Loši krediti

Tvrtke koje otkupljaju loše kreditne plasmane lani su udvostručile prihode i dobit. NPL-ovi nominalne vrijednosti od 5,9 milijardi kuna otkupljeni su za 1,8 milijardi. Zlatno doba otkupljivača još će potrajati jer banke čiste opterećene bilance i pripremaju se za posljedice Agrokora.

Nedavna prodaja 3,34 milijarde kuna loših potraživanja Zagrebačke banke označila je svojevrsnu prekretnicu i za banke i za cijelo tržište loših potraživanja. U proteklih šest godina banke su zajedno sa Zabinim plasmanima prodale više od 20 milijardi kuna tzv. NPL-ova (engl. non-performing loans, djelomično ili potpuno nenadoknađivi krediti), zbog čega je nastavljen snažan rast tog tržišta. Zbog Agrokorove krize pak zlatno doba za tvrtke poput B2 Kapitala i APS-a Croatia, poznate otkupitelje potraživanja od banaka, moglo bi potrajati i dulje nego što se ispočetka očekivalo.

Prema HNB-ovim podacima od 31. prosinca 2016., ukupna je svota nenadoknađivih kredita u cijelom bankarskom sustavu bila golemih 36 milijardi kuna, odnosno 13,8 posto od cjelokupnoga kreditnog portfelja vrijednog 261 milijardu kuna. Iako je udio te vrste plasmana i dalje prilično velik, podaci pokazuju da se posljednjih godina uporno smanjivao. Još na polovini 2015. iznosio je 48 milijardi kuna (17,3 posto od ukupnog portfelja od 278 milijardi), a zaslugu za to sigurno imaju i tvrtke koje se bave njihovim otkupom. Naravno, ne po punoj cijeni. U 2016., primjerice, ukupan portfelj prodanih NPL-ova domaćih banaka vrijedio je nominalno 5,9 milijardi kuna, a kupljen je za 1,8 milijardi.

Banke prodaju najboljem ponudaču. Ponuđene cijene ekstremno su varijabilne; ovise o kvaliteti portfelja potraživanja koji se prodaje, kolateralima, ali i makroekonomskoj perspektivi države i industrije. Za stare dugove s niskom vjerojatnošću naplate cijena se kreće u postocima nominalne vrijednosti, a za portfelje visoke vrijednosti može se ponuditi i od 50 do 70 posto nominale. Konačna cijena portfelja računa se na temelju podataka prijavljenih dubinskom analizom poslovanja i matematičkim izračunima – konstatirao je Karel Pluhar iz češke centrale APS holdinga za Lider.

Koliko je Zagrebačka banka utržila za 3,34 milijarde kuna koje je prodala nedavno APS-ovoj hrvatskoj podružnici, poslovna je tajna. Međutim, može se očekivati da je omjer prodajne cijene sličan prošlogodišnjim cijenama jer u 36 milijardi kuna NPL-ova, koliko ih je HNB evidencirao lani, gotovo je dvije trećine, 22 milijarde kuna, već tada bilo dospjelo.

Tvrtke koje se bave otkupom i naplatom loših potraživanja propulzivne su i iskorištavaju otvorene prilike. APS Croatia osnovan je u prosincu pa još nije iskazivao podatke o poslovanju, ali sposoban je otkupiti Zabine 3,34 milijarde kuna. B2 Kapital, primjerice, lani je narastao 3,5 puta – sa 100 milijuna kuna prihoda na 356 milijuna, i utrošio dobit – s 56 milijuna kuna 157 milijuna. I već poznati igrači, poput EOS Matrixa, bilježe znatan rast u 2016. Ta je tvrtka udvostručila prihode i dobit: njezini su prihodi rasli sa 71 milijun kuna na 138 milijuna, a dobit sa 16 milijuna kuna na 34 milijuna. Dobre rezultate može zahvaliti tomu što klasični vjerovnici snažnije prodaju loša potraživanja i smanjuju njihov udjel u vlastitim portfeljima. Raspoloživi HNB-ovi podaci govore o tome da je rast tržišta snažan. Godine 2014. prodane su 1,3 milijarde kuna NPL-ova, 2015. godine 2,8 milijardi, a 2016. godine 5,97 milijardi.

Naime, prema HNB-ovim posljednjim dostupnim podacima, udio neprihodujućih kredita na razini cijelog sustava lani je bio 13,8 posto. NPL-ovi su znatno pali u posljednjem kvartalu prošle godine, i to ponajviše u kreditima poduzećima, ali i kreditima građana, što je nagovijestilo da će ove godine pasti i ispod 10 posto. Međutim, Agrokor je već u prvom kvartalu znatno povećao rezervacije banaka na plasmane prema koncernu, što će utjecati negativno na rezultate poslovanja bankarskoga sustava za ovu godinu – rekao nam je direktor HUB-a Zdenko Adrović.

Adrović je pozdravio nedavnu pojavu internacionalnih tvrtki koje se bave preuzimanjem teško naplativih potraživanja. Naime, kao što je naglasio, domaće banke nemaju potrebnu infrastrukturu, ekspertizu i iskustvo za naplatu velikog broja potraživanja koja istodobno kasne, mnogo pritom i dugo, nekoliko godina. Umjesto toga okrenute su radu s klijentima u ranoj fazi kašnjenja u izvršavanju obveza, što se pokazalo uspješnim u kreditima građanima. Očito je rad s trgovačkim društvima bio teži, zbog čega internacionalne tvrtke poput APS-a Croatia, s centralom u Češkoj i mrežom internacionalnih financijera, i B2 Kapitala, sa sjedištem u Oslu gdje je izlistan na norveškoj burzi, omogućuju bankama da dobiju naknadu za svoje pogreške i okrenu se onomu što najbolje znaju – novim ulaganjima i financiranju.

Adrović nije jedini koji očekuje nastavak trenda rasta prodaje teško naplativih plasmana koji vlada posljednje dvije godine. Karel Pulhar iz APS holdinga očekuje da će trebati nekoliko godina da hrvatske banke očiste svoje bilance od NPL-ova, a slično razmišlja i predsjednica uprave B2 kapitala u Hrvatskoj Tanja Miljanić Presečki. Može se primijetiti da je svojevrsna kultura neplaćanja dugova uzela maha u našem društvu. Riječ je o višegodišnjem fenomenu koji je utjecao na nastanak tržišta financijskih usluga usredotočenih na upravljanje potraživanjima. Očekujemo da će tržište nakon većih prodaja koje su banke imale proteklih godina ući u zrelu fazu i da će banke redovito prodavati svoja loša potraživanja.

Zamislio sam projekt javno-privatnog partnerstva sa socijalnim ciljem koji bi uključivao kupnju duga prema stopi od osamdeset posto, otpis do pedeset posto te restrukturiranje duga do četrdeset godina uz fiksnu kunsku kamatnu stopu, bez valutne klauzule. Otpis i restrukturiranje provodili bi se uzimajući u obzir status pojedinog dužnika: starost, visinu mirovine, plaće ili socijalne pomoći, strukturu duga, vlasništvo duga i zdravstveno i imovinsko stanje. U slučajevima u kojima nema ni teoretske mogućnosti otplate desetak posto duga, uključivši glavnicu i kamate, bilo bi otpisano u cijelosti. Motiv vjerovnika, uz dugo razdoblje neuspješne naplate, bile bi porezne olakšice, a nositelj zamišljenog projekta bila bi novoosnovana neprofitna institucija u privatnom vlasništvu. Ugovor kojim bi se definirali cilj i trajanje projekta potpisala bi tri ministarstva, Europski socijalni fond i drugi fondovi.

APS-u su teško naplativi krediti osnovna djelatnost, ima veliko iskustvo u njihovoj naplati utemeljeno na uspjehu u više od petsto tisuća slučajeva diljem Europe. Naše su prednosti ekspertiza, dobra praksa i iskustvo pronalaženja zajedničkog jezika s dužnikom. Izrada kalendara naplate i otpis dijela dugova može biti dio strategije naplate. U najtežim slučajevima preostaju ovrha i zakonski postupci koji su na raspolaganju zbog nelikvidnosti i insolventnosti, primjerice bankrot – precizirao je Pulhar iz APS holdinga različite varijante naplate.

Dio banaka, poput Erstea, već je znatno iskoristio te mogućnosti. Bankama je jako zanimljivo što poslovni odnos koji su klijenti do tada imali s bankom potpuno prestaje, što, kako su objasnili u Erste banci, smanjuje rizičnost bankarskog sustava u cjelini i otvara potencijal te apetit za novo kreditiranje. U HNB-u su pak naglasili da prodavatelj nikako ne smije, ni izravno ni neizravno, financirati prodaju, da za više od tristo milijuna kuna sâm HNB mora odobriti prodaju te da se potrošač ne smije dovesti u lošiju situaciju. No potonje ovisi o dobroj volji klijenta koji će pak, kako nam je iz vlastitog iskustva objasnio jedan poduzetnik financijskih, pristati na svašta da riješi svoj problem.

Kako god bilo, kolač je dovoljno velik. I bez 3,3 milijarde kuna koje je prodala Zaba na ulasku u ovu godinu tržište loših plasmana bilo je veliko 36 milijardi, a s rezervacijama za Agrokor i neizvjesno što će napraviti država moglo bi i dodatno otežati. Stoga nije neobičan interes internacionalnih tvrtki za loše kreditne plasmane. A bez uspostave kulture plaćanja ni ovo trenutačno čišćenje bankarskih bilanca neće previše stanjiti taj kolač, što će strani igrači rado popratiti.