Prometna rak-rana

Turisti će u Hrvatskoj 2025. ostvariti oko 114 milijuna noćenja, što je gotovo 50 posto više nego danas. Za tu ‘vojsku’ treba hitno graditi infrastrukturu kako bi se smanjili prometni čepovi te kako se turisti i stanovnici ne bi ugušili u smeću i smradu neadekvatnog sustava odvodnje.

Aspio si pored ljepotice, probudio se pored zvijeri. Malo karikirano, ali ne predaleko od realnog nerazmjera Hrvatske koju promoviramo u svijetu i onu na licu mjesta u špic sezone. U reklamnim spotovima Lijepa Naša izgleda poput neodoljive ušminkane djevojke i nije čudno da se nalazi pri vrhu najpoželjnejih svjetskih turističkih destinacija. Lijepa je ona i idućeg jutra, međutim, na vidjelo dolaze njezine teško zanemarive mane, a to je prije svega infrastruktura, koja i najvećeg obožavatelja može razočarati i nepovratno otjerati.

Njemu nitko neće reći da će pri posjetu Plitvičkim jezerima kao najvećoj hrvatskoj atrakciji satima morati čekati da nakratko vidi slapove. Neće mu reći da će se u isto tako atraktivnom Dubrovniku gužvati s desecima tisuća izletnika s kruzera da bi prošetao zidinama. Ni da prije toga obvezno negdje obavi nuždu jer na zidinama postoji samo jedan zahod. Neće mu reći da osama na hrvatskim otocima najčešće ide ruku pod ruku sa slabim pritiskom vode. Da će ga u manjim primorskim mjestima malo jača bura ostaviti bez struje usred kuhanja. Da će satima putovati prilaznim cestama do istarskih gradova, a onda neće imati gdje osaviti automobil. Takvo nabranje može ići unedogled.

Ni u drugim svjetskim destinacijama ne cvjetaju ruže (u Grčkoj već poznati običaj bacanja toaletnog papira u kante za smeće umjesto u sanitarni čvor mnogima ide na živce). No lokalne vlasti ne bježe od suočavanja s problemom. Ove je godine gradonačelnica Barcelone Ada Colau najprije zabranila gradnju hotela u središtu grada, a uskoro će se riješiti i turista. Naime, broj turista koji dolaze u Barcelonu deset puta je veći od broja stanovnika, što se odrazilo na porast stope kriminala, porast cijena nekretnina i hrane i manjak prostora. Od 2019. godine Barcelona će povećati porez na imovinu koja se iznajmljuje na kratko vrijeme, povećat će se i cijene parkiranja za turističke autobuse na popularnim mjestima u gradu. U najprometnijim dijelovima grada bit će ograničeno kretanje motornim vozilima, neke ulice postat će isključivo pješačke zone, a vlasti će morati ukloniti terase restorana i barova s mnogih mjesta. Gotovo nezamislivo u Lijepoj Našoj, a tako jednostavno provedivo.

Situacija s komunalnom infrastrukturom na Jadranu uglavnom je alarmantna u svim destinacijama. Lijep je podatak da ove godine imamo porast turista od 22 posto u dolascima i 23 posto u noćenjima i to samo u prvih šest mjeseci. No koliko Hrvatska može stihijski još podnijeti dvoznamenka rast? S problemom prekapacitiranosti ne suočavamo se od jučer, međutim, nijedan nacionalni dokument ne sadrži analizu kritičnih točaka koje bi nam se već sutra mogle obiti o glavu. Ministarstvo turizma i Ministarstvo zaštite okoliša odgovornost prebacuju na lokalne zajednice, kojima je u većini slučajeva glavni cilj napuniti lokalni proračun, a na nacionalnoj razini najvažnije je mahati rekordnom statistikom broja noćenja.

Prvi na udaru su nacionalni parkovi. NP Krka, koji je lani imao više od milijun posjetitelja, prije mjesec dana predstavio je projekt održivog upravljanja i odgovornog raspoređivanja broja posjetitelja s naglaskom na sigurnost i ograničenje broja posjetitelja na Skradinskom buku. Onim posjetiteljima koji u određenom trenutku neće moći ući na Skradinski buk ponudit će se zamjenski pravci kretanja. Broj posjetitelja od sada je ograničen na 10 tisuća po danu. U NP-u Plitvička jezera alarm gori već 20 godina, a navodno bi se od iduće godine i ondje uvela stroga ograničenja jer se brojka od 15 tisuća posjetitelja u vršnim mjesecima pod hitno treba svesti na osam do deset tisuća. Broj posjetitelja od početka godine raste stopom od 30,6 posto i vrlo vjerojatno će broj s prošlogodišnjih 1,4 milijuna narasti na oko dva milijuna.

Potkraj 2016. pokrenuli smo izradu novog Plana upravljanja, čiji će sastavni dio biti Akcijski plan upravljanja posjetiteljima. Plan se temelji na modelu LAC (Limits of acceptable change), koji predviđa dvadesetak mjera, od korekcije cijena ljeti, prostorne i vremenske disperzije posjetitelja, dnevno ograničenja njihova broja, organizacije dodatnih edukativnih programa, prethodne online kupnje ulaznica itd. – objašnjavaju u Plitvicama.

Dodaju da je, s aspekta zaštite prostora, kao i zbog trenutnog nepostojanja magistralnog vodoopskrbnog sustava, neprihvatljiva svaka daljnja gradnja turističkih smještajnih kapaciteta dok se ne realizira projekt rekonstrukcije i dogradnje vodnih građevina vodoopskrbe i odvodnje te pročišćavanja otpadnih voda, koji bi se većim dijelom trebao financirati sredstvima EU.

Destinacije koje imaju više turističkih aktivnosti, posebice veći gradovi, imaju i bolju infrastrukturu, organizirana komunalna poduzeća pa samim time i manje infrastrukturnih problema. Zagreb je, kao metropol, infrastrukturno jedino kompletno opremljen i sposoban ‘progutati’ sadašnji, ali i potencijalno mnogo veći broj turista. Ne samo zbog kapaciteta komunalnih službi, već i zbog svoje veličine, disperziranih sadržaja, ali i cjelogodišnjeg turizma. Problema nemaju ni kontinentalne destinacije poput Vukovara, gdje problem nije toliko u infrastrukturi, koliko u još uvijek neadekvatnom razvoju turizma.

No gradovi isto tako dijele jedan zajednički problem, a to je prometna zakrčenost. A šampion u tome je Dubrovnik.

Prije nekoliko dana BBC je objavio da unutar zidina stare dubrovačke jezgre živi tek oko 1500 ljudi, ali taj broj u ljetnim mjesecima zna narasti za pet do šest puta, i to samo u jednome danu. BBC podsjeća da je u Veneciji još 1950-ih počeo trend masovnog iseljavanja lokalnog stanovništva, upravo zbog prevelike i prebrze ekspanzije turizma. – Dubrovnik je sve manje stacionarna, a sve više izletnička destinacija. U budućnosti to može značiti sve manje hotela s pet zvjezdica i vrhunskih restorana, a više reklama za sendviče i hamburgere. Turizam u Dubrovniku neće propasti, ali bi se u ovakvim uvjetima mogao transformirati u jeftinu.

Sve poslodavce u turizmu posebno zabrinjava što će od 1. siječnja 2018. porez na nekretnine zamijeniti komunalnu naknadu. – Zakon više ne određuje nikakvu namjenu poreza na nekretnine onako kako to određuje sadašnji Zakon o komunalnom gospodarstvu pa će jedinice lokalne samouprave same odlučivati o svrsi upotrebe tih sredstava, a vrlo je važno da se novac od komunalne naknade troši upravo na gradnju i održavanje komunalne infrastrukture. Kad bi se to izmijenilo, mogao bi nastati rizik da se ta sredstva više ne usmjeravaju u potrebnu infrastrukturu – smatraju u Valamaru.

U HUP-u se upravo analizira visina komunalne naknade. Na manjem uzorku tvrtki ustanovljene su izrazito velike razlike u komunalnoj naknadi među različitim jedinicama lokalne uprave i različitim zonama unutar iste jedinice. – Na konkretnom je primjeru u jednome gospodarskom sektoru utvrđeno da tvrtka plaća 15 puta veću komunalnu naknadu od konkurentske koja posluje u drugome mjestu. Jasno je da je uz toliko povećane troškove poslovanja veoma izazovno natjecati se svojim proizvodom na istom tržištu – kažu u HUP-u.