobil proizveden u tvornici Rimac automobili. Tehnološka tvrtka iz Svete Nedelje prodala je nekoliko svojih sprotkih automobila i za sada nema kapaciteta ni ozbiljnih ambicija upuštati se u proizvodnju većih serija. Njezin vlasnik Mate Rimac povremeno prozboji o automobilskim igračima koji bi s njim u suradnji pokretali masovniju proizvodnju električnih automobila, ali i ne krije da su mu automobili dobra reklama za dijelove te inženjerska i programerska rješenja na kojima zarađuje.

Rimčeve baterije, primjerice, prepoznaje Aston Martin, investicija od 30 milijuna eura stigla je tvrtki od kineske Camel grupe specijalizirane za proizvodnju baterija, a idući planirani korak je otvaranje tvornice baterija i pogonskih sustava za električna vozila. Napore u pokretanje serijske proizvodnje malog električnog gradskog automobila ulaže zagrebačka tvrtka DOKING specijalizirana za proizvodnju strojeva za razminiranje. U međuvremenu su proizveli i prodali nekoliko električnih kombija te više stotina električnih skuter.

Statusom vodećeg proizvođača opreme za komunalno održavanje u Europi ponosi se pak tvrtka RASCO iz Kalinovca koja automobilskoj industriji u širem smislu pridonosi proizvodnjom snježnih plugova, posipača, i kranskih kosilica. Proizvodnjom i nadogradnjom specijalnih, konkretno, vatrogasnih vozila u Zagrebu se bavi podružnica njemačke tvrtke Ziegler, a u Ozlu tvrtka Flammifer koja je proizvela i MUP-u isporučila i multifunkcionalna vozila za pojačani nadzor državne granice.

Hrvatska još nije važan faktor europske automobilске industrije. Prostora za rast i razvoj ima napretek, ocjenjuje Branko Mihalić, direktor interesne udruge AutoCluster Croatia koja okuplja pedesetak tvrtki i pet znanstvenoistraživačkih institucija.

Automobilska industrija u hrvatskom gospodarstvu ne zauzima položaj koji bi mogla i trebala, osobito ako se uspoređujemo sa zemljama u okružju. Budući da je riječ o zdravim, dokazanim privatnim tvrtkama koje umjereno, ali zdravo rastu, veći porast nije realno očekivati, osim ako se ne bude jačih iskorača poput većih, ponajprije stranih ulaganja, otvaranja novih tvornica. To nije previše vjerojatno, ali nikad se ne zna. Bilo bi dobro da se pojave ozbiljnije investicije koje bi otvorile nove tvornice i radna mjesta, što bi sigurno uzdrmalo tržište, nanovo promiješalo karte i natjeralo one koji ne rade dobro ili ne cijene dovoljno radnika da razmisle o svom pristupu i održivosti – smatra Mihalić i zaključuje da bi veća suradnja među tvrtkama mogla jednog dana rezultirati stvaranjem složenijih proizvoda i osnažiti industriju u cjelini.

Da se domaća automobilaska industrija treba fokusirati na proizvodnju dijelova, razvoj inovativnih proizvoda i unapređenje tehnoloških procesa, misli Zlatko Hodak, direktor AD Klastera, druge stručne udruge u branši koja okuplja 14 tvrtki, pet fakulteta i HGK.

Otvaraju se neka područja poput električnih automobila, primjene ICT-a u automobilskoj industriji i KET-a, ključne razvojne tehnologije. Pred nama je transformacija automobilске industrije koja uvodi koncept integrirane mobilnosti. Smjerovi razvoja povezani su s elektrifikacijom, autonomnom vožnjom te razvojem pametne mobilnosti. Tvrtke koje će prepoznati te trendove i uključiti se u te procese mogu automobilsku industriju učiniti važnijom u ukupnom gospodarstvu. U svakom slučaju, treba osigurati kvalitetnije uvjete za poslovanje i razvoj postojeće industrije. Ulogu automobiljske industrije treba jačati jer tržišna i tehničko-tehnološka preduvijanja pokazuju da taj sektor ima budućnost.

Mjerama gospodarske i tečajne politike treba osigurati kvalitetne zakonske propise, tečaj kune mora biti u funkciji povećanja izvoza. Treba osigurati i povoljnije kreditiranje za proizvodnju i istraživačko-razvojne projekte te dodatno pojednostavniti i ubrzati rad na pripremi i provedbi projekata za fondove EU – zaključuje direktor AD Klastera koji je pripremio projekt Centar kompetencija za razvoj dijelova za automobilsku industriju vrijedan 15 milijuna eura koji će prijaviti na Unijine fondove.

Hrvatski klaster konkurentnosti automobilskog sektora osnovala je pak Agencija za investicije i konkurentnost (AIK).

Budući da tvrtke u automobilskoj industriji u Hrvatskoj stalno rastu, može se očekivati da će autoindustrija ostati važna gospodarska grana. Hrvatska zasigurno može ponuditi dovoljno kvalificirane obrazovane radne snage za nove veće investicije u tom sektoru – optimistični su u AIK-u koji ne isključuje mogućnost ni da se razvojem automobilске industrije stvori prilika da neki od proizvođača automobila odluči otvoriti proizvodni pogon u Hrvatskoj.

Iako se takva mogućnost uvijek može pojaviti, naši sugovornici u nju pretjerano ne vjeruju. Ocjenjuju da su karte već odavno podijeljene, da većeg preslagivanja u doglednoj budućnosti neće biti i da je Hrvatska za razliku od pojedinih zemalja u okružju propustila priliku privući jake proizvođače automobila. Premda godinama traže rasprave o toj mogućnosti, uz povremene slabašne najave i inicijative, prema svemu sudeći, teško je, iako ne i nemoguće, da će neki od svjetskih proizvođača automobila uskoro poželjeti sagraditi tvornicu u jednoj od mnogih nam poduzetničkih zona.

Iluzorno je, dakle, očekivati da će Hrvatska uskoro krenuti stopama Slovačke, industrijskoga ‘tigra s Tatra’ čija automobilaska industrija zapošljava 250 tisuća ljudi i u čijim se tvornicama proizvede više od milijun automobila na godinu. No mogla bi slijediti primjer Austrije, koja niti ima svoju automobilsku marku niti su na njezinu teritoriju otvorene velike tvornice automobila, ali slovi za europskog prvaka i jednog od najvećih proizvođača automobilskih dijelova na svijetu te lidera u tehnološkom istraživanju i razvoju cijele branše.

Ne samo da bi inženjer s početka priče od dijelova izlišnih s linija u pogonima od Solina do Trnovca Bartolovečkog vjerojatno imao mnogo veće izgleda da po uzoru na južnoafričkoga kolegu Mosesa Ngobenija u garaži sklopi svoj automobil iz snova ‘made in Croatia’ nego bi i snažna, izvozno orijentirana automobilaska industrija itekako utjecala na rast gospodarstva. Priča za to nije propuštena. Na potezu su aktualni i neki novi igrači te država da im olakša posao.