U muškom svijetu vodovodnih cijevi uspjela je jedna žena

Vođenje maloga karlovačkog obiteljskog poduzeća Hamowa-Hidro, koje se bavi proizvodnjom i montažom dijelova za sustave vodovoda, odvodnje i pročišćivača otpadnih voda, Mirjana Vučetić preuzela je prije tri godine. Tvrtka je lani ostvarila 3,4 milijuna prihoda, a u posljednjih pet godina povećala je obujam posla za 60-ak posto, velikim dijelom zahvaljujući projektima sufinanciranim iz fondova Europske unije.

Premda je pri posjetu gradilišta povremeno izložena stereotipima, predrasudama i čudeženju, poduzetnica Mirjana Vučetić odlično se snalazi u pretežno muškom svijetu proizvodnje i montaže dijelova za sustave vodovoda, odvodnje i pročišćivača otpadnih voda. Vođenje maloga karlovačkog obiteljskog poduzeća Hamowa-Hidro i udio u vlasništvu preuzela je prije tri godine od svojega svekra Zlatka Vučetića koji je tvrtku osnovao i njome upravljao od početka devedesetih godina.

– U tvrtku sam došla prije petnaest godina i najprije počela raditi neke manje administrativne poslove. U početku me to nije previše zimalo. Iskreno, nisam se uopće vidjela u ovoj tvrtki. Za mene je to bio muški svijet cijevi, kanalizacije, vodovoda i pitala sam se što ću ja ovdje. No godine su prolazile, povremeno sam tih godina radila i neke druge poslove, ali stalno sam bila u tvrtki. U jednom trenutku porazgvarala sam sa samom sobom i rekla si: ‘Ili ostaješ u tvrtki i daješ najbolje od sebe ili tražiš drugi put.’ Kad sam shvatila da ne postoji idealni posao koji bih htjela raditi, počela sam uviđati da o tvrtki znam sve. Vidjela sam što bi se sve moglo poboljšati, što bi trebalo mijenjati, u kojem bi smjeru tvrtka trebala krenuti i uhvatila sam se posla. Kad sam počela ozbiljnije raditi, rezultati su počeli stizati i svekar me pitao zašto ne bih preuzela funkciju direktorice kad se ionako dajem u poslu. Sretna sam što mi se pružila prilika da mogu raditi u svojoj tvrtki, razvijati posao i danas sam vrlo zadovoljna svojom odlukom. Volim se pohvaliti da nisam samo direktorica u obiteljskoj tvrtki nego i snaha koja ima udio u vlasništvu.

Moj je suprug zaposlen u drugoj tvrtki. Kad ste mala obiteljska tvrtka, imate uspone i padove i smatrali smo da nije dobro da svi budemo na jednom izvoru prihoda. Nadam se da ćemo jednog dana raditi zajedno, jako bi me to veselilo, ali vrijeme će pokazati, neću ništa forsirati – priča nam Mirjana Vučetić o svojim dvojbam, željama i počecima na čelu obiteljske tvrtke dok sjedimo u sjedištu Hamowa-Hidra u njezinu uredu u prizemlju stambenog neobdera u karlovačkoj četvrti Novi centar.

To što je žena u pretežno muškom svijetu Mirjani Vučetić više nije baš nikakav problem jer je, kaže, usredotočena na posao, ciljeve i rezultate.

– Što će neki muškarac misliti o tome, to je njegova stvar. Ako ja kao žena dopustim da me se procjenjuje po tome što sam nečija snaha i žena, to će ljudi tako i činiti. Ljudi uvijek rade ono što im dopustite. S obzirom na to da sam posvećena poslu, ciljevima, rezultatima, radnicima, kupcima, s tim nema nikakvih problema. Vidim da mnogo ljudi cijeni moju odluku da uđem u posao, a posebno mi je drago što je cijene žene. Moje su prijateljice i znanci oduševljene i kažu mi da je moj potez i njima poticaj da same naprave nešto slično. Moja je velika prednost u poslu što sam realna i svjesna negativnih i pozitivnih stvari u tvrtki. Snahe i zetovi dobra su rješenja za voditeljske pozicije u obiteljskim tvrtkama. Dio ste obitelji, stalo vam je do tvrtke, ali opet djelujete kao vanjski menadžer; tvrtka nije vaše treće dijete, kako to vlasnici i osnivači znaju reći. Možete realno sagledati situaciju, ne popustiti emocijama, unijeti glas razuma – odgovara direktorica karlovačke obiteljske tvrtke na naša pitanja o muškim predrasudama i ženskim stilovima vođenja poduzeća.

Hamowa-Hidra mala je tvrtka. Stalno zapošljava osam radnika i ovisno o potrebama projektiranja, proizvodnje i montaže na terenu dodatno angažira radnu snagu pa se broj zaposlenih na pojedinim projektima zna i udvostručiti. Najviše zapošljava montere, bravare i varioce. Problema s pronalaskom kvalitetnog stručnog kadra do sada nije imala.

– Nije nam teško dobiti radnika, vjerojatno zato što nam ne treba mnogo ljudi odjednom, a i sami nam dolaze na preporuku. Budu nezadovoljni poslom u drugim tvrtkama, čuju o nama dobre stvari i cijene što se kod nas redovito isplaćuju plaće i dnevnice te što se prema radniku odnosimo humano. Trudimo se razumjeti svoje radnike, razgovarati s njima, rješavati probleme, imamo razumijevanja kad im treba slobodan dan, a i volim pustiti ljude da budu što je samostalniji u obavljanju posla. Plaće kod nas nisu visoke, osnovna je plaća varijaca oko pet tisuća kuna, ali s terenskim dnevnicama može se solidno zaraditi. Nitko se do sada nije žalio, ljudi su zadovoljni. Trudimo se ljudima dati što više, primjerice dopunsko zdravstveno osiguranje, to je naš način da pokažemo da nam je stalo do njihova zdravlja i da smo svjesni da na terenu nerijetko rade u teškim uvjetima – objašnjava nam poduzetnica načela svog odgovornog odnosa prema radnicima i napominje da će u potencijalni budući kadar od ove jeseni ulagati i surađujući s karlovačkom srednjom tehničkom školom čiji će učenici u njihovu proizvodnom pogonu obavljati praktični dio nastave, a neki od njih sutra možda i ostati na dodatnoj obuci i odmah nakon završetka škole dobiti posao.

Već početkom iduće godine tvrtka proizvodnju seli u poslovnu zonu Logorište, u proizvodni pogon koji tek treba biti sagrađen. Trenutačno s arhitektom usklađuju posljednje detalje i vjeruju da će do kraja ljeta dobiti građevinsku dozvolu, početi radove na ‘zelenoj ledini’ od pet tisuća kvadrata i do kraja godine useliti se u novu proizvodno-upravnu zgradu. Investiciju vrijednu oko dva milijuna kuna financirat će dijelom vlastitim novcem, dijelom kreditom, a planiraju se prijaviti i na natječaje za nepovratno sufinanciranje. Novi im prostor treba jer se povećao opseg posla i jer zapošljavaju sve više ljudi.

– Ne očekujemo da će se preokret dogoditi preko noći i da će se to ulaganje odmah vratiti, ali trebaju nam veći prostor i bolji uvjeti za još kvalitetnije obavljanje posla. To će nam, vjerujem, osigurati ta investicija. Faktor rizika uvijek postoji. Kad ste mali, rizik vam je sve, ali nije nam u interesu stagnirati, nego rasti i razvijati se. Moja je vizija mala obiteljska tvrtka u kojoj će biti zaposleno dvadesetak ljudi. Ne računam na brzo širenje, vrlo mi je važna dugoročna stabilnost – kaže direktorica tvrtke koja je uz minimalnu dobit lani ostvarila 3,4 milijuna prihoda i u posljednjih pet godina povećala obujam posla za oko 60 posto, velikim dijelom zahvaljujući projektima sklapanja i ugradnje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda sufinanciranih iz fondova Europske unije. Njezini su ključni klijenti javna komunalna poduzeća gradova i općina i na tržištu najčešće nastupaju kao podizvođač radova za veće tvrtke poput Končara ili riječkog Ind-eka.

Konkurencija je velika, tržište ograničeno, ali karlovačka tvrtka nastoji biti konkurentna nižim cijenama, pružanjem kompletne usluge od projektiranja do ugradnje te kvalitetno obavljenim poslom.

– Iako je konkurencija velika, trudim se ne gledati je u klasičnom smislu, nego se uklopiti. Naši konkurenti uglavnom su veći od nas i uzimaju nas za podizvođače pojedinih radova. Posla ima, ali ne toliko da se možete na to osloniti sljedećih nekoliko godina. Osim u Hrvatskoj radimo na području BiH i cilj nam je u idućem razdoblju još više raditi na proizvodnji, okrenuti se razvoju proizvoda i osigurati kapital za ona razdoblja kad nema dovoljno poslova montaže. Proizvodimo opremu, ali u sustave vodovoda, kanalizacije i uređaje za pročišćavanje otpadnih voda ugrađujemo i opremu drugih proizvođača. Od dobavljača kupujemo cijevi, ventile, crpke, slažemo dijelove i onda ih ugrađujemo u objekte na terenu. Proizvodimo i ograde od inoks, lagane i teške poklopcu, pločaste zatvarače za cijevi, koji su naš najtraženiji proizvod. Razvijat ćemo ga i nastojati ga što više izvesti, za početak u regionalne zemlje – otkriva dio svoje poslovne strategije Mirjana Vučetić i zaključuje da joj je najveći izazov u poslovanju dočekati krajnji rezultat jer njihovi projekti traju i nekoliko godina pa istodobna provedba nekoliko projekata za mali tim zna biti izazovna.