Pravi su lešinari mirovinski fondovi, osiguravajuća društva, drugi investicijski fondovi, zaklade (uključujući i humanitarne), bogati pojedinci koji nerijetko sjede u različitim odborima humanitarnih organizacija.
K nighthead Capital Management (KCM) društvo je za upravljanje hedge fondovima specijalizirano za ulaganje u vrijednosne papire kompanija ili država koje su ušle u velike financijske probleme i čiji vlasnici obveznica (zbog straha od bankrota izdavatelja) te iste obveznice prodaju uz znatan diskont u odnosu na njihovu nominalnu vrijednost (70-90 posto). Za hedge fondove kao kupce predmetnih obveznica često se vezuje atribut ‘lešinarski’ jer se agresivno koriste svim raspoloživim ekonomskim i pravnim mehanizmima kako bi naplatili svoja potraživanja i na taj način ostvarivi adekvatni prinos. Jednako će vjerojatno pokušati i u slučaju Agrokor. Međutim, postoji ozbiljna dihotomija između percepcije javnosti i inherentnih činjenica vezanih uz poslovanje tih fondova.
U hrvatskim poslovnim i medijskim krugovima moglo se čuti kako će ‘bez rizika’ na Agrokoru zaraditi velik novac. Postavlja se pitanje zbog čega su onda vlasnici obveznica ulaganje koje je ‘bez rizika’ bili spremni prodati uz 70 posto diskonta. U nastavku je nekoliko bitnih detalja koji pomažu u razumijevanju cjelovitije slike stvarne pozicije ulagača u hedge fondove, njihovih dosadašnjih rezultata i perspektive u kontekstu Agrokor. Od ranih 1990-ih, kada je 600-tinjak fondova upravljalo s 40-ak milijardi dolara, do 2015., kada ih je bilo gotovo 10.000 i upravljali su s gotovo tri bilijuna dolara, prosječni godišnji prinos iznosio je oko 10 posto. S obzirom na ultra riskantnu strategiju ulaganja (ulažu u ono iz čega ‘normalni’ ulagači žele izaći), investitori u te fondove dobili su isti prinos kao i oni koji su ulagali u neusporedivo manje rizične instrumente, poput običnih globalnih dioničkih indeksa. Uzimajući u obzir dodatni rizik u hedge fondovima, njihovi investitori nisu bili kompenzirani adekvatnim dodatnim prinosom.
U posljednjih 10 godina prinos hedge fondova bio je samo 3,5 posto na godinu, što sugerira da su investitori dobivali istovjetni prinos kao da su ulagali u državne obveznice najrazvijenijih država s najmanjim kreditnim rizikom. Jedan od glavnih razloga tako nesrazmjerno niskog prinosa u odnosu na rizik u hedge fondovima jest posljedica velikog rasta njihove imovine nakon 2008., do kada su ostvarivali znatno bolje rezultate i tako privukli dodatne investitore. Trenutačni je problem hedge fondova jednostavan – imaju previše imovine koja se natječe za ograničenu količinu atraktivnih ulagačkih prilika. Naime, svi bi htjeli zaraditi novac, što dovodi do gotovo potpune eliminacije svih tržišnih anomalija i reduciranja prinosa.
