Trgovački brendovi koji ne igraju na kartu kvalitete, iskustva i udobnosti te ne integriraju ‘grocerant’ u poslovanje mogli bi vrlo brzo izgubiti znatne tržišne udjele, pogotovo nakon što Amazon završi preuzimanje Whole Foodsa.
Kraj prošlog tjedna obilježila je vijest da Amazon, internetski div i jedan od naj-vrijednijih brendova na svijetu (njegova se vrijednost procjenjuje na 139 milijardi dolara), planira kupiti trgovački lanac Whole Foods. Za lanac koji ima više od 460 trgovina u cijelom svijetu izdvojit će 13,9 milijardi dolara i tu transakciju zaključiti do kraja godine. Prema pisanim svjetskim medijima, to što će najveći digitalni šoping-centar posjedovati ‘zemaljske’ trgovine koje, usput budi rečeno, prodaju zdrave i organske proizvode, utjecat će i tako, neki se usude napisati i – revolucionarno, na poslovanje najvećih trgovačkih brendova, ali i općenito na trgovanje.
Drugim riječima, ta bi transakcija mogla transformirati način na koji trgovci prodaju svoje proizvode (ojačat će e-trgovina), ali i na koji privlače kupce u trgovine.
Novi vlasnici Whole Foodsa, kako se predviđa, uložit će u usluge i trendove koji kupovance pretvaraju u iskustvo i jamče udobnost i praktičnost, ponajviše milenijima. Jedan od takvih trendova jest tzv. grocerant ili trend spajanja restorana i trgovina, koji je Whole Foods već uveo na svoja prodajna mjesta.
Kako piše magazin Eater, koncept spajanja restorana i trgovine, odnosno jedena u trgovini, nije novost; novost je način na koji vlasnici lanaca tretiraju tu uslugu i na koji je prilagođavaju potrebama generacije Z i milenijaca. Dakle, ‘grocerant’ označava pretvaranje šopinga u iskustvo koje uključuje konzumaciju hrane, druženje s ekipom, čak i stjecanje novog znanja i svladavanje vještina (nerijetko sljedeći tog trenda u svojim prostorijama organiziraju kulinarne tečajeve, predavanja ili sl.).
Kako je za Eater rekao američki ‘guru supermarketa’ Phil Lempert, spomenuti će trend u idućih nekoliko godina postati standard, a ne iznimka. Naravno, kaže Lempert, postojat će trgovački lanci čije će trgovine i dalje izgledati kao skladišta i koji će igrati na kartu niskih, diskontnih cijena. Takve će trgovine uvijek imati kupce, ali bit će ih sve manje, a fanova novoga, hibridnog koncepta sve više. Lempert je član američke organizacije National Restaurant Association i pomaže vlasnicima restorana, ali i trgovina, da razumiju i primijene novi trend.
Tezu da će u sljedećim godinama nestati granica između restorana i trgovine pravda time da segment gotove hrane u supermarketima od 2005. do 2015. ostvaruje stabilan dvoznamenasti rast (najmanje 10 posto na godinu). Nadalje, istraživanja pokazuju i da sve više potrošača radije bira jesti u supermarketima (barem dnevne, brze obroke) nego u klasičnim restoranima ili lancima brze hrane. No, naglašava Lempert, koncept prodaje gotovih toplih jela, koji postoji u svakoj našoj većoj Billi ili Konzumu, ne treba brkati s ‘grocerantom’. On je mnogo više od toga – to je mnogo promišljeniji koncept, usluga koja se potpuno ili djelomično može mjeriti s onom koju nude vlasnici restorana.