Nadam se da ćemo projektom Europska prijestolnica kulture potaknuti poduzetnički duh

Nadam se da ćemo projektom Europska prijestolnica kulture potaknuti poduzetnički duh. Cilj nam je da do 2020. godine Rijeka postane grad privlačan za mlade talente, u kojem se otvaraju konkretne mogućnosti za poduzetnike.

Kakvu bi korist Rijeci trebala donijeti titula Europske prijestolnice kulture? Naš je cilj da EPK uključi, pokrene i motivira što više ljudi iz najrazličitijih socijalnih sfera. EPK-om ćemo propitivati koja je to nova ekonomija za postindustrijsku Rijeku te raznim programima i inkubatorima konkretno razvijati kulturne i kreativne industrije. Važna nam je i gradnja kapaciteta za kulturni menadžment. Želimo iza sebe ostaviti velik broj ljudi koji su osposobljeni za obavljanje takvih poslova, a sa Sveučilištem u Rijeci dogovaramo da jedan od dugoročnih rezultata bude specijalizirani studij vezan uz to područje. Krećemo iz kulture, ali hoćemo je povezati s poduzetništvom i održivim lokalnim razvojem, pogotovo u turizmu.

Koliko bi EPK mogao značiti u smislu dolazaka, noćenja i potrošnje? EPK je svuda pojačao turizam, međutim, mi se želimo baviti specifičnim oblicima turizma. Ne želimo biti propagatori nasilnog turizma koji mijenja grad i pretvara ga u mjesto nemoguće za život, što se dogodilo u Dubrovniku, a i Split ide prema tome. Ne želimo turizam beskrajnih kruzera, onaj koji povećava troškove stanovanja, onaj koji bi ispraznio centar grada. Želimo održivi turizam i zanimljivi su nam novi koncepti koji se razvijaju u sjevernoj Europi, da turiste ne doživljavamo kao prolaznike nego kao privremene sugrađane. Cilj nam je stvoriti turizam koji ima sadržajnog smisla. Ići ćemo s atrakcijama, spektaklima i velikim kulturnim imenima, ali i naše privremene sugrađane uvođi ćemo u svakodnevno bilo grada te uključiti zajednicu u različitim aspektima.

Jesu li rađene projekcije troškova i koristi, uloženog i dobivenog od EPK? Još nismo došli do toga. Ove ćemo godine na natječaju tražiti vanjskog evaluatora s kojim ćemo mjeriti sve kriterije, među kojima je i broj turista, pa tek onda to možemo preračunavati u novac koji se vraća. Iskoristili smo analize i iskustva drugih prijestolnica kulture koji su pokazali da se uloženi novac direktnom potrošnjom u lokalnu zajednicu vraća od trostrukog do osmoro-strukog iznosa. Još nećemo izlaziti s konkretnim brojkama. Da bismo došli do toga, moramo prvo vidjeti koji će novac biti uložen, zatvoriti financijsku konstrukciju, što nam je u planu do kraja godine. Radi se o ulaganjima grada, županije i države, a radimo i na prikupljanju sredstava iz EU fondova i traženju sponzora.

Koji je iznos potreban za provedbu EPK i tko će to financirati? Programski je proračun oko 30 milijuna eura, a još toliko potrebno je za infrastrukturu. U programskom dijelu više je od trećine na gradu i županiji, trećina na državi, a nekih 20 posto iz EU fondova i sredstava sponzora privatnog sektora kojima planiramo prići ove jeseni. Već su neke firme iskazale interes, no ne bih govorila o imenima.

Dio odobrenih sredstava iskoristit će se za prenamjenu broda Galeb u svojevrsni muzej totalitarizama. Mislite li da će se i poslije EPK zbog tog muzeja dolaziti u Rijeku? Apsolutno. Napravljene su i studije da bi se taj novac dobio, i to je atrakcija. Ne samo zbog Tita, iako se i to da prodavati u turizmu, nego i zbog velikih svjetskih zvijezda koje su bile na Galebu, zbog Pokreta nesvrstanih i drugih specifičnih priča koje se danas traže. Rijeka nema puno šanse ako prodaje more, sol, ribu i maslinovo ulje jer za to ima mnogo boljih lokacija. Mora nuditi specifične priče i narative, među kojima je i brod Galeb i priča oko moći. Mislim da to može izazvati vrlo velik interes široke populacije i ne mislim pritom samo na ljude koji su nostalgični za vremenom Jugoslavije. Bit će na brodu i smještajnih kapaciteta i ugostiteljski dio i mislim da će Galeb biti vrlo atraktivna pojava na riječkoj rivi.

Hoće li se smještajni i ugostiteljski kapaciteti dati u koncesiju privatnom sektoru? Korisnik broda je Muzej grada Rijeka, a javne ustanove u kulturi ne mogu se baviti komercijalnim sadržajima te će se taj dio rješavati putem javnog natječaja i svakako će se ići na tržište.

Počelo se i s pretvaranjem kompleksa Benčić u kulturnu četvrt u kojoj će biti dva gradska muzeja, knjižnica i novi kulturni sadržaj namijenjen djeci. Je li to dovoljno atraktivno? Nije se išlo na megalomanske projekte. Upravo na tome su se poskliznule neke prijelazne kulture. Naš je projekt što se tiče infrastrukture rađen vrlo racionalno. Služit će EPK i ostati kao trajna vrijednost građanima Rijeke i gostima. Sve to proizašlo je iz potrebe, projekti nisu izmišljeni samo za EPK nego je iskorištena prilika da se ispune potrebe za koje dugo nije bilo novca.

Jesu li prenamjena Galeba i bivše tvornice Rikard Benčić jedini infrastrukturni projekti? Trebala bi se obnoviti još i zgrada Energane u bivšoj tvornici papira Hartera, za što je u planu povlačenje sredstava iz EU fondova putem Urbane aglomeracije Rijeka.

Što bi trebalo biti u Energani? Tamo je u planu inkubator za kulturne i kreativne industrije.

Može li EPK indirektno potaknuti obnovu i drugih napuštenih tvorničkih pogona? Prenamjenom industrijske baštine Rijeka može biti fantastičan primjer i nadam se da ćemo biti putokaz kako raditi kvalitetno i održivo.

A može li Rijeka na ruševinama industrije razviti turizam temeljen na kulturi i industrijskoj baštini od kojega bi koristi imali i poduzetnici koji bi na to vezali svoje proizvode i usluge? To je nešto čime ćemo se baviti. Jedno je naša direktna odgovornost koja se tiče kulture, kreativnih industrija i djelomično turizma, a drugo je uloga u stvaranju sinergije s drugim dionicima javnog i privatnog sektora. Cilj nam je pridonijeti da do 2020. godine Rijeka postane bolji grad za život, grad koji je privlačan za mlade talente, u kojem se otvaraju konkretne mogućnosti za poduzetnike.

Kolike su šanse da se Rijeci dogodi Maribor, koji je zbog EPK 2012. skoro bankrotirao? U Mariboru se kao poguban potez pokazalo to da se promijenila lokalna vlast, a nova vlast je rekla: idemo sve iz početka. Tamo je bilo problema i u financiranju između lokalne vlasti i države, i stvari su se odgađale do zadnjeg časa, kada je Maribor trošio jako puno novca na programe koji nisu imali velik i dugoročan učinak. Ključno je da mi nemamo takvu situaciju. Projekt je naručila država, nažalost bez formalne financijske obaveze. Novac iz grada i županije postoji, s državom to još uvijek ne funkcionira, ne zato što ne postoji htijenje nego je pitanje procedure. Birokratskim odgađanjima situacija se može zakomplicirati, ali još smo u rokovima koji su dostižni.