Zovu je kraljicom ‘selfieja’, boginjom sebeljublja, ultimativnim narcisom i pionirkom nadrealizma. I ne, ne radi se o autorici zbirke ‘selfieja’ znakovita imena ‘Selfish’, poznatoj reality-zvijezdi Kim Kardashian, a ni o jednoj njoj sličnoj starleti koja se klanja vlastitu liku, već o dami koja je javnost druge polovice 19. stoljeća ostavljala bez teksta. Grofica Castiglione, rođena kao Virginia Oldoini, svoj je život, a i novac posvetila slavljenju vlastite ljepote. Od 1856. do 1895. fotograf, vlasnici studija Mayer&Pierson, snimili su više od četiri stotine njezinih visokostiliziranih portreta. Danas taj broj možda izgleda kao tričarija, ali valja uzeti u obzir da su njeni suvremenici rijetko stajali pred fotoobjektiv, a neki za života nisu ‘okinuli’ niti jednu jedincatu fotografiju jer su one tada ulazile u kategoriju visokoluxusnih proizvoda.
Grofičina opsijena vlastitim izgledom i potreba da ovjekovječi svoju vrlo privlačnu vanjštinu i danas je predmetom analiza. Njene su fotografije izložene u muzejima, a stručnjaci se pitaju je li riječ o patologiji, umjetnosti, fetišizmu, vojserizmu, potrebi za izazivanjem čudoredne javnosti ili grofica ima potpuno iste potrebe kao i moderan čovjek samo što umjesto ‘selfieja’ okida profesionalne fotografije, i to samo jer si ih je, za razliku od svojih suvremenika, mogla priuštiti. No s obzirom na to da većina nisu portreti ‘nasmiješi se u fotoaparat i reci ptičica’, već se ona za snimanja kostimirala, ulazila u uloge te eksperimentirala na granici kića i nadrealizma, čini se da je grofičin hobi ipak mnogo više od pukog ‘selfiranja’.
