U ovome izbornom panoptiku-mu kao najveseliji dio lokalnih kampanja izdvajam slogane ‘Bez nas desni pocrvene’, ‘Ne primamo krunice u naše redove’, ‘Nama most nije opcija’, ‘Nama ne trebaju fontane’… Ispod džam-boplakata s tim porukama stoji ‘#pokazimozube’, ali autori ne pripadaju nijednoj političkoj opciji. Riječ je o kampanji za – Plidentinu pastu za zube koju je kreirala agencija Ideo dizajn, a distributer prihvatio. I ovo poigravanje sa stomatološkim pojmovima (desni, krunice, most, fontane) u političkom kontekstu pokazalo je da u Hrvatskoj nema sredine – kampanja je na društvenim mrežama podignula veliku buru i ocjenjivana je ili peticama ili jedinicama. Što znači da je uspjela.
Na svakim izborima iskoči neki novi političar, ali nikad još nije bilo toliko uspješnih povratnika u politiku. U drugom je krugu Željko Kerum u Splitu, u mrtvoj utrci s HDZ-ovim Androm Krstulovićem Oparom. Ivan Čehok u Varaždinu ulazi u drugi krug s velikom prednošću ispred SDP-ovca Alena Kišića, a Radimir Čačić u utrci za župana Varaždinske županije pokušat će sustići Predraga Štromara. Čak će i Stipe Gabrić Jambo, iako u Metkoviću nije ušao u drugi krug, svojom potporom instalirati za gradonačelnika HDZ-ova Dalibora Milana umjesto mostovke Katarine Ujdur i tako osvjetlići vratiti Most u metkovsku oporbu. Dakle, Spličani, Varaždinci, pa i Metkovići, zapravo su žestoki nostalgici. A tko je otvorio put tolikim povratnicima i nezavisnim, možete pročitati u ozbiljnoj analizi Višnje Starešine na 17. stranici ovog broja Lidera.
Bez obzira na sve moguće interpretacije rezultata izbora, najveći je gubitnik SDP, koji nije uspio iskoristiti slabosti HDZ-a i Mosta. U jeku raskola u vladajućoj koaliciji i parlamentarne krize ekipa s Iblerova trga nije uspjela napraviti ni najmanji korak prema naprijed, a sad se hvali riječkim i primorsko-goranskim uspjehom iako bi Bernardić radije da je SDP (i) ondje izgubio. Kao što je izgubio gradonačelniku fotelju u Splitu, većinu u gradskim vijećima Zagreba i Splita. A neće imati ni gradonačelnika u Zagrebu. Jer, čak i ako kojim čudom Anka Mrak-Taritaš pobijedi Bandića, ona će ostati HNS-ov projekt, a HNS se sve više udaljava od SDP-a. Tako je Vrdoljak iskoristio SDP kao lokomotivu koja je dovukla HNS-ovca u Sabor, a sad se emancipira od SDP-a. Doduše, Bernardić je dugo i neproduktivno pregovarao o Zagrebu i na kraju popustio. Umjesto da sâm preuzme inicijativu. Pravi političar na njegovu bi mjestu zasigurno uspio ujediniti Mrak-Taritaš i Sandru Švaljek. Ponudio bi im da se dogovore koja će se kandidirati za gradonačelnicu, a koja će biti na čelu Holdinga (i s kojim ovlastima). Dobar političar takav bi dogovor predstavio kao svoj projekt i SDP bi tada zasigurno imao i svoju gradonačelnicu i svoju skupštinsku većinu, pa ne bi doživio debakl u vijećima četvrti. No SDP trenutačno ima apatično i nekompetentno vodstvo. Standardno neuvjerljivu Bernardiću, koji kao da ni sâm ne vjeruje u ono što govori, sad se pridružio još nemuštijim javnim nastupima njegov glavni tajnik stranke Zvane Brumnić. Njih dvojicu već uspoređuju s Patom i Matom, dvojcem nespretnih majstora iz češkog crtica ‘I to je to’. Mogu oni biti i dobronamjerni, mogu imati velike ambicije i želje, ali svaki projekt na kraju im propadne. A oni samo rezigniraju. I to je to – istina o neuspješnu popravljanju i uspješnu urušavanju SDP-a.
