Tvrtka DI Klana jedan je od najvećih proizvođača stolica u Europi. O poslovanju tvrtke razgovarali smo s direktorom Miladinom Markovićem. Objasnio je i kako nastoje riješiti najveći problem tvrtke u kojoj radi oko 450 radnika – nedostatak radne snage. Marković kaže da su osmislili dugoročnu strategiju privlačenja kadrova stipendiranjem učenika i studenata iz cijele Hrvatske, nude mogućnost zaposlenja i napredovanja, spremni su za ljude izvan regije osigurati smještaj i prehranu, a u suradnji s Općinom Klana planiraju gradnju stanova kako bi cijele obitelji mogle doseliti u taj kraj i dugoročno osigurati egzistenciju.
Koliko je vremena potrebno da se radnik osposobi za posao? – Ovisno o prethodnim znanjima i kompetencijama, ali mislim da u roku tri mjeseca, uz obuku i nadzor naših ljudi, radnik može postati kvalitetan rukovatelj strojevima. Ključni su volja i predanost.
DI Klana svake godine proizvede i na tržišta Zapadne Europe izveze oko milijun stolica. Kako ste se uspjeli probiti na ta zahtjevna tržišta? – Dugogodišnjim predanim radom svih zaposlenih, koristeći se našim komparativnim prednostima kao što su tradicija, dobar položaj, sigurna opskrba sirovine, što je rezultiralo time da nas se prepoznaje kao pouzdanog i kvalitetnog partnera.
Jeste li zadovoljni pozicijom izvoznika stolica preko velikih trgovačkih lanaca koji diktiraju cijenu i dizajn, a koje se onda možda toliko i ne percipira kao hrvatski proizvod? – Pogrešna je percepcija da oni koji rade za velike lance nisu prepoznati kao hrvatski proizvođači. U svakom od tih lanaca čut ćete da u Hrvatskoj postoji tvornica stolica u Klani koja je u stanju biti pouzdan dobavljač s prepoznatljivom kvalitetom. Kad se gleda krajnji korisnik, u mnogim naseljima Italije i Francuske ljudi znaju da su njihove stolice proizvedene baš u Klani.
Je li DI Klana stabilna kompanija, uspijevate li servisirati obveze i ima li naznaka da ćete uz relativno visoke prihode od oko stotinjak milijuna kuna na godinu povećavati i dobit? – Dobit koju tvrtka ostvaruje uglavnom se reinvestira, to je uvjet opstanka na globalnom tržištu. Ekstraprofiti se u finalnoj preradi ne ostvaruju, ali mnogo je multiplikativnih učinaka; zapošljavanje velikog broja lokalnog stanovništva, vezivanje mnogo kooperanata i optimalno iskorištenje nacionalnog resursa – drvne sirovine. Veća je dobit i brži obrtaj sredstava u primarnoj preradi, uz manje uloženog znanja i truda i oni lakše servisiraju obveze od naše tvrtke, gdje je repro ciklus sedam do devet mjeseci. Unatoč tome ostat će valjda zadnji idealist koji misli da za zajednicu čini nešto dobro, takav ću biti dok vodim ovu tvrtku, a siguran sam da će ona takva biti i poslije mene.