Prekoračenje ovlasti

Ispada da vlast šalje poruku kako želi ograničiti rast i razvoj poslovnih sustava iako je i Agrokor u uvjetima globalne utakmice patuljak. Nije njegov problem veličina sustava, već to što nije bio usmjeren na izvoz.

Osnivač Knightheada, ključnoga budućeg investitora u Agrokor, izjavljuje da je ‘Agrokor fantastična kompanija koja treba zadržati svoje ključne sastavnice’. Teško je tu izjavu tumačiti kao potporu komadnoj prodaji dijelova Agrokora koju najavljuje Ante Ramljak.

Zanimljivo, to se gotovo potpuno poklapa s izjavom Mostova čelnika Bože Petrova iz travnja ove godine kad je rekao ‘(…) da nam ne treba jedan gigant, već niz jakih hrvatskih kompanija. Ako tako postavimo pravila, udaramo zdrave temelje ekonomije i tržišnoj utakmicu’.

Kao i Petrov tada, tako i Ramljak sada prekoračuje ovlasti. Nije povjerenik postavljen u Agrokor da određuje i ograničava strategiju razvoja privatnih kompanija u Hrvatskoj. Ramljak treba raditi u interesu društva na čijem je čelu i u interesu vjerovalika. Ako već želi pridonijeti stvaranju uvjeta da se smanje sistemski rizici, onda ne bi on smio biti taj koji će bez detaljne usporedbe koristi i štete komadati Agrokor. Ako je, kako sâm povjerenik priznaje, ‘bilo i nekih ponuda za do-kapitalizaciju cijeloga koncerna’, očekivalo bi se da vjerovalci čuju kakva je to ponuda bila. Možda im ne bi odgovarala, a možda bi. Budući da Ramljak u lipnju ide s istom tezom kao Petrov u travnju, slobodan sam prepisati dio tadašnje kolumne: ‘Bilo bi zanimljivo analizirati ima li u vladajućoj mađarskoj političkoj strukturi ikoga tko se zauzima za rastavljanje Mola na niz ‘jakih mađarskih kompanija’. Naime, Mol s više od 16 milijardi eura prihoda (Agrokor 6,4 milijarde eura), prema nekim izračunima, odgovara veličini 20 posto mađarskoga BDP-a. Ili, predlaže li netko u Češkoj da se gigant Škoda (više od 11 milijardi eura prihoda) ras-cijepi na nekoliko manjih tvrtki. Da bi se stvorili zdravi temelji!? Ili umanjio sistemski rizik?

Ispada da sadašnja vlast šalje poruku da želi ograničiti rast i razvoj poslovnih sustava. Čak je i Agrokor u uvjetima globalne utakmice patuljak. Kako itko može zanemarivati nužnost ekonomije obujma? Ako postoji prevelika koncentracija, onda je to posao Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, a ne Vlade. Uostalom, i sâm Ramljak spominje da je problem što je Agrokor bio koncentriran 70 posto na domaće tržište. Dakle, nije problem veličina sustava, nego usmjerenost na izvoz. A zašto se uz dvadeset godina pogrešne tečajne politike išlo na uvoz i domaće tržište, a ne na izvoz, stvar je pogrešnog ekonomskog modela (tečaj itd.). Promjena modela, a ne zabrana rasta poduzetnicima, ispravan je put.

Vladi kao donositelju ‘lex Agrokora’ i Anti Ramljaku kao posebnom povjereniku za Agrokor treba odati priznanje da su izbjegnuti panika i nekontrolirani bankrot cjeline i dijelova sustava najvećega koncerna u zemlji. Ne bi, međutim, bilo dobro da se taj vrlo dobar dojam sad počne umanjivati. Pa se o budućnosti tvrtki iz sustava Agrokora i njihovih dobavljača lapidarno poruči: ‘Kad netko ima dobar proizvod, nitko mu ne može ništa!’ Dobar proizvod samo je jedna od desetak pretpostavki da tvrtka koja ga proizvodi uspije na tržištu. Takvo pojednostavnjivanje zaista ne treba privremenom povjereniku.

Da stvar bude kompliciranija, Thomas Wagner, suosnivač Knightheada, ključnoga budućeg investitora u Agrokor, u razgovoru za Večernji list izjavljuje da je ‘Agrokor fantastična kompanija koja treba zadržati svoje ključne sastavnice’. Teško je tu izjavu tumačiti kao potporu komadnoj prodaji dijelova Agrokora. U filmu ‘Zgodna žena’ glavni junak odustaje od komadanja posrnuće tvrtke koju je preuzeo i odluči spašavati je kao cjelinu. Tako je to na filmu. Bit će zanimljivo pratiti kako će biti u stvarnom životu i hoće li Ante Ramljak krenuti putem Richarda Gereja.