Članak 263. Zakona o javnoj nabavi otvara vrata korupciji

Kod javnih nabava velike vrijednosti naručitelj će od najpovoljnijeg ponuđača obvezno zatražiti dokumentaciju koju je on naveo. Kod natječaja do 200.000 kuna dokumentaciju može zatražiti. Ali ne mora!

Nakon što smo objavili priču o tome kako će Visoki upravni sud obustaviti sve tužbe vezane uz postupak javne nabave zbog ocjene ustavnosti članaka 434. i 435. Zakona o javnoj nabavi razgovarao sam s vlasnikom tvrtke Birom Božidarom Orlovićem. Kaže da imamo još veći problem koji otvara prostor korupciji.

Riječ je o članku 263. stavka 1. ZJN-a koji kaže: ‘Javni naručitelj obavezan je prije donošenja odluke u postupku javne nabave velike vrijednosti, a u postupcima javne nabave male vrijednosti može od ponuditelja koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu zatražiti da u primjerenom roku, ne kraćem od pet dana, dostavi ažurirane popratne dokumente.’

Članak je nespretno formuliran, ali zapravo se htjelo reći kako će javni naručitelj obavezno zatražiti dokumentaciju kod nabava velikih vrijednosti, a kod malih, kaže se u zakonu, ‘može’. A to znači i ne mora.

Orlović mi je objasnio kako bi mogao biti otvoren put kriminalnim radnjama. Kada se netko prijavi na javni natječaj, uz ponudu dostavlja (isključivo u elektroničkom obliku) ESPD obrazac koji se prethodno popuni kvačicama za svaki dokument koji je potreban da bi se tvrtka natjecala. Tvrtka samo upisuje kvačice uz dokumente koji se navode, što znači da ih ima ili će ih jednostavno nabaviti.

To je dobro rješenje kako se prilikom izrade ponude ne bi slale gomile papira, a s druge strane, i tvrtkama koje se javljaju na natječaj skraćuje se vrijeme prilikom pisanja ponude. Međutim, na jednome mjestu napravimo nešto dobro, a onda to pokvarimo na drugome.

Dakle, ako je natječaj male vrijednosti, do 200 tisuća kuna (a nekim tvrtkama to i nije baš mala vrijednost), naručitelj MOŽE zatražiti da mu se pošalje dokumentacija koja je obilježena kvačicama u ESPD obrascu. I sada dolazimo do problema. Primjerice, tvrtka porezni dužnik prijavi se na natječaj i uz ponudu pošalje spomenuti obrazac u kojem je prilijepila kvačicu i na onaj dio koji traži potvrdu od Porezne uprave da nije dužna porez. Iako tu potvrdu nikako ne može dobiti od PU, kvačicom je poručila javnom naručitelju da tu potvrdu ili ima ili će je bez problema nabaviti, jer po toj logici nema poreznog duga.

Onda se uz janjetinu i pivo vlasnik te tvrtke ‘dogovor’ s važnim predstavnikom javnog naručitelja da ne traži dokumentaciju kad mu već zakon to ne naređuje te uz najnižu ponudu (iako se od 1. srpnja kao mjerilo uzima ekonomski najpovoljnija cijena, najniža cijena i dalje je najvažniji faktor) tvrtka može dobiti posao na štetu drugih tvrtki koje svoje obaveze prema državi uredno izvršavaju.

Zato bi se, smatramo, iz članka 263. stavka 1. ZJN-a trebale izbaciti riječi ‘velike i male vrijednosti’ te ‘može’ pa bi članak glasio ovako: ‘Javni naručitelj obavezan je prije donošenja odluke u postupku javne nabave od ponuditelja koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu zatražiti da u primjerenom roku, ne kraćem od pet dana, dostavi ažurirane popratne dokumente.’

Takvom bismo izmjenom mogućnost korupcije značajno smanjili, a primjena ESPD obrasca dobila bi dodatno na vrijednosti. Orlović smatra kako je to vrlo važno, a mi poručujemo ministrici gospodarstva, poduzetništva i obrta Martini Dalić da razmotri ovu ideju.