‘Zovem svoju braću’ nevelik je, ali snažan roman o tome što se događa kad nas obuzme paranoja i natjera da i sebe i druge vidimo iskrivljenim pogledom.
U središtu Stockholma eksplozirao je automobil. Na vijestima se govori o bombašu samoubojici. Amor hoda ulicama prema trgovačkom centru jer ga je sestriča zamolila da zamijeni oštećeno svrdlo za bušilicu, ali uplašen je atmosferom grada preplavljenog policijom.
‘Ponašaj se normalno’, govori sebi. No što znači normalno? Tko je mogući sumnjivac? I zar nema pravo kad mu se čini da ga svi sumnjičavaju odmjeravaju?
Tijekom 24 napeta i intenzivna sata svijet vidimo Amorovim uspiničenim očima. Katkad je teško procijeniti što se doista događa, a što je samo plod Amorova sve uspiničenijeg uma.
