Počinje rasprodaja

Odluke o prodaji najprije mora odobriti vjerovničko vijeće, ali namjera prodaje non-core imovine čini se neupitnom. Ne navodeći imena tvrtki, Ramljak je izjavio i da ima interesa za njihovu kupnju, a one za koje ne bude interesa ići će u likvidaciju.

Remda prodaja tvrtki iz koncerna Agrokor nije dobila službene konture u smislu formalnog popisa onih koje će prve na bubanj, prema informacijama s tržišta među prvima bi se mogla naći građevinska tvrtka Projektgradnja. Ostali kandidati za Agrokorovu kasnoljetnu rasprodaju kompanije su iz turističkog portfelja poput Adriatica.net-a, zatim Poliklinike Avive, Agrokor Energije te neke manje kompanije koje pripadaju osnovnoj djelatnosti, ali ih se i Ivica Todorić već htio riješiti, poput Solane Pag i Sojare. Tu je i, vjerojatno bolje unovčiva, IT kompanija mStart. Ako ništa drugo, za zaposlenicima iz građevinske i IT tvrtke neće nedostajati potražnje.

Iz Agrokora poručuju da odluke o prodaji pojedinih tvrtki još nisu donesene i da takve poteze prvo mora odobriti vjerovničko vijeće. Kako saznajemo, na njemu zasad nije bilo govora o tome. Štoviše, na vjerovničko vijeće, bez čijeg blagoslova izvanredni povjerenik ne može donijeti odluku i raspolagati nekretninama, dionicama ili udjelima u povezanim i ovisnim društvima ako vrijednost te aktivnosti prelazi 3,5 milijuna kuna, još nije došla ni odluka o prodaji helikoptera i jahte, što je Vladin izvanredni povjerenik u Agrokoru Ante Ramljak najavio među svojim prvim potezima. No namjera prodaje non-core imovine čini se neupitna. Ramljak je nedavno izjavio da je osnovana zasebna organizacijska jedinica u kojoj se nalaze biznisi koji nisu ključni za poslovanje te kako će se s tim tvrtkama, nekretninama i pokretninama Agrokor prvo ići u prodaju, vjerojatno u rujnu. Portfelj biznisa koji nisu osnovna djelatnost i nisu ključni za poslovanje vodi Irena Weber, koja vodi brigu i o nekretninama, pripremajući sve to za prodaju. Ne navodeći imena tvrtki, Ramljak je izjavio i da ima interesa za njihovu kupnju, a one za koje ne bude interesa ići će u likvidaciju. Većinu tih transakcija vjerojatno će odobravati stalno vjerovničko vijeće, koje bi se trebalo formirati najesen.

Da se u međuvremenu ne gubi vrijeme, potvrđuju iz nekoliko vodećih građevinskih tvrtki, koje također imaju informaciju o prodaji Projektgradnje. Izvanredni povjerenik Ramljak, kažu građevinari, ispituje bilo tržišta i potencijalnih preuzimatelja. I oni smatraju kako je logično da prvo u prodaju ide sve što nije Agrokorova osnovna djelatnost. No pitanje je cijene i stanja u kojem se nalazi kompanija koju je Agrokor preuzeo u predstečajnoj nagodbi. Inače, bivši vlasnik Projektgradnje Željko Čugura prije nekoliko dana otvorio je dušu detaljno opisavši u intervjuu Jutarnjem listu kako su ga, prema njegovim riječima, Todorići uništili. Prema već opjevanom modelu, riječ je o nizu poslovno neologičnih poteza koje su poduzetnici poput njega radili ne bi li zadržali poslove s Agrokorom vjerujući da nikad neće propasti.

Izvori iz građevinskih tvrtki kažu da je Projektgradnja bila prisutna na tržištu, dobivala poslove i garancije dok je iza nje stajao Todorić, koji ju je i sam navodno želio prodati, ali je potencijalne kupce odbijala prenapuhana cijena. Pitanje je kako će stajati nakon gubitka tog snažnog vjetra u leđa. Zainteresirani kupci, među kojima se spominju Kamgrad, Strabag i Tehnika, prvo moraju napraviti dubinsko snimanje da vide što kupuju, kakve resurse kompanija ima i kolike su joj obveze, a potom provesti operativno i financijsko restrukturiranje te se tržišno orijentirati jer dosad, kažu poznavatelji stanja na tržištu, nije tako radila. Oko 240 radnika koliko ih sada ima Projektgradnja možda su najveći mamac za preuzimatelje jer je u tom sektoru izražen nedostatak kvalificirane radne snage. Projektgradnja je trenutačno aktivna na nekoliko gradilišta, među kojima su poslovno-stambena zgrada na Knežiji, gdje je dosad bio Konzum, POS-ova zgrada u Podbrežju itd.

Najzanimljiviji je projekt na zagrebačkoj Knežiji jer bi se, prema neslužbenim informacijama, na mjesto dosadašnjeg Maxi Konzuma trebao useliti Spar. U Sparu nisu potvrdili tu informaciju istaknuvši da je još rano govoriti o daljnjem širenju nakon preuzimanja Bille. Službeno, investitor u taj projekt je tvrtka Domograd, osnovana u tu svrhu, u vlasništvu građevinskog poduzetnika Luke Kaića, inače vlasnika tvrtke Kaić koji je blizak obitelji Todorić. Kaić se nije očitovao na naš upit u vezi s projektom na Knežiji. Logično je da se prvo krene s manjim tvrtkama jer one nisu ranije bile opterećene međukompanijskim jamstvima, pa je njihova priprema za prodaju mnogo jednostavnija i kraća. Također, kada kasnije na red za prodaju dođu Agrokorove perjanice, taj se proces treba provesti u boljoj atmosferi i bez vremenskog pritiska, kako bi se postigli što bolji efekti. Uspješna prethodna prodaja manje važnih kompanija i djelomična financijska stabilizacija cijeloga sustava tome mogu znatno pomoći – kaže konzultant Željko Perić.

U svakom slučaju, ako je suditi prema onome što je najavio Ramljak, 19 tvrtki iz maloprodaje i prehrambene industrije i poljoprivrede bit će nositelj buduće Agrokorove nagodbe s vjerovnicima (u postupak izvanredne uprave ušle su 74 tvrtke), a to su ujedno kompanije s najvećom vrijednošću. Za njih će se u nagodbi predložiti modeli prodaje, a još nije utvrđeno hoće li se prodaja odvijati po grupama (npr. čitava maloprodaja) ili će se prodavati pojedinačne kompanije. Na to bi, između ostalog, trebao dati odgovor plan restrukturiranja na kojem radi tim koji je oko sebe okupio Ramljak na čelu s konzultantskom tvrtkom Alix Partners. Na kraju, sve to mora biti potvrđeno nagodbom s vjerovnicima. Sigurno je jedino da konglomeratski Agrokor kakvog smo dosad poznavali više neće postojati već bi se tvrtke, pod različitim vlasnicima i međusobno nepovezane, trebale dalje samostalno razvijati na tržištu. Premda je navodno bilo i ponuda za dokapitalizaciju cijeloga koncerna, izvanredna uprava ne želi takav scenarij jer bi se u tom slučaju, vjeruje Ramljak, ponovio model koji je doveo državu u sistemski rizik.

O tome što će se i kako u konačnici prodavati, pravorijek će dati vjerovnici u nagodbi. Moguće je i da će se u nekim slučajevima ići u inicijalne javne ponude. Dragan Munjiza, poslovni savjetnik i bivši predsjednik Uprave Konzuma, smatra da su Ramljak i tim oko njega fokusirani na ono što je održivo, a ostalog će se pokušati riješiti. – Prvo će se prodavati mali biznisi i oni koji nisu osnovna djelatnost. Propasti Agrokora kumovala je i opsesivna želja za kontroliranjem svih tokova u državi i širenje u sve što im se učinilo interesantnim, a sve je to odvlačilo pozornost i resurse. Logično je da se Ramljak rješava tih tvrtki, a vodeće core kompanije restrukturira. Njegov prvi zadatak je utvrditi prave rezultate poslovanja i koje tvrtke imaju budućnost. Sljedeća faza je tko će biti vlasnik. Nije zadatak Ramljaka da vrati Agrokor kakav je bio i postane Todorić br. 2 nego da sačuva što više radnih mjesta, proda biznise koji mogu nastaviti poslovati pod drugim vlasnicima i, što je ključno, postigne nagodbu s vjerovnicima jer će inače Agrokor za devet mjeseci otići u stečaj – objašnjava Munjiza.

U načelu prodati se mora sve, smatra Perić, kako bi se namirilo što više duga prema dobavljačima i tako umanjile negativne posljedice za domaći gospodarstvo. Prema njegovom mišljenju, međunarodna dražba uz dobru pripremu i vođenje vrhunskih savjetnika jedina je garancija za maksimiranje rezultata prodaje. – Ne vidim nijedan razlog zašto neka od tvrtki iz sastava Agrokora ne bi trebala promijeniti vlasnika. Sve su dosad imale većinskog privatnog vlasnika, koji je nažalost zbog ustrajanja na agresivnoj politici financiranja dugom cijeli sustav doveo do kolapsa. Pametnim vođenjem procesa prodaje treba se izabrati najbolje vlasnike za svaku od tvrtki. A najbolji će biti oni koji ponude najbolje financijske uvjete i najuvjerljivije planove budućeg poslovanja – ističe Perić, dodajući da interesa ima, najviše za najveće proizvodne kompanije iz sustava, ali će biti neophodno prethodno raspetljati mrežu međusobnih odnosa i dovršiti forenziku, kako bi se znalo pravo financijsko stanje u svakoj od njih.

Prva faza stabilizacije Agrokora pod izvanrednom upravom završena je prijavom tražbina vjerovnika i osiguravanjem kredita od 480 milijuna eura iz kojeg je dio isplaćen dobavljačima za stari dug, a dio za pripremu sezone i koji će omogućiti da kompanija dođe do daha te pripremi plan restrukturiranja koji uključuje i prodaju imovine. Tvrtke koje ne budu imale traženu profitabilnost, ići će u likvidaciju.

Postupak u Agrokoru, nakon 20. lipnja, kada je istekao rok za prijavu tražbina (u kojem je zaprimljeno ukupno 11.659 tražbina za 68 društava, od njih 74 koja su u postupku izvanredne uprave), potpomognut kreditom ulazi u mirniju ljetnu fazu. Prema hodogramu aktivnosti, 17. kolovoza Trgovački sud treba donijeti rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama i upućiti na parnični postupak radi utvrđivanja odnosno osporavanja tražbina. U roku od pet dana od objave rješenja izvanredni povjerenik pozvati će vjerovnike čije su tražbine utvrđene, pozivom u Narodnim novinama, da u roku o 30 dana obavijeste povjerenika i Sud o članovima vjerovničkog vijeća, kojih maksimalno može biti devetero. Ako to ne učine u roku od 90 dana Sud će to učiniti na prijedlog izvanrednog povjerenika. Kako se može čuti velik je interes za mjesto člana stalnog vjerovničkog vijeća, a za razliku od ove prve faze spašavanja Agrokora u kojoj su, barem javno, aktivniji bili predstavnici dobavljača, za drugu fazu za interesiranju su predstavnici kreditora i fondova. Kada čitav proces nagodbe bude gotov, a koncern rasformiran, znat ćemo u čijim će rukama završiti Agrokoreve perjanice. One manje važne tvrtke nove će vlasnike vjerojatno pronaći mnogo prije.