Novi pravilnik o potporama u poljoprivredi daje prednost onima koji se već bave preradom i mogu dobiti veća sredstva od onih koji se klasificiraju kao početnici i koji ne mogu računati na potporu za veća ulaganja. Međutim, pitanje je tko je zapravo početnik.
Uljare za preradu maslinova ulja u socijalizmu su bile ‘socijalne zadruge’, a posljednjih su godina nastale velikim dijelom s pomoću sredstava iz fondova Europske unije i uz objektivno veliki doprinos zadruženja i svih korisnika. Takve zadruge prema spomenutom pravilniku (ali i natječaju koji se ravnja prema tom pravilniku) nisu početnici i njima idu velike potpore, bez ograničenja za početnike. Svi drugi koji preradjuju maslinovo ulje u zadružnim uljarama, koji svakako nisu početnici u tom poslu, nego ljudi s višegodišnjim iskustvom u preradi i organizaciji proizvodnje, početnici su i osuđeni na potporu u visini koja objektivno ograničava visokvalitetan projekt. Taj pravilnik tako negira iskustva i povijesno znanje mnogih poljoprivrednika i mnogih (praktično svih) OPG-ova te nas nekako vraća unatrag, svakako na veselije naše mediteranske i druge konkurencije. Iako je to već samo po sebi velik problem i propust države koja se odlučila za takvo rješenje i sama sebi na neki način oduzela određeni broj važnih projekata, potrebno je uočiti i širi kontekst. Brojni maslinari sav su svoj kapacitet do sada usmjeravali samo na proizvodnju, a masline su prerađivali kod drugih, vrlo često kod sljednika bivših zadruža jer drugu opciju nisu ni imali. Sada bi htjeli učiniti korak naprijed i sami prerađivati za sebe, možda i za tržište, a država to (prema kriteriju potpore) sprječava.