Plinari od novog ministra traže novu i stabilnu regulativu

Kako se prije šest godina činilo da je hrvatska energetska budućnost zacrtana, zbog inertnosti državnog aparata, nerealiziranja brojnih projekata, spore energetske tranzicije, jasno je da smo još uvijek na početku. Kako promijeniti takvu sliku Hrvatske, izložili su stručnjacima za energetiku na dvodnevnoj Liderovoj konferenciji o energetskoj budućnosti Hrvatske održanoj prošlog tjedna u Zagrebu.

Hrvatska bi, prema planu Europske komisije za Energetska uniju do 2020. odnosno 2030., morala dostići zahtjevnu razinu udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj proizvodnji i potrošnji. No dosadašnja politika poticaja izazvala je političke skandale, a državna energetska strategija je na čekanju. Investitori ulažu, ali moglo bi ih biti i više da se pravično uređe poticaji za ‘obnovljivce’.

Od državne politike očekujemo jasnu energetsku strategiju koja će zadovoljiti igrače na tržištu, interese EU, čiji smo dio, i potrošače, koji očekuju sigurnu opskrbu i zadovoljavajuću cijenu. Pritom ne mislim samo na kućanstva, nego i na industriju, koja mora biti konkurentna za izvoz, dakle imati inpute koji su na razini njihovih konkurenata u inozemstvu – rekao je Liderov glavni urednik i domaćin konferencije Miodrag Šajatović.

Načelnik sektora za energetiku u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike Domagoj Validžić nije se potpuno složio s tim te je najavio da će Ministarstvo uskoro na javnu raspravu staviti niskougljičnu energetsku strategiju Hrvatske do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu. Voditelj predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj Branko Baričević naglasio je energetsku uniju kao glavni cilj aktualne europske administracije.

Iznimno zanimljiv bio je okrugli stol plinara, s kojeg su došle i najvažnije poruke novom ministru zaštite okoliša i energetike Tomislavu Čoriću. A one su: da se naoruža strpljenjem, da obnovi energetsku strategiju ili je bar osježi te da donese novu regulativu za tržište plinom koja će biti stabilna idućih nekoliko godina. – Mi u Hrvatskoj željeli bismo da se ubrzaju natječaji za istraživanje ugljikovodika te svi procesi za dobivanje dozvola za te aktivnosti – rekao je Damir Škugor, direktor Službe trgovine prirodnim plinom Ine.

Ljubomir Majdandžić, ravnatelj Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Robert Pašičko iz Zelene energetskih zadruga, Mladen Perkov iz klastera Inteligentna energija, Vjeran Piršić iz Eko Kvarnera i Aljoša Pleić iz udruge Obnovljivi izvori energije razgovarali su o mogućoj energetskoj tranziciji Hrvatske, zašto se ne realiziraju projekti iako su izrađeni. Pleić smatra da sve stoji na mrtvoj točki već godinama. – Sve je u energetskoj obnovi Hrvatske dobro počelo, ali zadnjih pet godina sve je stalo i nije se doslovno napravilo ništa! – rekao je Pleić.

Majdandžić je dodao da su i energetski stručnjaci tome pridonijeli: – Nije samo u politici vladalo nesuglasje, nego i u struci i pridonijelo je nestabilnosti s tehničkog stajališta. Piršić je izjavio da se prvi put ne slaže s Majdandžićem: – Vrtimo se u krug, imamo mentalitet SSSR-a, mogli bismo ovako, ali i onako… Smatram da Hrvatska može 80 posto biti obnovljiva, a hoće li to biti do 2020. ili 2030. očito je na državi.

Predsjednik Uprave Crodux energetike Branko Radošević kao poseban problem istaknuo je nejednake tržišne uvjete za ulagače u obnovljive izvore energije i one koji ulažu u konvencionalne izvore energije. Naime, od 2004. do 2016. godine u Hrvatskoj je u 1294 objekta koji energiju proizvode iz obnovljivih izvora investirano više od dvije milijarde eura, a iz njih je samo lani proizvedeno 1,7 TWh energije, za koju je isplaćeno 1,55 milijardi kuna.

Tomislav Čorak iz Boston Consulting Groupa upozorio je, pak, da globalni investitori više vole kompanije temeljene na novim i obnovljivim izvorima energije, nego one na konvencionalnim, što su počele prepoznati i velike elektroprivrede u Europi. E-ON i RWE, primjerice, razdvojili su kompanije s obnovljivim i konvencionalnim izvorima kako bi privukli investitore. – Energetska tranzicija se događa i elektroprivreda i naftna poduzeća pokušavaju dati odgovor kako poslovati sutra u niskougljičnom gospodarstvu.